ŽUPNE OBAVIJESTI 31.8.- 7.9.2025

Župni listić Jelsa Br. 36 / 2025 (991)

nedjelja 31. 8.:  

22. KROZ GODINU  

mise:  u 9h  i u 19h oproštaj don Stanka

U Poljicima misa u 11h

---

ponedeljak 1. 9.:  

misa u 19h

---

utorak 2 .9.:  

misa u 19h

---

srijeda 3. 9.:  

Sv. Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj

misa u 19h

---

četvtak 4. 9.:

misa u 19h

---

petak 5. 9:

prvi petak

Sv. Majka Terezija, redovnica

misa u 19h

---

subota 6. 9.:

prva subota

molitva za obitelji i duh. zvanja:

Mise u Jelsi s vjenčanjem u crkvi sv. Ivana u 17h ;

u župnoj crkvi misa u 19h

---

nedjelja 7. 9.:  

23. KROZ GODINU - 1. u mjesecu

Predstavlja se novi župnik don Ivan Jurin

MISE: u 9h i u 19h

U Poljicima misa u 11h

---

U sljedećem Listiću naši će se kampaneli malo smiješiti i barem malko tugovati nad oproštajem odlazećeg i pozdravnom riječi novopridošlog župnika…

A za ovaj broj don Stanko moli:

ne zamjerite mi što ovu rubriku, mnogima najdražu u našem Listiću, umjesto pošalicama, posvećujem lijepom sjećanju na jednu veoma mi dragu osobu (koja je umrla prije 9 godina u svojoj 91. godini):

---

MARGITA DUBOKOVIĆ ŠPRUNG

(dodatna imena: Marija-Vinka-Mandica, unuka famoznog kapetana Nike)

Često sam, i vrlo rado i nadugo, s njom razgovarao i uvijek bi me nanovo impresionirala time što je o prošlosti svojoj i svoje obitelji, tj. porodice Duboković, koja je preživjela mnoga poniženja i nepravde i pljačke…, govorila tako smireno, bez trunke ogorčenja, jeda ili mržnje.

A kakav li je tek odgoj imala! Prošle nedjelje smo čitali iz Poslanice Hebrejima:

Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Ja sam ironično prokomentirao: E moj dragi Apostole, dođi u našu Jelsu ili u bilo koje hrvatsko mjesto, pa ćeš vidjeti koliko takvih sinova i kćeri ima!

Na tu temu iznosim samo dvije Margitine crtice:

- Dok je bila još sitna djevojčica, majka je od nje zatražila da od svojih pustih lutaka izabere najdražu, a onda da baš tu pokloni kćerkici njihove sluškinje.

- Za Prvu pričest dobila je od obiteljskih prijatelja preobilje darova. Otac joj kaže: Pa to ti je previše, izaberi one koji ti se najviše sviđaju! Kad je izabrala, otac joj reče: To ćeš darovati siromašnoj djeci i to će biti tvoj dar, zapravo uzdarje - Isusu!

---

Služba riječi

22. KROZ GODINU 

( 31. 8. 2025)

PRVO ČITANJE

iz Knjige Sirahove (Sir 3,17-18.20.28-29)

Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. Što si veći, to se većma ponizi i naći ćeš milost u Gospodina.

Iako je velika moć u Gospodina, on prima počast poniznih.

Nema lijeka bolesti oholnikâ, jer se opačina u njima ukorijenila.

Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama, i pažljivo uho želja je mudračeva.

---

PRIPJEV

U dobroti, Bože, ti si pripravio dom siromahu.

---

DRUGO ČITANJE

iz  Poslanice Hebrejima  (Heb 12,18-19.22-24a)

Braćo: Niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječî. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori. – Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i posredniku novog Saveza – Isusu.

---

ALELUJA

Uzmite jaram moj na sebe, govori Gospodin,

i učite od mene jer sam krotka i ponizna srca.       

