Župski listić Jelsa Br. 22 / 2021. (766)
mise kroz tjedan u 19:00 sati
ISPOVIJED – pred Krizmu
u petak 18 - 20 sati; u subotu 11 – 12 sati (don Robert i don Stanko)
nedjelja 6. 6.:
10. KROZ GODINU – 1. u mjesecu
mise u 9 i 30 u 19 sati ( 18,30 sati krunica )
Poslije mise susret s krizmanicima i roditeljima
petak 11. 6. :
PRESVETO SRCE ISUSOVO - svetkovina
mise : u 19 sati - poslije mise procesija oko crkve
u 20:15 GENERALNA PROBA – krizmanici i kumovi
subota 12. 6. :
Bezgrješno Srce Marijino
misa ujutro u 8 sati
SLAVLJE KRIZME U 18 SATI (biskup Ranko)
KRIZMANICI: Bruno Arbunić – Predraga i Ane
Andro Carić – Tomislava I Tanje Jakša Carić – Josipa i pok. Paule
Duje Čubre – Ivana i Ivane Mateo Goić - Marina i Mande
Gabriela Grančić – Maria i Marijane Leon Huljić – Maria i Tanje
Franko Ladan – Ljubomira i Marine Jelena Ostojić – Tonija i Nikoline
Antonija Bunčuga – Branka i Marije Tonko Bunčuga – Luke i Debore
Marin Dešković – Petra i Anđele Josip Franičević – Jurice i Slobodanke
Dina Ivanković – Ivota i Sanje Juraj Fran Jendek – Maria i Lucije
Andrea Matić – Ivana i Maje Antun Ostojić – Tonija i Nikoline
Ante Palaversić – Teota i Marije Dominik Vice Škarpa – Jure i Josipe
Miljana Vranković – (iz Svirača)
nedelja 13. 6. :
11. KROZ GODINU – sv. Ante
mise u 9h i u 19h
Kajanje: Stari se bogataš ispovijeda: Pljačkao sam i nemilosrdno uništavao konkurenciju. Sve to sam radio da bih osigurao bogatstvo i sreću mojim dragim nasljednicima. Može li mi biti oprošteno? Ispovjednik mu odgovori: -Teško, ali ima nešto vrlo utješno za Vas. “ Što to?“ - Budite sigurni da će Vaša smrt usrećiti i prve i druge! Sve novo: Lopov se ispovijeda: Velečasni, krao sam strojeve, kazetofone, mobitele, videa… - A valja li ti to što kradeš?
- Kako ne valja, sve je kao novo!
PRIPJEV: U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.
PRVO ČITANJE: Post 3, 9-15
Čitanje Knjige postanka Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?«, reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrih« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena. Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Po trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.«
ALELUJA:
Sada će knez ovoga svijeta biti izbačen, govori Gospodin.
A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.
EVANĐELJE:
Čitanje svetog Evanđelja po Marku (Mk 3, 20 – 35)
U ono vrijeme: Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!« I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti! Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.« I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?« I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«
Josipova stranica
APOSTOLSKO PISMO PATRIS CORDE SVETOG OCA FRANJE (nastavak 8.)
7. Otac u sjeni
Poljski Književnik Jan Dobraczyński u svojoj knjizi „Sjena oca“ispričao je život svetog Josipa u obliku romana. Uzbudljivom slikom sjene definira lik Josipa, koji je u svom odnosu prema Isusu, bio zemaljska sjena nebeskog Oca: čuvao ga je, štitio, nikada ga nije ostavio da ide svojim putem.
Zamislimo ono na što Mojsije podsjeća Izrael: „U pustinji […] vidio si gdje te Gospodin, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili, nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića“ (usp. Pnz 1, 31). Tako je i Josip cijelog života djelovao u službi oca. Očevi se ne rađaju, već stvaraju. Čovjek ne postaje otac jednostavno rođenjem djeteta, već preuzimanjem odgovornosti da se brine za to dijete. Kad god čovjek prihvati odgovornost za život drugoga, na neki način toj osobi postaje otac.
U današnjem društvu djeca se često čine kao siročad, kao da su bez oca. Također, Crkva danas treba očeve. Opomena koju je sveti Pavao uputio Korinćanima uvijek je aktualna: „Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca“ (1 Kor 4, 15); a svaki bi svećenik ili biskup trebao poput Apostola dodati: „Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih!“ (Isto). A Galaćanima kaže: „Dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama“ (4, 19).
