ŽUPSKA CRKVA UZNESENJA MARIJINA
Spominje se već u Hvarskom statutu iz 1331. kao crkva Sv. Marije. Godine 1535. je proširena i utvrđena za obranu od Turaka. Radilo se o osamljenoj romaničkoj ili ranogotičkoj crkvici koja je stajala na uzvisini zvanoj Glavica i bila okupljalište bogate bratovštine sv. Fabijana i Sebastijana, osnovane 1519. g. Zbog turske opasnosti ova je crkva fortificirana 1535. g. Budući da je fortifikaciju i proširenje crkve napravila bratovština Sv. Fabijana i Sebastijana, crkva je po njoj dobila i ime koje je nosila sve do 2000. godine, a tada vraća svoj stari naziv – Crkva Uznesenja Marijina.
Doživjela je veću nesreću kada je 26. prosinca 1771. g. udarac groma prouzročio požar u kojem je stradala pala na glavnom oltaru, zapravo cijeli poliptih (tri velike iosam manjih slika) nabavljen u Veneciji za veliku svotu 1576. g., a prema predaji autor je bio Paolo Veronese. Već slijedeće godine 1772. Izgrađen je u prezbiteriju novi, vrlo lijepi i bogato urešeni mramorni oltar. Bogato mramorno svetohranište postavljeno je 1777. godine, a 1892. je na vrhu, prema nacrtu Vecchiettija izradio je F. Bilinić, ligrađena mramorna niša u koju je smješten Gospin kip (Uznesene Marijino) što su ga u Jelsu 1539. donijeli izbjeglice iz Čitluka (Gabele) i poslije ga darovali crkvi. Prezbiterij je 1895. Lijepo obojao slikar Bellotti.
Zu ovaj glavni, crkva ima još šest lijepih oltara. U čelu sjeverne lađe nalazi se vrijedni drveni oltar sa triptihom Gospa s Djetetom te svecima Rokom i Nikolom, restauriran 2009. U većoj kapeli te iste crkvene lađe mramorni je oltar s kipom Gospe od Ružarija koji se za Veliki tjedan oblači u crninu u znak „Gospine žalosti"
U toj je kapeli nedavno, na Veliku srijedu 2010. vrlo prikladno smještena nova krstionica. Orgulje su 1865. nabavljene u Bassanu (Italija). Vape za restauriranjem.
SVETIŠTE GOSPE OD ZDRAVLJA
Na brežuljku Račić iznad Jelse nalazila se omanja kapelica još u 14. stoljeću, a zavjetno je dograđena 1535. u vrijeme haranja malarije, te opet 1862. poslije kolere koja je harala u Starome Gradu i okolici. Tada je sagrađen i zvonik. Biskupijskim marijanskim svetištem proglašena je 1931., o 1500. obljetnici Efeškog sabora, a godinu poslije podignuta je velika kapela s oltarom i sakristija. Na oltaru je slika Majke Božje iz 17. stoljeća, na kojoj su uz Gospu s Djetetom prikazani sv. Rok i sv. Ivan Krstitelj, koju predaja pripisuje Palmi Mlađem (1544 – 1628).
U crkvi se nalaze dvije velike drvene skulpture anđela iz XVIII. st. te vrijedna ikona u renesansnom okviru iz XVI. st. Nad ulazom u crkvu natpis potvrđuje zavjet:
EX VOTO FIDELIUM A. D. 1862. (po zavjetu vjernika). Stubište – a jedan zapis kaže da ima 305 stuba – sagrađeno je 1879. g.
1971. biskup Celestin Bezmalinović proglasio je Gospino svetište u Jelsi – Biskupijskim Marijanskim svetištem. Svetište je omiljelo vjernicima Jelse i okolnih župa koje hodočaste u devetnici uz blagdan Gospe od Zdravlja (21. studenog): Zavjetno mu se hodočasti i u drugim zgodama, Jelšani posebno na Gospu Karmelsku te na Veliki četvrtak popodne („Žalovanje Gospi"), te u najnovije vrijeme na Uskrsni ponedjeljak („Radovanje Gospi“).
