Župni listić Jelsa Br. 14 / 2022 (809)
nedelja 3. 4.:
5 .KORIZME - Gluha ( 1.u mjesecu )
mise u 9h i u 10,15 kongrega Bratovštine
Put križa u 18h i u 18,30h misa
ispovijeda don Robert
ponedeljak 4. 3.:
misa u 18,30h
utorak 5. 4.:
misa u 18,30h
srijeda 6. 4.:
misa u 18,30h
četvrtak 7. 4.:
misa u 18,30h
petak 8. 4.:
misa u 18,30h
PRIMOPREDAJA KRIŽA
subota 9. 4.:
ISPOVIJED U SUBOTU UOČI CVJETNICE: 10h – 12h ; 16h – 19h
srednjoškolci i ostali mladi u 19 sati
misa u 18,30h
nedelja 10. 4.:
6 .KORIZME - CVJETNICA - (nedrlja Muke, od Palme)
bogoslužje započinje u 9 sati – blagoslovom grančica ispred Sv. Ivana; Poslije mise KLANJANJE Presvetome – završna ura u 19h
ŽUPNI VJERONAUK
OSNOVCI:
1. – 3. razred: u ponedjeljak u 10h ;
4. – 8. razred u utorak u 10h
PRVOPRIČESNICI:
srijeda, čet. petak u 11h;
SREDNJOŠKOLCI:
subota u 19h
Danas je petak, 1. travnja 2022., dan „prvoaprilskih“ pošalica, kad se - recimo tako - smije „legalno“ varati; cinik bi rekao da je nekim ljudima, naročito našim ali i svjetskim političarima svaki dan Prvi aprila, samo što su njihove „pošalice“, kao npr. trenutno one Putinove, smrtno ozbiljne! Želim istaknuti da su te famozne „prvoaprilske laži“ za nas relativni novi uvozni artikl, valjda sa Sjevera, kao i Sveti Nikola daronosac koji je zamijenio Svetu Luc(ij)u, jer u našim se mjestima „varalo“ na „po korizme“, što je padalo u četvrtak poslije 3. korizmene nedjelje, a moji sjemenišni kolege iz Zagore („Vlaške“) spominjali su, koliko se sjećam, „sridu varalicu“. Valjda će se stariji Jelšani sjetiti kad je bio taj dan varanja na otoku Hvaru.
Pa evo vam malog izvadka iz PRVOAPRILSKOG LEKSIKONA , tj. rječnika važećeg
samo za 1. travnja:
KARAN-FIL = fan, ljubitelj Karana; PESI-MISTIČNI = tajanstveni psi; PONI-ŽENA = mala žena, ženica; O-SI-GURATI SE = guranjem napredovati ZA-VOLITI = učiniti drugoga volom; POŠTO-VATI? = koliko koštaju vati?
KOZE-RIJA = koze Rio de Janeira DAR-OVITI = omotati dar;
AERO-BIK = leteći bik; REPA-TICA = leteća repa; KOŠ-ULJA = mjera za ulje u košu; TELE-VIZIJA = viđenje teleta
PRIPJEV:
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni.
DRUGO ČITANJE:
Iz Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista.. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.
PRIJE EVANĐELJA:
Sada dakle, govori Gospodin, vratite se k meni
svim srcem svojim, jer ja sam nježnost sama i milosrđe.
EVANĐELJE
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 8, 1-11)
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
Uto mu pismo¬znanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
250. OBLJETNICA KIPA VELIKE GOSPE (Uznesenja Marijina) na glavnom oltaru: je li to obnovljeni kip „Čitlučke Gospe“ ili posve novi?
Kao kapelan Jelse (1973 – 1977.) nisam se uopće bavio tim pitanjem, a imam dojam da ni don Božu to nije osobito „mučilo“.Jednostavno sam primio „zdravo za gotovo“ ono što sam pročitao u biskupijskom šematizmu: da su ovaj kip donijeli izbjeglice iz Čitluka (Gabele) 1539. godine te ga poslije i darovali jelšanskoj crkvi. To sam saznanje prenosio drugima, usmeno i u raznim publikacijama, i kao župnik Jelse od 2004. godine. Tek me je poslije u tom uvjerenju zbunio i pokolebao natpis na crnoj mramornoj ploči iznad vrata sakristije:
Ploča Iznad vrata sakristije
Nakon što je godine 1771. stari Bogorodičin kip oštećene vanjštine posve uništio udar groma, ovaj novi kip jelšanski puk vlastitim je troškom nabavio te ga opremio zlatom i srebrom godine Gospodnje 1772.
