Župni listić Jelsa Br. 50 / 2023 (895)
nedjelja 3. 12:
1. NEDJELJA DOŠAŠĆA (adventa) – 1. u mjesecu
MISE: u 10h i u 17h (u 16,30 krunica za obitelji i duh. zvanja);
u 16 sati: susret s roditeljima prvopričesnika - dogovor o predstavljanju
ponedjeljak 4. 12.:
Sv. Barbara
zornica u 6h
misa u 17 sati.
utorak 5. 12.:
zornica u 6h
srijeda 6. 12.:
Sv. Nikola (darove će dijeliti naknadno)
mise u 6 i u 16,30 sati.
četvrtak 7. 12.:
Sv. Ambrozije (zaštitnik pčelara)
zornica u 6h
misa u 17 sati.
petak 8. 12.:
SVETKOVINA BEZGRJEŠNOG ZAČEĆA BD MARIJE
mise u 9 i u 17 sati;
subota 9. 12.:
zornica u 6h
misa u 17 sati.
nedjelja 10. 12:
2. NEDJELJA DOŠAŠĆA (adventa) MISE: u 10h i u 17h
ŽUPNI VJERONAUK
OSNOVACI
SVI su pozvani na misu na SVETOG NIKOLU u srijedu u 16,30 sati te na BEZGRJEŠNU u petak – u 17 sati.
SREDNJOŠKOLCI
U SUBOTU:
1. razred u 18h
2. razred u 19h
Došašće ili advent
je vrijeme priprave kroz četiri nedjelje za godišnju proslavu Rođenja Gospodinova – Božića, ali ujedno i vrijeme priprave za drugi, slavni Kristov dolazak. Dijeli se u dva dijela, a s njim započinje i nova crkvena godina. Prvi dio došašća započinje prvom nedjeljom koja je najbliža blagdanu sv. Andrije apostola (30. studenog) i traje do 16. prosinca. Liturgija u tom prvom dijelu izražava onaj vid došašća koji govori o Kraljevstvu Božjem na svršetku vremena i usmjerava na iščekivanje drugoga Kristova dolaska.
Drugi dio došašća traje od 17. do 24. prosinca, do Badnjaka, i to je vrijeme neposredne priprave za slavljenje Rođenja Gospodnjeg.
Prvi tragovi crkvene priprave za Božić nalaze se već u V . stoljeću u Siriji…
Od 8. stoljeća razdoblje došašća počinjalo je 11. studenog na blagdan sv. Martina i bilo je strogo poput korizme, a trajalo je šest nedjelja.
Služba riječi
Nedjelja 3.12.
1. NEDJELJA DOŠAŠĆA
PRVO ČITANJE
Iz Knjige proroka Izaije (Iz 63,16b-17b; 64, 2b-7)
Ti si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek. Zašto, Gospodine, zašto si dopustio da odlutamo s tvojih putova, zašto dade da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi pleménâ baštine svoje! O da razdreš nebesa i siđeš: pred licem tvojim tresla bi se brda. Odvijeka se čulo nije, uho nije slušalo, oko nije vidjelo, da bi bog koji, osim tebe, takvo što učinio onima koji se uzdaju u njega. Pritječeš onomu što pravdu čini radosno, onima što se tebe spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša ko haljine okaljane. Svi mi ko lišće otpadosmo i opačine naše ko vjetar nas odnose. Nikog nema da ime tvoje prizove, da se trgne i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.
PRIPJEV
Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
DRUGO ČITANJE
Iz Prve Pavlove poslanice Korinćanima (1Kor 1, 3-9)
Braćo: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju. Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.
ALELUJA:
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.