GROBLJE I CRKVA NA GRADINI
U crkvi, koja je u novije vrijeme opet temeljito obnovljena, se nalazi velika slika sa Jelšanskim Zaštitnicima (Gospa, sv. Fabijan i Sebastijan) i - kao posebna zanimljivost - na njoj je i župska crkva kako je izgledala prije zadnje nadogradnje potkraj 19. stoljeća, tj. sa zvonikom na preslicu, bez sadašnjeg zvonika i monumentalnog fasadnog pročelja. U crkvi se nalazi i 16 slika (augustinskih) svetaca, ulje na drvu, sa nekadašnjeg kasetiranog stropa, koje neki čak pripisuju Tripu Kokolji.
1605. godine redovnici augustinci podigli su svoj samostan i oveću crkvu na poluotoku - koji će se upravo po tim gradnjama, uključujući i obrambene zidine po svoj širini poluotoka sa kopnene sjeverne strane - nazvati Gradina. Osnovali su bratovštinu Gospe od Cinture, pa su se članovi bratovštine i redovnici ukapali u dvorištu samostana, a ostali Jelšani u župskoj crkvi.
Kad su Francuzi 1808. donijeli odredbu da se više ne ukapa u crkvama, a osobito nakon što su, zbog kršenja te odredbe, 1829. grobovi u crkvi plombirani, na Gradini se definitivno oblikuje mjesno groblje, zbog čega je ruševni samostan posve uklonjen, a crkva s lijepim zvonikom obnovljena i vraćena bogoslužju 1867. godine.
CRKVA SV. IVANA
Crkvica sv. Ivana današnji je izgled dobila u 17. stoljeću, ali je „Libri gratiarum" spominju već 1463., kada je još bila osamljena na moru, a zacijelo je postojala i mnogo ranije.
Njena oltarna slika prikazuje Gospu i svece Ivana Krstitelja i Jakova iz XVIII. st., a tu su jos i svijenjaci i postolja za palme.
Valier 1579. g. spominje Sv. Ivana kao malu crkvicu u lošem stanju, uvijek otvorenu, bez imanja i rektora.
Osmerokutna crkva na malom slikovitom trgu povučenom od obale, odlikuje raznolikošću stilskih obilježja: gotike, renesanse i baroka.
Pročelje crkvice krasi rozeta obrubljena razigranim valovitim linijama izvedenim u plitkom reljefu, jedinstvena na otoku.
Na njenom trgu danas se odrzavaju ljetne kulturne priredbe i trg je, kao i sama crkva, kulturno-turisticki znak Jelse.
Crkva je izvrsno, izvana i iznutra, temeljito obnovljena od 2011. do 2016., uglavnom sredstvima iz državnog proračuna, posredovanjem Ministarstva kulture RH i pod stručnim vodstvom Konzervatorske službe iz Splita
CRKVA SV. ROKA
Crkva se prvi put spominje 1601. g., a građena je u drugoj polovici XVI. stoljeća. Nekada je bila na moru (močvari), a danas je poprilicno udaljena od njega.
Vjerojatno je središnji dio stariji, dok je manji oltarni (apsidijalni) prostor kasnije izgrađen. Renesansna crkva je nekoliko puta dograđivana i preuređivana s vidljivim elementima gotike i romanike, sa zvonikom na preslicu te sa zvonom koje je izradio Luka Ivandija iz Zagreba.
Na istočnom zidu uklesan je u plitkom reljefu Sv. Roko. Na oltaru crkve Sv. Roka nalazi se barokna slika sa vrlo vrijednim mletačkim okvirom, a prikazuje Gospu pod oblacima, s desne je strane Sv. Ante Padovanski s golim djetetom u rukama. Predaja se pripisuje Palmi Mlađem (1544. – 1628.).
Crkva je temeljito obnovljena je 1999. godine.
CRKVA SV. MIHOVILA
Na maloj uzvisini podno brežuljka Burkova nalazi se crkvica Sv.Mihovila. Crkvu u gotičkom stilu su 1463. godine sagradili braća Radašinić, a u drugoj polovici XVIII. stoljeća braća Palaversić je proširuju dodavanjem novog oltara i zapadnog pročelja u baroknom stilu.
Crkvica je dimenzija 9,70m x 3,30m. Nedavno je temeljito obnovljena, kao i oltarna slika na kojoj su sveti Mihovil i „pobočnici“ sveti Petar i Pavao
KAPELA SV. ANTONIJA
Crkva se prvi put spominje 1601. g., a građena je u drugoj polovici XVI. stoljeća. Nekada je bila na moru (močvari), a danas je poprilicno udaljena od njega.
