Župski listić Jelsa Br. 25 / 2021. (769)
Kroz tjedan: svakog dana misa – već od ponedjeljka - u 20 sati
nedelja 27. 6. :
13. KROZ GODINU
mise u 9h i u 19h
ponedeljak 28. 6. :
Sv. Irenej, biskup i mučeniki
utorak 29. 6. :
SV. PETAR I PAVAO – svetkovina
mise u 9 i u 20 sati
Obljetnica svećeničkog ređenja: don Branimir Marinović (Đakovo, 1963.), don Ivo Mardešić (Komiža, 1970.), don Stanko Jerčić i don Mate Bižaca (Pražnica, 1973.), don Jakša Rubinić (Vrisnik, 1981.) i don Mili Plenković (Svirče, 1982.)
srijeda 30. 6. :
Prvomučenici Svete Rimske Crkve
petak 2. 7. :
Privi petak i „Gospa Miraška“ – Pohođenje BDM (po starom kalendaru) slave G. Humac i Mirca na Braču, te Dol na Hvaru („Gospa od Sela“)
subota 3. 7.:
Sv. Toma, apostol (po starom kalendaru predbožićni)
nedelja 4. 7. :
14. KROZ GODINU – 1. u mjesecu
mise - "LJETNI „RED VOŽNJE“ u 7h, u 9h i u 20h (u19,30h krunica)
PAPA BANEDIKT XVI. O LITURGIJSKOJ GLAZBI
Papa kaže da ne postoji s jedne strane golemi materijalni svijet, a s druge ova sićušna stvarnost povijesti naše zemlje. »Sve je jedno u Kristu. On je glava svemira; on je stvorio i svemir, stvorio ga je za nas ako smo s njime sjedinjeni.« U tako shvaćenoj liturgiji neizostavno mjesto zauzima glazba.
Kako bi to zornije prikazao, Ratzinger se na jednom mjestu poslužio izrekom Mahatme Gandhija. Naime, Gandhi upućuje na tri životna prostora u svemiru i pokazuje kako svaki od njih omogućava vlastit način bivovanja: u moru žive ribe, one šute; životinje na zemlji kriče; a ptice, čiji je životni prostor zrak, pjevaju. Tako je moru vlastitost šutjeti, zemlji kričati, a zraku pjevati. Za našeg autora čovjek ima udjela u svim trima jer u sebi nosi morske dubine, težinu zemlje i visinu neba. Iako danas zapažamo da čovjeku lišenu transcendencije, jer želi biti samo zemljani, ne preostaje nego da kriči, prava mu liturgija općinstva svetih vraća njegovu sveukupnost jer ga ponovno uči šutjeti i pjevati, otvara mu dubine morske, uči ga letjeti te uzdižući mu srce čini da u njemu nanovo odjekne ono pjevanje. Ratzinger ide dotle da kaže kako se prava liturgija prepoznaje baš po tome što nas oslobađa masovnog djelovanja i što nam vraća dubinu i visinu, šutnju i pjevanje. A upravo to znači da se prava liturgija prepoznaje po tome što je kozmička, a ne po mjeri neke grupe: »Ona pjeva s anđelima. Ona šuti sa svemirskom dubinom koja čeka. I tako otkupljuje zemlju.«
PRIPJEV:
Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.
DRUGO ČITANJE:
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima (2Kor 8, 7.9.13-15 )
Braćo: Kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego – jednakost!
U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu – te bude jednakost, kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje.
ALELUJA:
Spasitelj naš Isus Krist obeskrijepi smrt
i učini da zasja život po evanđelju.
EVANĐELJE:
Čitanje svetog Evanđelja po Marku (Mk 5, 21-43)
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Josipova stranica
APOSTOLSKO PISMO PATRIS CORDE SVETOG OCA FRANJE (nastavak 9.)