---

EVANĐELJE   

po Luki ( Lk 14, 1.7-14 )

Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«

---

SVEMIR I DUŠA

gdje su daleke sonde Voyager

Boris Beck: DUHOVNA MISAO – na Hrvatskom radiju 25.8.2025.

(zahvaljujem mu za spremno ustupanje ovog teksta – ds.)

Dok se mi pržimo na ljetnom suncu, sonde Voyager lete ledenim svemirom. Voyager 2 bio je lansiran prvi, 20. kolovoza 1977. prema dalekim i divovskim plinovitim planetima Sunčeva sustava. 25. kolovoza 1981. bio je najbliže Saturnu, a na taj isti dan 1989. stigao je do Neptuna. Voyager 1 bio je lansiran nekoliko dana nakon svojeg brata blizanca, 5. rujna 1977. Sonda je preletjela Jupiter, Saturn i Saturnov najveći mjesec, Titan, i nastavila hrliti dalje i dalje. Voyager 1 je napustio Sunčevu heliosferu točno na današni dan 2012. kao prva svemirska letjelica kojoj je to uspjelo. Sada je udaljen nevjerojatnih 25 milijardi kilometara od nas. Voyager 2 nešto je bliži, ali i on je u međuvremenu ušao u međuzvjezdani prostor.

Vijesti o lansiranjima raznih novih raketa su gotovo svakodnevne, i baš se u zadnje vrijeme zaredao niz nesretnih događaja, kada bi se ti veliki strojevi raspali već pri polijetanju. Inženjeri uče na pogreškama. Međutim, Voyageri su načinjeni neobično solidno i nakon gotovo pola stoljeća rade bez greške, što je iznenadilo i njihove konstruktore. Zahvaljujući njima doznali smo mnogo o velikim i dalekim planetima, a doznali smo nešto i o nama.

Kada je 1980 Voyager 1 prošao uz Saturn, Carl Sagan, tada veoma poznati američki astronom, predložio je da se njegova kamera okrene prema Zemlji. Ne zato što bi to bilo znanstveno važno, nego bismo prvi put vidjeli sami sebe iz svemira.

Znanstvenicima iz NASA-e ideja se svidjela, ali bojali su se da je kamera preblizu Suncu i da bi se mogla oštetiti. Tek su se nakon cijelog desetljeća usudili snimiti Zemlju, što je bilo dosta komplicirano; trebalo je na udaljenosti od 6 milijuna kilometara okrenuti kameru, naciljati Zemlju, izoštriti sliku i poslati je u dijelovima – sve je to trajalo mjesecima, Voyager je bio toliko daleko da je signal s njega putovao brzinom svjetlosti pet i pol sati.

Ali dobili smo sliku. Sagan ju je nazvao „Blijeda plava točka“ jer i nije ništa više od sitne točkice u golemom crnilu svemira. „ Razmislite ponovno o toj točki“, napisao je tada Sagan. „To je ovdje. To je dom. To smo mi. Na njoj su svi koje volite, svi koje poznajete, svi za koje ste ikada čuli, svako ljudsko biće koje je ikada postojalo, proživjeli svoje živote.“ Sagan nas je pozvao da promislimo o sebi: cijenimo li svoj dom, cijenimo li druge ljude? Hoćemo li se posvetiti jedni drugima, hoćemo li živjeti u ljubavi i bratstvu ili mržnji?

Sagan je ispravno shvatio da su sva istraživanja svemira uzbudljiva i zanimljiva, ali da ništa nema značaja ako sami sebe ne razumijemo. Očaravajuće su slike Saturna, Jupitera i Neptuna koje su nam poslali Voyageri, ali ništa nije uzbudljivo kao slika naše Zemljice u svemiru.

---

VRIJEME DEPRESIJE I SUHIH OČIJU

(Piše Josip Bošnjaković u Kani br. 6/25.)

Živimo u kulturi u kojoj nam prijeti opasnost da se prije izlaska van gledamo u ogledalu kako izgledamo i kako ćemo se pojaviti pred drugima, kako će nas oni primijetiti, a da pritom ne zamjećujemo vapaj mnogih krikova.