Biti otac podrazumijeva upoznavanje djece sa životom i stvarnošću. Ne sputavati ih, biti previše zaštitnički nastrojeni ili posesivni, već ih učiniti sposobnima da sami odlučuju, uživaju u slobodi i istražuju nove mogućnosti. Možda je iz tog razloga, uz očev naziv, tradicija također pripisala Josipu i naziv „Prečisti Otac“. Taj naslov nije samo znak naklonosti, već zbroj ponašanja suprotnih posesivnosti. Čistoća je sloboda od posesivnosti u svim područjima života. Samo kad je ljubav čista, ona je uistinu ljubav. Posesivna ljubav u konačnici postaje opasna; ona zarobljuje, guši, čini nas nesretnima. Sam Bog volio je čovjeka čistom ljubavlju, ostavljajući ga slobodnim čak i da pogriješi i da se postavi protiv njega. Logika ljubavi uvijek je logika slobode, a Josip je znao voljeti na izvanredno slobodan način. Nikad se nije stavljao u središte. Nije mislio na sebe, već se usredotočio na Marijin i Isusov život.
Obratimo mu se molitvom:
Zdravo, Čuvaru Otkupiteljev,
Zaručniče Blažene Djevice Marije.
Tebi je Bog povjerio svoga jedinorođenog Sina; u tebe se je Marija pouzdala; s tobom je Krist postao čovjekom. Blaženi Josipe, i nama podari svoje očinstvo i vodi nas na životnomu putu. Izmoli nam milost,
Milosrđe i hrabrost, i brani nas od svakog zla. Amen.
SVJEDOČANSTVO SAMOHRANE MAJKE
Bog koji križeve daje,
dat će i snagu.
U nedjelju 9. svibnja mnoge su majke slavile Majčin dan, a malo je bilo svjedočanstava o žrtvi samohranih majka.
Među njima je i vjernica Dubravka Kumić iz Cernika koja zaslužuje posebnu pozornost. Rođena je 24. ožujka 1951. Svi koji ju poznaju zovu je po kuminu imenu Pavica. »Kad mi je bilo deset godina«, prisjeća se, »ostala sam bez obje ruke. Toga dana, 22. srpnja 1961., vozili smo vodu u zaprežnim kolima kako bismo pravili cigle od blata. U vožnji jedna se limena bačva izvrnula, pala na mene i odsjekla mi obje ruke u visini lakta. Kolima hitne pomoći odvezli su me u novogradišku bolnicu. Najprije su mi amputirali lijevu ruku, a osam dana kasnije i desnu. Kad sam došlak sebi, primijetila sam da nemam šaka. Pitala sam doktore i medicinske sestre gdje su moji prsti. Liječnik, koji me operirao, rekao mi je ljubazno: 'Dijete moje, mi ćemo tebi napraviti druge prste!' No već sam tada znala da me u životu čeka težak put.« Nastavila je svoje svjedočanstvo: »U 19. godini postala sam majka izvanbračnoga djeteta. Rodila se djevojčica kojoj sam dala ime Suzana. Sam spomen imena sve mi je govorio. Moja Suza postala je smisao moga života i mojih patnja. Nagovarali su me da ju dam nekoj obitelji koja će se moći bolje brinuti o njoj. Na to ne bih ni u snu pristala. Dok sam još bila u bolnici, u rodilištu, moji su roditelji poručili: 'Tebe ćemo primiti, ali izvanbračno dijete ne!'
Medicinsko osoblje u bolnici se čudilo. Mnogi su govorili da još nisu doživjeli da jedna majka bez obje ruke sama doji svoje dijete i ne da se odvojiti od njega. Javili su se ljudi iz Centra za socijalnu skrbi ponudili su mi pomoć za dijete. U međuvremenu se javio i moj otac. Valjda kad je vidio kako se borim kao lavica za svoje dijete, rekao je majci: 'Gdje ima mjesta za naših sedmero djece, bit će mjesta i za nju i njezino dijete!«
»Kćeri sam dala gotovo sve što joj je u životu bilo potrebno za normalan život. Završila je srednju, udala se i danas je sretna supruga i majka. Ja sam dvostruka baka“, ponosno je istaknula. „Ni u čemu se ne osjećam invalidom, nego Božje stvorenje kao i svi drugi ljudi. U svemu se sama poslužim. Cijepam drva, čistim kuću, glačam, kuham i sve drugo. Nikada e nisam na Boga požalila što mi je dodijelio takav život. Bog koji križeve daje, dat će i snagu da ih mogu strpljivo nositi“, zaključila je ta hrabra majka.