7. Otac u sjeni (II.)
Josip sreću nije pronašao u samopožrtvovnosti već u samodarivanju. U njemu nikada ne vidimo frustraciju, već samo povjerenje. Njegova strpljiva šutnja ne uključuje prigovore, već konkretne geste povjerenja. Svijet danas treba očeve, nema koristi od tirana koji
žele dominirati nad drugim kako bi ispunili vlastite potrebe; odbacuje one koji miješaju autoritet s autoritarnošću, služenje sa servilnošću, sučeljavanje s ugnjetavanjem, dobročinstvo s dobrobiti, silu s uništenjem. Svako istinsko zvanje rođeno je iz dara samoga sebe, a to je plod žrtve. Ova vrsta zrelosti također je potrebna u svećeništvu i posvećenom životu. Bez obzira na poziv, bilo na brak, bilo celibat, bilo djevičanstvo, dar samoga sebe neće se ostvariti ako se zaustavi na žrtvi; tada umjesto da se učini znakom ljepote i radosti ljubavi, riskira da se iskaže nesreća, tuga i frustracija.
Kada očevi odbiju živjeti život svoje djece, uvijek se otvaraju novi i neočekivani vidici. Svako dijete nositelj je jedinstvene tajne koja se na vidjelo može iznijeti samo uz pomoć oca koji poštuje slobodu svog djeteta. Otac shvaća da je u potpunosti dovršio svoju odgojnu ulogu i živio očinstvo tek kad postane „beskoristan“, kad vidi da se njegovo dijete osamostalilo i da ono može hodati životnim stazama bez pratnje, kad se dovede u situaciju Josipa, koji je uvijek znao da Dijete nije njegovo, već je samo bilo povjereno njegovoj skrbi. U osnovi, to je ono što Isus predlaže kad kaže: „Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima“ (Mt 23, 9).
U svakom ostvarenju očinstva, uvijek bismo trebali imati na umu da ono nema nikakve veze s posjedovanjem, već je „znak“ koji upućuje na veće očinstvo. U određenom smislu, svi smo poput Josipa: sjena jedinoga nebeskog Oca koji daje da „sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima“ (Mt 5, 45); i sjena koja slijedi Sina.
„Ustani, uzmi dijete i majku njegovu“, rekao je Bog svetom Josipu. Svrha ovog Apostolskog pisma je porast ljubavi prema ovomu velikom Svecu, da budemo ohrabreni moleći njegov zagovor i da nasljedujemo njegove vrline i njegovu revnost. Doista, istinsko poslanje svetaca nije samo postizanje čuda i milosti, već da nas zagovaraju pred Bogom, poput Abrahama i Mojsija, poput Isusa, „jedinog posrednika“, koji je naš „zagovornik“ kod Oca i koji je „uvijek živ da se za [nas] zauzima“.
Sveci pomažu svim vjernicima „da idu putem svetosti i savršenstva vlastitog staleža“. Njihov život konkretan je dokaz da je moguće primijeniti Evanđelje u praksi. Isus nam je rekao: „Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca“ (Mt 11).
POVIJESNO PREKRASNO LJUBAVNO PISMO
Objavljujemo povodom 350. obljetnice Zrinsko-Frankopanske urote:
zbog pobune protiv bečkoga centralizma Petar Zrinski je, zajedno sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom, osuđen na smrt zbog „uvrjede kralja i izdaje zemlje“. Smaknuće je izvršeno odsjecamjem glave i desne ruke u Bečkom Novom Mjestu
– 30. travnja 1671. -
Večer prije smaknuća Petar u nekoliko redaka piše oproštajno pismo supruzi Ani Katarini Zrinskoj, nazivajući je već u tom trenutku - udovicom
(i nakon toliko godina čitatelju tjera suze na oči):
Moje najdragše gospe hižne tovarušice za sada udove Anne Catharine Groffinae Zrinske. Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikaj-še naukupe tvojemu Bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči ako sam te v čem zbantuval ali ti se v čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan niti se plašim. Ja se ufam v Boga vsamogučega koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoče miluvati, i ja ga budem molil i prosil
(komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetem thronušem v dike vekovečne sastanemo. Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti ar je to tak moralo biti.
V Novem Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca, o sedme ure podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kčerju Auroru Veroniku blagoslovi.
- Groff Zrini Petar -