A ploča Iznad vrata nasuprot sakristije kazuje nam slijedeće:
Ovaj kip velike Gospe na nebo uznesene postavljen je 1. srpnja godine 1892. u novu ramornu kapelicu tada sagrađenog mramornog oltara, pod vodstvom župnika don Mate Gamulina te uz veliko sudjelovanje domaćeg i susjednog pučanstva. Da se spomen na tako velik događaj preda potomcima ovu ploču postaviše crkveni nadstojnici godine 1894.
Dakle, ove je godine 250. obljetnica ovoga kipa i 130. obljetnica njegova postavljanja u naročito priređenu mramornu nišu navrh glavnog oltara. A to znači da je iz dva razloga dostojno pronijeti ga kroz Jelsu u procesiji Velike Gospe!
Prema kazivanju prve ploče onaj je „čitlučki“ Bogorodičin kip „posve uništio udar groma… te je jelšanski puk nabavio ovaj novi“, ali šjor Niko Duboković, koji je to pomno istraživao, zaključuje drugačije. Evo nekoliko odlomaka njegove studije „GRADNJA I POVIJEST CRKVE-TVRĐAVE U JELSI“ objavljene 1970“:
Udarac groma u veliku kapelu 26. XII. 1771. uzrokovao je požar u kojem je pala propala dok je Gospin kip bio, čini nam se, jako oštećen, a ne i uništen. Nakon toga događaja postavljena je u velikoj kapeli, iznad vrata sakristije, mramorna crna ploča koja kaže da je kip Gospe uništen 1771, i od naroda »novi« — hanc novam (effigiem) — postavljen 1772. g. Tekst je jasan, ali na prvi pogled nije logičan jer je zabilježeno da je udarac groma 1771. uništio oltarsku palu, ali se istodobno oštećenje Gospe zaboravilo zato što je popravljena i vraćena na svoje mjesto. A to baš iz natpisa na ploči proizlazi, a slaže se i s materijalnim stanjem kipa i usmenom predajom u mjestu. I zato ploča kaže da je Gospa ukrašena »auro argentoque« (zlatom i srebrom), naime popravljena. Sasvim novi kip ne bi trebalo ukrašavati, jer novo djelo nosi u sebi sve elemente koji mu pripadaju ili koje naručitelj želi. S obzirom pak na važnost Gospina kulta, njeno bi uništenje, da je uslijedilo, imalo reperkusija koje bi se zabilježile i u predaji pregnantnije sačuvale negoli je slučaj izgorene pale koja nikako nije bila predmet kulta, kao što je bio slučaj onda i danas s Gospom iz Čitluka.
Važnost Gospina kipa vidimo i u tome što je prilikom radova u velikoj kapeli koncem prošlog stoljeća koje smo opisali postavljena druga mramorna crna ploča, ovaj put nad vratima što vode u dvorište sa sjeverne strane. I ta ploča govori o Gospi prilikom njenog postavljanja 1892. u novu mramornu Bilinićevu nišu sagrađenu iznad glavnog oltara, lijepo sazdanog u mramoru 1777., dakle nakon požara*. Do tada je Gospin kip stajao u zidnoj niši, manje-više na istoj visini.
U fus-noti Duboković dodaje: Ovu Gospu u Jelsi zovu također »Gospa Stomorena« Ima istoimen lokalitet na Braču (D. Vrsalović: Povijest Brača, str. 117, 246.) Između Ložišća i Sutivana ima Gospa koja se zove Stomorica. (Saopći« mi je to don Mate Blašković.)
Napominjem da taj naziv ne dolazi od „sto umorenih“ kako negdje izmišljs pučka predaja, nego od Sta-Marija=Sveta Marija (op. DS.).
Obje ploče posvećene su dakle Gospi iz Čitluka i ne spominju izgorenu oltarsku palu nabavljenu 1576. Tome se ne treba čuditi, jer su ploče akti pijeteta prema Gospi, čija je važnost u Jelsi s gledišta pobožnosti velika, dok je pala bila oltarski ukras, izgubljen i zaboravljen.
Kad već pišemo, i to ponovljeno, o sdržajima prezbiterija (velike kapele) naše crkve, dodajmo i što piše dragocjena nam KRONIKA KAPETANA NIKE DUBOKOVIĆA (u izdanju Matice hrvatske Jelsa, 1998. na str. 244):
23.12. 1906: Danas je bila otvorena službi božjoj župska crkva u Jelsi oko koje je Crkovinarstvo potrošilo oko 8000 kruna. Popravke su bile započete oko 17/8. 1906. Popločana je bila mramorom velika kapela i postavljene na istoj kapeli nove mramorne balustre (ograda) i bojadisana sva crkva osim velike kapele po Antonu Neuhauseru, i nabavljene dvi velike svjetiljke pozlaćene za srednji brod crkve. Prvu misu nakon popravka čitao je u crkvi dr. Juraj Carić novoimenovani Biskup Makarski.