Župski listić Jelsa Br. 43 / 2021 (787)
Kroz tjedan svakog dana u 17 sati spomeni pokojnika: KRUNICA I MISA
Kroz osminu „mrtvih dana“ : 1. i 2. 11. mise za sve vjerne mrtve, ostale dane posebne molitve za uobičajene nakane: za sve vjerne mrtve; za župnike, biskupe, svećenike; za pokojne roditelje i ostale bližnike; za branitelje, žrtve rata i raznih nesreća; za pokojne bratime, sestrime i sve župske suradnike; za pokojnike kojih se nitko ne spominje, za sve pokojne župljane i za duše u čistilištu…., ali mise su na „pojedinačne“ nakane.
(molim za razumijevanje, pretrpan sam!)
nedelja 31. 10.
31. kroz godinu
PRELAZIMO NA “ZIMSKO VRIJEME“ – SAT UNATRAG mise – u 9 i u 17,30 sati - ( u 17h krunica )
u 16,30h srednjoškolci i roditelji: dogovor za KRIZMU
ponedeljak 1. 11.:
SVI SVETI – svetkovina
mise:
župskoj crkvi u 9h
na Gradini u 15 sati : večernja za pokojne i misa
utorak 2. 11.:
DUŠNI DAN – Spomen pokojnih
mise:
župskoj crkvi u 9h i u 17,30h
na Gradini u 15 sati : večernja za pokojne i misa
četvrtak 3.11.:
Sv. Karlo (Drago) Boromejski
nedelja 7.11.
32. kroz godinu - 1 u mjesecu
mise: u 9h i u 17,30h ( krunica u 17 sati )
O glupim građanima:
U jednome bizantskom gradu građani se pretvoriše u tolike izjelice i lijenčine da su zaboravili svaki sram te su zadovoljni sami sobom počeli vršiti takva bezakonja da im nije ni padalo na pamet da slušaju svojega starog dobrog episkopa, koliko god ih on preklinjao da se poprave. Ismijavali su starca i tjerali ga kao da je dosadna muha. Na kraju je stari episkop umro, a na njegovo mjesto došao je mladi arhijerej koji je počeo živjeti tako da su se zgrozili čak i oni koji su se svega nagledali u životu. Tada su se sjetili svojega dobrog i krotkog starog episkopa. Na kraju, ne mogavši više izdržati namete, uvrede i nezamislivu razuzdanost novoga arhijereja, stanovnici toga grada zavapiše kao jedan: - Gospode, zašto si baš k nama poslao ovakvo čudovište? Nisu se znali ni moliti kako valja, ali ipak nakon dugih zapomaganja Gospod se ukazao jednome od njih i odgovorio: „Tražio sam za vas i gorega, ali ga nisam našao!"
- NESVETI SVETI str. 363. -
PRVO ČITANJE: Čitanje Knjige Ponovljenog zakona (Pnz 6, 2-6)
U one dane: Mojsije reče narodu: »Svega vijeka svoga boj se Gospodina, Boga svoga – ti, i sin tvoj, i sin tvoga sina – vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se veoma razmnožiš jer ti je Gospodin, Bog otaca tvojih, obećao zemlju kojom teče med i mlijeko.
Čuj, Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.
PRIPJEV:
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
DRUGO ČITANJE:
Čitanje Poslanice Hebrejima (Heb 7, 23-28)
Braćo! Mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. Zato i može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima. Takav nam veliki svećenik i bijaše potreban – svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa – koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve – nakon Zakona – Sina zauvijek usavršena.
EVANĐELJE:
Čitanje svetog Evanđelja po Marku ( Mk 12, 28b-34 )
U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«
Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.«
Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.
Svi sveti (također Sisveti, Sisvete ili Svisveti, Sesvete:
- svetkovina je u Katoličkoj crkvi, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. Slavi se 1. studenoga. U pravoslavnim crkvama ovaj se blagdan slavi prve nedjelje po Duhovima, te označuje završetak uskrsnoga dijela liturgijske godine.