Borba s depresivnim raspoloženjima, blažim ili težim, poznata je danas većini ljudi, i poznato nam je kako izgleda klinička slika depresije: crne misli o sebi, drugima, budućnosti; suicidalne ideje koje se češće ili rjeđe po­javljuju; gubitak apetita ili pak nezasitna glad koja se gasi nekvalitetnom hranom; nemogućnost sna kroz duže vrijeme; izoliranje od drugih; osjećaj bezvoljnosti i bespomoćnosti itd. Naravno, nor­malno je katkad doživjeti ove osjećaje, doživljaje, no struka nas upozorava ka­ko je danas depresija postala jedna od vo­dećih bolesti u zapad­noeuropskoj kulturi, baš u kulturi u kojoj su prve riječi navještaja Blaženoj Djevi­ci Mariji bile: Raduj se, Marijo. U kulturi, podneblju, gdje se rodila Radosna vijest, evanđelje, Isus Krist.

Htio bih tek promišljati o jednoj perspek­tivi koja zasigurno pridonosi depresivnosti, a to je manjak suza zbog boli, zbog rata, zbog izbjeglica, zbog siromaštva, zbog veličanja jakih i naoružanih, ne­dostatak uplakanih očiju pred bijedom i oskudicom, nepostojanje ganuća pokraj gladnih i žednih. Živimo u kulturi u kojoj nam prijeti opasnost da se prije izlaska vani gledamo u ogledalu kako izgledamo i kako ćemo se pojaviti pred drugima, ka­ko će nas oni primijetiti, a da pritom ne zamjećujemo vapaj mnogih krikova. Na­meću nam se likovi i figure koji su uvijek veseli, uvijek snažni, uvijek dobre volje, a izostaje nam realnost života. Uljepšavaju se mrtvaci na ukopima, na ispraćajima, a izbjegavaju se žive osobe u staračkim domovima, bolesnici u bolnicama, beskućnici pod mostovima.

U društvu u kojem čeznemo za srećom, za zdravljem, za mladošću, za lijepim i do­brim izgledom, i danas bismo mogli i mi prositi govoreći: Spasimo tugujuće. Tu­gujuće osobe znaju se zaustaviti pokraj drugih… zaista su kao jutarnja rosa koja svojim »suzama« umiva travu. Osobama koje se bore s depresivnošću, suze nerijetko mogu olakšati bol i bespomoćnost s ko­jom se nose.

Laotse je napisao: Ka­da čovjek plemenitog srca pobjeđuje (u borbi i ratovanja), tada se on ne raduje zbog toga, jer bi u tom veselju neposredno uključio i one koji su izgubili živote... Kada su ljudi ubijani, tada bi čovjek trebao to oplaki­vati suzama suosjećanja. Tko u borbi pobje­đuje, on bi trebao kao pri ukopu plakati. I u ovom su kontekstu suze tuge dobrodoš­le, napose dok gledamo ratove gotovo na svakoj stranici »novina«. Radost u kojoj su uključeni poniženi, pobijeđeni, ubije­ni, prezreni, nije radost što je odjeknula na riječima anđela Gabriela kada je po­zdravio Mariju: Raduj se, Marijo. Spasimo stoga tugujuće jer dok ima tugujućih, možemo reći kako ima i čovjeka, ka­ko ima nade za čovjeka, za čovječanstvo. Blago nama s tugujućima jer oni su nada kako ima srca u nama i među nama. Sve dok tugujemo, možemo biti radosni.

---

ŽUPA UZNESENJA MARIJINA

Trg križonoše bb

21465 JELSA

MB 1247948

IBAN: HR042340009-1100140304

Tel/fax: 021/761-839;

Internet: www.zupajelsa.com

Župnik: don Ivan Jurin

Mobitel: 098 / 92 42 250

E-mail: zupajelsa@gmail.com