Župski listić Jelsa Br. 46 / 2021 (791)
Od utorka nadalje: ZORNICE u 6 sati – u župskoj crkvi
Večernja misa u 17 sati neće biti svakog dana, a ovog tjedna će biti: u utorak , petak i subotu
nedelja 28.11.:
1. NEDJELJA DOŠAŠĆA (Adventa)
misa: u 9h i u 17h
ponedeljak 29. 11.:
zaključak OSMINE;
MISE (u Gospe) u 8 i u 15 sati;
utorak 30. 11.:
Sv. Andrija
petak 3.12.:
Sv. Franjo Ksaverski, Prvi petak
subota 4.12.:
Sv. Barbara
nedelja 5.12.:
2. NEDJELJA DOŠAŠĆA (Adventa) – 1. u mjesecu
MISE: u 9h i u 17h (krunica u 16,30h)
ŽUPSKI VJERONAUK OSNOVCI:
(trajanje “sata” u pravilu 30 minuta):
1. razred: ponedjeljak u 9,00h
2. razred: ponedjeljak u 9,45h
3. razred: utorak u 9,00h
4. razred: ponedjeljak u 10,30h
5. razred: ponedjeljak u 11,15h
6. razred: utorak u 9,45h
7. razred: utorak u 10,30h
8. razred: utorak u 11,15h
SREDNJOŠKOLCI: u subotu u 18h
O PISANJU: Sprezanje glagola „pisati“: Ja pišem, ti pišeš, on(a) piše… mi pišemo, vi pišete - oni ne čitaju! O GOVORENJU: Tišina je Božji govor. Sve ostalo je samo loš prijevod! „Prvi i izvorni Božji govor je tišina“. Komentirajući to bogato i duboko zrenje sv. Ivana od Križa, u svome djelu „Invitation to Love - Poziv na ljubav“ Thomas Keating piše: „Sve ostalo je siromašni i oskudni prijevod; moramo se naučiti tišini i odmarati se u Bogu i kod Boga“.
PRVO ČITANJE: Čitanje Knjige proroka Jeremije ( Jr 33,14-16 ) »Evo, dolaze dani – govori Gospodin – kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: U one dane i u vrijeme ono učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni; on će činiti pravo i pravicu u zemlji. U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: Gospodin – Pravda naša.«
PRIPJEV:
K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju.
DRUGO ČITANJE:
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima (1Sol 3, 12-4,2)
Braćo: Dao vam Gospodin te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.
Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! Ta znate koje smo vam zap ovijedi dali u Gospodinu Isusu.
ALELUJA!
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.
EVANĐELJE:
Čitanje svetog Evanđelja po Luki (Lk 21, 25-28.34-36)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.«
SVETA KATARINA
Rođena je oko 282. u Aleksandriji (Egipat); preminula je kao mučenica oko 307. u Aleksandriji. Slave je sve kršćanske Crkve: katolička, pravoslavne, luteranska, anglikanska. Spomendan joj je 25. studenog.
Zaštitnica je: đaka, studenata, pravnika, teologa, znanstvenika, djevojaka…,znanosti, teologije, filozofije, brusača, automehaničara…; gradova Steinau an der Straße, Freiburg (Švicarska), Freistadt (Austrija), Kuldīga (Letonija) i Działdowo (Poljska),
BABA KATA I SVETA KATA
Baba Kata oduvijek slavi svoj imendan: Svetu Katu Aleksandrijsku. Na taj dan mnogi je nazovu telefonom ili je posjete. Ona je ponosna kad joj unučad čestita imendan. Oni svoju babu obožavaju, kako se to danas kaže. Baba voli ciklame i orhideje, pa za imendan dobije lijepog cvijeća i darova, „milošće", rekli bi u njezinu rodnom kraju. I sa zadovoljstvom ona kaže: „Imala sam danas dvadeset i jedan telefonski poziv.”
“Ti si, baba, k'o ministrica, kaže joj jedan unuk. Ni ministre toliko ne nazivaju.”
“Imam je svojih pet sinova i četiri kćeri, osamnaestero unučadi i šestero praunučadi, i - ministrica sam!"
„Baba, ti bi mogla i stranku osnovati", reče joj drugi unuk. „Ti ganjaj politiku, ti ideš na fakultet, a što se tiče politike, mene ostavi na miru!" ne da se baba.
Baba Kata voli uvijek nešto izvaditi iz svoje životne „torbe": „Znate, djeco, kad su moja djeca bili đaci, ujutro ih ode po petero ili šestero u školu. Kad dođu kući, svi gladni. Jeli su što je bilo, nisu izbirali. Ako netko ne hi htio nešto jesti, rekla bih: ‘Sine, ako nećeš, poljubi pa ostavi!’ Nisam ih mazila. A do škole je bilo pet kilometara. I vuk bi ogladnio. Moj pokojni i ja smo ih školovali. Nije to bilo lako. Ali je moralo biti tako. Moja djeca su i radila. Poslije ručka išli bi čuvati stoku, kupiti sijeno, nositi snopove pšenice, brati šljive. I kukuruze su kopali, kada je to trebalo. A danas djeca samo uče, i opet neki ne nauče. Brate moj, nije svako ni za školu."
I nastavi baba Kata. „Nisam ni jedno dijete 'bacila'. Sve sam ih rodila, othranila, i svi su na svome putu. Jedna mi je kćer redovnica. Molim se za svu djecu, unučad i praunučad. I za zetove i nevjeste. Eno iz onog molitvenika. Zove se: Biserje svetog Ante. Hvala Bogu, velika su slova pa vidim. Lijepo su to fratri napisali. Moja djeca često me nazovu i posjete. Rekli su mi: 'Mama, dok je nas, nećeš ti u dom.' To mi je bilo drago čuti, i nešto mi je bilo lijepo oko srca. I sad mi je lijepo kod moje najmlađe kćeri. Pazi na mene ko na oko u glavi. Ona meni svaki dan nalije i čašicu dobre šljive. Za cirkulaciju. Biskup Mijo Škvorc, pokoj mu lijepoj duši, je rekao: “Za stare ljude je kapljica, mrvica i krunica.' Dobro je rekao. Živjela sveta Kata!” - i nazdravi baba sa svojom unučadi.
(s. Slavica Buljan, FDC)
Za svu djecu koja su rođena i preživjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !
Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes. U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala.
Mi, kada smo bili mali, nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga.
Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte i nare koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo se STALNO IGRALI VANI. Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i Indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti, sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše.
Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja, a bez zlostavljanja u obitelji. I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI „PRIJATELJE“ … I MI SMO IŠLI VANI DRUŽITI SE S NJIMA ! Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu, čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica! Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva.
Naše generacije su dale najbolje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim!
I ti pripadaš toj generaciji? ČESTITAM! Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali. Pozdrav generacijo. ŽIVJELI!
Svatko od nas je anđeo sa samo jednim krilom, a letjeti možemo