EVANĐELJE po Marku ( Mk 13, 33 -37 )
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«
Kardinal Gerhard Ludwig Müller, nekadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, o papinoj službi, Sinodi i njemačkom Sinodskom putu:
U nametanju ideala napretka dužnost je proročki reći što su istina i loboda
Danas je rašireno neko uopćeno mišljenje da je Crkva staromodna te da u nju treba unijeti ideje koje će više odgovarati današnjemu stanju, pri čemu se ne misli toliko na stanje u znanostima, nego na ideologije i na životne stvarnosti: mnogi su rastavljeni, djeca rastu izvan obitelji, spolnost više nema nikakvih pravila, nego joj svatko daje značenje prema vlastitom nahođenju i nagnuću. U odnosu na te stvarnosti Crkva je u očima mnogih odveć „srednjovjekovna“ i treba se prilagoditi. No što znači prilagoditi se? Od prosvjetiteljstva naovamo imali smo jakobinizam, komunizam, fašizam, nacizam - totalitarne sustave kojima se ne treba prilagođavati, nego im se treba oduprijeti jer su sve te ideologije naposljetku neprijateljski nastrojene prema čovjeku. Samo je istina, dubinska spoznaja istine dostojna čovjeka. Ako se ona ne dosegne, među ljudima dolazi do dekadencije. Država i društvo koji ubijaju svoju djecu pobačajem, koji se rješavaju starijih i bolesnih eutanazijom jer navodno više ništa ne pridonose i previše koštaju; koji nude samoubojstvo; koji ugrožavaju mlade nudeći im promjenu spola - sve su to naposljetku pojave dekadencije, moralnoga sloma. Moramo biti oprezni da i mi kao Crkva ne bismo išli u takvu pogrješnom smjeru. Često se kao ideal nameće napredak. Napredak je po sebi pozitivan, ali samo ako ide u pravom smjeru. No ako ide u pogrješnom smjeru, postaje opasnim, razornim za čovjeka. Crkva je tada dužna proročki se oduprijeti i reći što je istina i sloboda.
Tijekom sinodskoga hoda od početnih su se savjetovanja brojne teme, promišljanja i prijedlozi provlačili kroz sve faze, uključujući i samo zasjedanje Sinode u Vatikanu, i u određenom su se obliku mnoge od njih našle u »Sažetku« ove prve faze zborovanja. Reklo bi se da svatko u dokumentu, već prema svojim stajalištima, može pronaći mnogo toga čime je oduševljen, mnogo toga što može prihvatiti, ali i mnogo toga čime nije zadovoljan. Može li se ta raznolikost svesti na neku zajedničku mjeru?
Što se mene tiče, čini mi se da je pristup od početka odveć preuzetan, kao da bi tih četiri stotine ljudi moglo iznova utemeljiti Crkvu, kao da bi imalo duhovnu kompetenciju dati joj posve novo usmjerenje. Zato imamo podulji tekst s različitim mišljenjima, idejama i prijedlozima kojemu nedostaje čvrsta duhovna nit. Mislim da će katolički vjernik imati puno više koristi ako pročita nešto od Svetoga pisma ili koju dobru duhovnu ili teološku knjigu nego što bi mu koristilo čitanje »Sažetka«. Raspravljalo se o nekim temama, kao što je ređenje žena za đakone ili svećenike, za koje velik dio sudionika uopće nema teološke kompetencije, nema oruđa s kojim bi im pristupio. To konkretno pitanje nema, naime, nikakve veze s emancipacijom, s promjenama u društvu, s poštovanjem ili nepoštovanjem žena, nego je riječ o strogo teološkom, sakramentalnom pitanju. Tko može primiti krštenje, također je teološko pitanje. I to što ga primaju djeca teološki je utemeljeno i nema veze s time je li naše društvo prijatelj djece ili djeca u njemu malo vrijede. Djeca se krste zato što Crkva znade da je Krist umro i za djecu premda se još ne mogu koristiti razumom, uz uvjet da postoji neko jamstvo da će ih roditelji odgojiti kao kršćane. Krštenje djece izvedeno je, dakle, iz biti krštenja, iz biti otkupljenja, a ne iz nekih društvenih kategorija.
Biskup Winona–Rochestera u Minnesoti i jedna od najpopularnijih katoličkih ličnosti proteklih desetak godina, Robert Barron, objavio je tekst u kojem je iznio svoje intervencije tijekom zasjedanja skupštine Sinode o sinodalnosti, te izrazio svoje neslaganje s jednim zaključkom završnog dokumenta.
