Župski listić Jelsa Br.4/2021. (748)
KROZ TJEDAN: Misa svakog dana u 17 sati ponedjeljak 25. 1.: Obraćenje sv. Pavla; zaključak EKUMENSKE OSMINE utorak 26.1.: Sv. Timotej i Tit, biskupi; u četvrtak: Sv. Toma Akvinski
NEDJELJA 31. 1.: 4. NEDJ. KROZ GODINU (Sv. Ivan Bosco) Mise u 10 i u 17 sati
PRILOZI ZA STRADALE U POTRESU – primaju se u crkvi i župskom uredu;
Nasmijani kampaneli: KOME, KAKO I KOLIKO ZVONO ZVONI?
KO JE UMRI? Kad zabreca posmrtno zvono, samo je pitanje tko će mi se prvi javiti i pitati: Ko je umri? Najčešće je to Jasenka, a nekoć je to bio don Jurica: ako se nismo prethodno čuli te on već bio obaviješten, mogao sam ga zasigurno očekivati na rešetkastim vratima gornjeg šimatorija kako bi, čim izvirim iz sakristije, i bez riječi, upitnim pogledom i rotirajućim dlanovima, pitao. Ko je? (Sada, kad idem zazvonit bilo za rođenje bilo za smrt, obično obavijestim Editu: jer, dok je radila u banci, svi su nju pitali kome zvoni, smatrajući da ona mora biti dobro obaviještena jer sam ja kod njih „de familia“.) A don Jurica bi mi, kao za opravdanje svoje radoznalosti, objašnjavao:“Sad će zvat, ili već je zvo Gojmir i pito mene, a jo ne znon!“ Zanimljivo, i danas Gojmir zove izokola: Slavkota, Nenota, Tomota… ne znam čemu ti regvord da pita izravno mene?! – evo mu ja javno i svečano dajem dopuštenje! KO JE RODI? A ne da mu, ko nekidan kad je pita komu slavi i zašto onoliko, Slavko prodaje finte da se Nenotu testiranje na koronu pokazalo negativnim pa don Stanko dodatno slavi jer je time i on oslobođen sumnje na zarazu ili barem obveze izolacije. A da je pitao mene zašto je, tobože, obilato zvonilo, odgovori bih mu: zato ča je Antonija rodila obilatu curicu! ČA SE RODILO? Poslije pitanja ko je rodi, obično slijedi: A ča je rodila? Ja odgovorim: Ni „ča“ nego koga, jer dite ni stvar nego osoba! Mada se, istini za volju, ovdje pravopisno (tj. pravogovorno) može tolerirati i ča, jer se pita za spol. KOLIKO „SLAVI“? Ponajprije, ne „slavi“ nego zvoni u sva (4) zvona. Slavljenje zvona je kad bilac (bilo, klatno) tuče u zvono koje pritom miruje, a kod zvonjenja ljudska ruka ili struja njišu zvono. Ipak, kad se svečanom zvonjavom pozdravlja novi život, ona se može zvati i – slavljenje. A koliko traje? Po planu minutu ili malo duže, ali ja nisam automat, a ni danguba, pa kad uputim zvona, nešto usput ordiniram po sakristiji te zbog toga trajanje može biti donekle varijabilno.
PRVO ČITANJE: Jon 3, 1-5.10
Čitanje Knjige proroka Jone
Riječ Gospodnja dođe Joni drugi put: »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad velik pred Bogom – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.«
Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.
PRIPJEV : Pokaži mi, Gospodine, putove svoje!
DRUGO ČITANJE: 1Kor 7, 29-31
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko! Odsada i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta.
ALELUJA: Približilo se Kraljevstvo Božje;
obratite se i vjerujte evanđelju!
EVANĐELJE: Evanđelje po Marku, Mk 1,14-20
Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«
I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
KEANU REEVES - filmski glumac
Drugačiji i poseban
Keanu Charles Reeves je kanadski filmski glumac, producent, redatelj, glazbenik i poduzetnik. Njegove su najpoznatije uloge u filmovima: Bill & Ted's Excellent Adventure, Brzina, Pakleni val i u trilogiji The Matrix. Radio je s velikim redateljima kao što su Stephen Frears, Gus Van Sant i Bernardo Bertolucci.