Povijest
Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. te se do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama.
Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom »Samhain« koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.
Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama »svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu.« U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je »na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa.«
U Hrvatskoj
U Republici Hrvatskoj Svi sveti obilježavaju se kao državni blagdan od 8. svibnja 1996. pod tim imenom, dotad je praznik bio neradnim danom pod nazivom: Dan spomena na mrtve, a od 27. 10. 1989. do 25. 3. 1991. Dan sjećanja na mrtve.
Danas
U Katoličkoj crkvi Svi sveti su velika i zapovjedana svetkovina. Obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve.
Zbog toga ga neki još uvijek (pogrešno) zovu Mrtvi(h) dan!
Ali u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenoga.
Osim u Katoličkoj crkvi, ovaj se blagdan obilježava i u Engleskoj crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama, premda je ondje primio različite oblike, ovisno o dotičnoj Crkvi. Spomendan vjernih mrtvih nastao je inicijativom svetog Odilona, benediktinskog opata iz Clunyja. Krajem I. tisućljeća, već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i spomendan mrtvih.
Taj je spomendan sv. Odilon 998. g. službeno uveo u Cluny, a preko benediktinaca, blagdan se proširio po Europi Vatikan je službeno potvrdio ovaj blagdan 1311.
Španjolska je 1748. dobila povlasticu, da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetoga Oca, a treću za sve vjerne mrtve. Tu je povlasticu papa Benedikt XV. 1915. proširio na cijelu Crkvu i ona ostala na snazi do danas.
Za duševnu higijenu
AKO NAPUKNE CIJEV
Ako cijev napukne, teško će voda do slavine. Nema pritiska. Zatvori napukline i ponovno će se pojaviti pritisak.
Ako satima i satima sanjariš, napuštaš stvarnost. Ako koješta govoriš, rasipaš svoju misao. Ako se razdražiš na svaki unutarašnji i vanjski poticaj, trošiš svoje snage, nedostajat će ti u pravom trenutku.
Ne možeš dijete učiti da izrađuje svoju zadaću ni za stolom koji je natrpan igračkama, ni uz džepove ispunjene slatkišima, ni s glavom punom priča.
Nitko ti ne brani sanjarenje, govorenje, uživanje u osjećajima. Ne radi se o tome da ugušiš život, nego da se služiš životom kada i kako treba. Sve ima svoje vrijeme. Postoji vrijeme odmora, vrijeme uživanja u jelima, vrijeme radosna smijeha. Na žalost, ponekad moramo pronaći vremena i za plač. Ne smijemo ništa uništiti, potrebno je sve srediti i staviti na mjesto da bismo se lakše snašli.
Zatim postoji još nešto važnije. Zbiljska i osobna nazočnost koju olako zaboravljamo: Bog. Kad mu sve darujemo i ponudimo, On se obvezuje živjeti s nama.
- Gabriele Adani: PRIJATELJSKA RIJEČ -
SVI SU MI LJUDI POTREBNI
Tako se teško živi, tako se kratko živi, pa još dobra polovica tog teškog i kratkog života nam prođe u mržnji i nesporazumcima. Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako ne može živjeti bez opraštanja. Svi su mi ljudi i te kako potrebni. Svi, od one starice koja me je primila na ruke kad sam došao na svijet, pa do onog nepoznatog prolaznika koji će, kad mene budu nosili na neko groblje neki ljudi, skinuti kapu i prekrstiti se i zaželjeti mi vječni mir i laku zemlju. Vječni mir! - kako je dobra i velika i lijepa ta želja! O, nepoznati dobri čovječe, blagodarim ti za tu želju tvoju! Živite i borite se kako najbolje umijete, molite se Bogu i volite svu prirodu, ali najviše ljubavi, pažnje i saučešća ostavite za ljude, ubogu braću svoju, čiji je život nestalni pramen svjetla između dvaju beskonačnosti. Volite ljude, često im pomozite i uvijek ih požalite, jer su nam svi ljudi potrebni.
-Ivo Andrić: EX PONTO-