PREDSTAVLJANJE DON STANKOVE KNJIGE U SPLITU U SVETOG DOMINIKA – U UTORAK U 18 SATI
Pozvani su Hvarani, Bračani i ostali i unaprijed zahvaljujemo gospođama koje će ispeći neki kolačić za trajtamenat na kraju programa!
(Ako će netko iz Jelse pripremiti koji kolač (poželjno je domaći: hrustule, paršurate, cvite…), može ga do ponedjeljka uvečer dostaviti u župnu kuću. Od svega srca – hvala!
- Don Stanko -
Sveti Nikola, biskup
6. prosinca Crkva liturgijski časti svetoga Nikolu, biskupa iz Mire, zaštitnika putnika, djece, pomoraca, djevojaka, siromaha i studenata, uzora milosrđa i darežljivosti.
Njegovo ime je grčkog podrijetla i sastavljeno je od dviju riječi: nika – pobjeda i laos – narod, i može se prevesti s pobjednik u narodu, pa možemo zaključiti kako je sveti Nikola svojim životom i nadahnućem koje je ostalo do danas, onaj koji je Božjom snagom i pomoći pobijedio mnoga hladna srca i omogućio da se barem na njegov spomendan malo više širi dobrota i ljubav, kako u obitelji tako i u društvu. O svetom Nikoli imamo malo vjerodostojnih podataka, ali je on do danas ostao vrlo omiljen svetac, posebno među djecom, pa je razumljivo kako su oko njega vezane i mnogobrojne legende i priče, koje imaju za cilj potaknuti i djecu i odrasle na darežljivost i milosrđe, što su bile glavne odlike toga sveca.
Neki drže da je rođen u Patari (Demre) u današnjoj Turskoj oko 270. god., dok drugi radije navode da je riječ o drugoj polovici 3. st., bez preciziranja, treći da se rodio između 255. i 270. god., itd. Navodi se ponekad u njegovom životopisu kako je rođen u obitelji bogatih roditelja koji dugo vremena nisu mogli imati djecu, a onda su bili blagoslovljeni budućim svecem, te su mu dali ime Nikola, po istoimenom stricu koji je bio biskup u gradu Miri. Roditelji su mu zarana umrli, a Nikola je postao svećenik, te je prodao svu svoju imovinu i podijelio siromasima.
Predaja kaže kako je radije volio samozatajni život pomaganja drugima i nipošto nije htio prihvatiti poziv da postane biskup, te je prvom pokušaju, nakon što mu je umro stric, uspio umaknuti i otišao u Svetu Zemlju gdje je živio isposničkim skrovitim životom, ali nakon što je umro stričev nasljednik, a on se taman vratio u grad, stjecajem okolnosti, ili točnije po Božjoj namisli, bio je biskupom izabran baš Nikola. Naime, kler se bio dogovorio da će onaj svećenik koji sutradan prvi uđe u crkvu postati biskup, a, bez ikakvog znanja o toj odluci, prvi svećenik koji je ujutro pohitao na molitvu Gospodinu bio je upravo Nikola. Kao biskup u gradu Miri pokazao je veliku brigu i ljubav prema siromašnima, a pripisuju mu se i mnoga čudesa. Umro je 6. prosinca, ali se točna godina njegove smrti bitno razlikuje od izvora do izvora. Tako neki navode da se to zbilo 327. godine, drugi 343. god., treći oko 350. god. itd., ali svi izvori potvrđuju da je umro u Miri, gdje je i sahranjen, a njegovo je tijelo kasnije, u 11. stoljeću, zbog turskih osvajanja, preneseno u Italiju, u grad Bari.
ŽUPA UZNESENJA MARIJINA,
21465 JELSA 671
MB 1247948;
IBAN: HR042340009-1100140304
Tel/fax: 021/761-839; Internet: www.zupajelsa.com
Župnik: don Stanko Jerčić:091/895-6751
E-mail: stanko.jercic@gmail.com