Otac ga je napustio kad je imao tri godine i odrastao je s tri različita očuha. Njegov san da postane hokejaš srušila je ozbiljna nesreća. Kći mu je umrla pri rođenju, a supruga poginula u prometnoj nesreći. Najbolji mu prijatelj River Phoenix umro je od predoziranja. Njegova sestra bolesna je od leukemije…
I uprkos svemu što mu se dogodilo, Keanu Reeves ne propušta priliku pomoći onima kojima je to potrebno. Kad je snimao Lake House, pričuo je razgovor dvojice kostimografa; jedan je plakao da će izgubiti svoj dom jer nije platio 20 000 dolara, a istog je dana Keanu položio potreban iznos na njegov bankovni račun. Takođe je bolnicama donirao izvjesne sume novca! Nakon što je osvojio astronomske svote za trilogiju Matrix, glumac je donirao više od 50 milijuna dolara osoblju za kostime i specijalne efekte: istinskim herojima trilogije, kako ih je nazvao. Dao je i Harley-Davidsona svakom od kaskaderskih dvojnika. Ukupni trošak preko 75 milijuna USD. U drugoj prilici čak se odrekao 90% plaće kako bi na snimanju mogao angažirati i druge zvijezde. 1997. neki su ga paparazzi uhvatili kako provodi jutro s beskućnikom u Los Angelesu, slušajući ga i satima dijeleći njegov život. Većina zvijezda, čineći dobrotvorne gestove, to stavljaju na velika zvona u svim medijima. Keanu Reeves nikada nije proglašavao da se bavi dobrotvornim radom, jer je to jednostavno činio iz moralnih razloga, a ne kako bi izgledao bolje u očima drugih. Ta bi osoba mogla kupiti sve što poželi, ali umjesto toga svaki dan ustaje sa željom i odlukom koju se ne može kupiti: BUDI DOBAR ČOVJEK!
HESSE
Moja Vjera
Vjera na koju mislim ne da se lako iječima opisati. Možda bi se mogla ovako izreći: vjerujem da usprkos očitome besmislu život ipak ima smisla. Prihvaćam da taj krajnji smisao ne mogu razumom spoznati, ali sam mu spreman služiti, pa morao se pritom i žrtvovati. Glas toga smisla čujem u sebi u trenucima kada sam doista i posve živ i budan. Što život tada od mene zatraži, pokušat ću ostvariti čak i ako se to protivi uobičajenim modama i zakonima. Tu se vjeru ne može zapovjediti niti se na nju prisiliti. Može ju se samo doživjeti.
OČEVI I DJECA: KOLIKO KOŠTAMO SVOJIM BLIŽNJIMA
Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga
čeka na vratima.
SIN: "Tata, smijem li te nešto pitati?" OTAC "Da, naravno, reci, šta je?"
SIN: "Tata, koliko zarađuješ na sat?" OTAC: "To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?" kaže gnjevno
SIN: "Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?"
OTAC: "Ako već moraš znati, zarađujem 50 kuna na sat."
SIN: "Oh", dječak odgovori, spuštene glave.
SIN: "Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 kuna?"
Otac je bio bijesan: "Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 20 kuna taj da
možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi pravo u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!" Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovek je sjeo i postao još više ljut zbog dječakovog pitanja..."Kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?" Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: "Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 kuna...stvarno ne pita često novac..." Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata..."Jesi zaspao, sine?", upitao je. "Ne, tata, budan sam" odgovori dječak.
"Razmišljao sam..možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 kuna koje si tražio."
Dečak se uspravio, smješeći se. "Oh, hvala ti, tata!", povikao je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je zamotak kovanica. Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti. Dečak je polako izbrojio svoj novac i pogledao oca.
"Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?", planu otac
"Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.", odgovori dečak.
"Tata, sada imam 50 kuna. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati s tobom."
Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oproštenje.
Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 kuna s nekim koga voliš..........
Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života..!!!!!!!!