Vjerojatno je središnji dio stariji, dok je manji oltarni (apsidijalni) prostor kasnije izgrađen. Renesansna crkva je nekoliko puta dograđivana i preuređivana s vidljivim elementima gotike i romanike, sa zvonikom na preslicu te sa zvonom koje je izradio Luka Ivandija iz Zagreba.
Na istočnom zidu uklesan je u plitkom reljefu Sv. Roko. Na oltaru crkve Sv. Roka nalazi se barokna slika sa vrlo vrijednim mletačkim okvirom, a prikazuje Gospu pod oblacima, s desne je strane Sv. Ante Padovanski s golim djetetom u rukama. Predaja se pripisuje Palmi Mlađem (1544. – 1628.).
Crkva je temeljito obnovljena je 1999. godine.
Kapelica koja, od samoga svog početka, služi i kao orijentir Jelšanima, osobito pomorcima, obnovljena je 2015. godine. Smjestena je na „sikama“ u Bočiću, ispod hotela Fontana, njezina je obnova djelo je mladih iz Udruge „Sunčani sat“, a u obnavljanju kapelice nesebično su ih potpomogli kamenoklesar Edi Štambuk izradom svečevog kipa i Antonio Reljanović ugradnjom rasvjete.
KAPELA BL. ALOJZIJA STEPINCA
Izgrađena je 2015. godine. Ideja za izgradnju kapele stvorena je 2013. godine, gdje su već bili prvi planovi i župa je zatražila donacije za gradnju. Sagrađena je na zapadnom ulazu u Jelsu, kod vinarije.
Nazvana je po kardinalu Alojziju Stepincu (08.05.1898. -
† 10.02.1960.) koji je od 1937. do 1960. bio zagrebački nadbiskup, poslije Drugog svjetskog rata od komunističkog režima proganjan, osiđen i zatočen, a kojega je 1998. godine papa Ivan Pavao II proglasio blaženim kao mučenika.
KAPELA SV. LIBERATA
Stara kapela Sv. Liberata, sagradena je 1331. Godine, bila je srušena 1964. godine kad se radila cesta. Inicijativom i projektom Vinka Ivaniševića, a uz sudjelovanje mještana i Župe Uznesenja Marijina, u Jelsi je na putu za Gradinu zavjetno izgrađena nova kapelica. Zanimljivo je i da se u njoj čuva metalni križ s bivše kapelice, što ga je iz mora izvadio i desetljećima ustrajno čuvao Jakov Novak iz Jelse.
Svečev kip je darovao akad. kipar Josip Grgevčić , a kamenarske radove je izvrsno izveo brački majstor Vito Mančić.
Na južnom zidu je spomen ploča s datumom izgradnje - 5. kolovoza 2015. g. Kapelicu sa spomen obilježjem i sedam pločica koje označavaju značajne hrvatske bojišnice je zu slavlje svečane svete mise blagoslovio župnik don Stanko Jerčić.
KAPELA SV. LUKE - CARKVICA
4 km istočno od Jelse nalazi se Uvala Carkvica (Vala sv. Luke) s kapelom Sv. Luke. Sagradena na rtu istoimene uvale koja je bogata rimskim ostacima, kapela je patronat najstarijeg otočkog plemstva iz XIV. st., kasnije povećana i dovedena u današnje stanje. Oltar je barokni, a kameni kip sveca je iz XVI. st.
Kapelica je zaboravljena tijekom komunističkih vremena nekoliko desetljeća i oskvrnuta grafitima. Od 2007. godine slavi se uz nju sveta misa na blagdan sv. Luke 18. listopada.
Godine 2008. dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Jelšanin Slavomir Drinković uputio je Župi Jelsa dopis – svojevrsno pismo namjere Akademije da crkvicu svoga nebeskog Zaštitnika stavi pod svoj patronat i brigu. Namjeravao ju je svu, pod i zidove, čak i njeno predvorje „obući“ u mozaike s prikazaom Postanka – stvaranja. Za taj je pothvat već bio uključio svoje studente te svoje prijatelje iz
akademija Makedonije, Bugarske i Grčke (Bugari su izradili i darovali vrata)… Nažalost, njegovom smrću je sve to prekinuto i upravo se traže novi putovi obnove ove vrlo zanimljive crkvice.