Župski listić Jelsa Br. 17 / 2021. (761)
mise kroz tjedan u 18,30 sati
svibanjska pobožnost: krunica - misa
u srijedu iznimno: misa u 8 sati, a krunica u 18,30h
(župnik izbor te večeri u Hvaru sudjeluju u velikoj devetnici jubilarnog slavlja sv. Prošpera)
nedjelja 2. 5.:
5. VAZMENA
misa u 9 sati
misa u 19 sati: ( u 18:30 krunica )
Poslije mise vjeronauk krizmanicima
ponedeljak 3. 5.:
Sv. Filip i Jakov Mlađi, apostoli
petak 7. 5.:
Sv. Dujam, zaštitnik Splita; PRVI PETAK
subota 8. 5.:
se u Dolu slavi Sv. Mihovil
nedjelja 9. 5.:
6. VAZMENA
mise u 9 i u 18,30 sati: krunica, misa
ŽUPSKI VJERONAUK – slijedećeg tjedna
OSNOVCI:
1. razred: ponedjeljak u 9,00h
2. razred: ponedjeljak u 9,45h
3. razred PRVOPPRIČESNICI : ponedjeljak u 11,15 i subotu u 11 sati
4. razred: ponedjeljak u 10,30h 5. razred: utorak u 9,00h
6. razred: utorak u 9,45h
7. razred: utorak u 10,30h
8. razred: utorak u 11,15h
SREDNJOŠKOLCI:
KRIZMANICI: u nedelju u 20,00h
A mogao bi i ispovjednik iz auta!
Na ovoj fotografiji, iz godine 1975., za stolom (u staroj kući na Šontić putu) križonoše Maria Belića – neki teško raspoznaju i svoje bližnje, a neki čak i sami sebe. Možda im netko može pomoći… S desna su trojica svećenika, (prvi je pokojni don Jurica Belić, a ona dvojica do njega su još živi…)
PRVO ČITANJE: (Dj 9, 26-31)
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik.Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.
Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga. Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.
Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
PRIPJEVNI PSALAM
Ti si, Gospodine, hvala moja posred zbora velikoga!
DRUGO ČITANJE: (1 Iv 3, 1-2)
Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.
PJESMA PRIJE EVANĐELJA:
Ostanite u meni i ja u vama, govori Gospodin; tko ostaje u meni, taj donosi mnogo roda.
EVANĐELJE
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu(Iv 15, 1-8)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«
Josipova stranica
APOSTOLSKO PISMO PATRIS CORDE SVETOG OCA FRANJE (nastavak)
3. Poslušni otac
Slično onomu što je učinio s Marijom kad joj je objavio svoj plan spasenja, Bog je otkrio svoje planove Josipu; i to je učinio kroz snove, koji su se u Bibliji, kao i kod svih drevnih naroda, smatrali jednim od sredstava kojima Bog očituje svoju volju
Josipa jako muči Marijina tajanstvena trudnoća: on ju ne želi „javno optužiti“, već ju odlučuje „potajno napustiti“. U prvom snu anđeo mu pomaže riješiti njegovu tešku dvojbu: „Ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih“. Njegov je odgovor bio trenutačan: „Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji“. Poslušnošću je nadvladao svoju poteškoću i spasio Mariju.
U drugom snu anđeo zapovijeda Josipu: „Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi“ (Mt 2,13). Josip se nije ustručavao poslušati, ne pitajući se o poteškoćama s kojima će se suočiti: „On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja“ (Mt 2, 14 – 15).
U Egiptu je Josip s povjerenjem i strpljenjem čekao anđelov glas da se sigurno može vratiti u svoju zemlju. Čim mu božanski glasnik, u trećem snu, nakon što ga je obavijestio da su oni koji su pokušavali ubiti dijete mrtvi, naređuje da ustane, povede dijete i njegovu majku sa sobom i vrati se u zemlju izraelsku (usp. Mt 2, 19 – -20), Josip još jednom bez oklijevanja posluša: „On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku“. No tijekom povratka, „saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret“ (Mt 2, 22 – 23).
Evanđelist Luka nas pak izvještava kako je Josip poduzeo dug i težak put od Nazareta do Betlehema, da bi se, prema zakonu cara Cezara Augusta, podvrgnuo popisu stanovništva u rodnom gradu. Tamo se Isus rodio i bio upisan u registar Carstva, kao i sva druga djeca. Sveti Luka posebno naglašava da su Isusovi roditelji poštivali sve propise Zakona: obrede njegova obrezivanja, Marijinog očišćenja nakon poroda, prinošenja prvorođenca Bogu. U svim okolnostima svog života Josip je znao izgovoriti svoj fiat (Neka mi bude), poput Marije prigodom Anđelova navještenja i Isusa u Getsemanskom vrtu. Josip, u ulozi glave obitelji, naučio je Isusa da bude poslušan roditeljima, prema Božjoj zapovijedi.
Tijekom skrivenih godina života u Nazaretu Isus je u Josipovoj školi naučio vršiti volju Očevu. Ta je oporuka postala njegova svakodnevna hrana. Čak i u najtežem trenutku svog života, u Getsemanskom vrtu, Isus je radije odlučio vršiti volju Očevu, negoli svoju i tako je postao „poslušan sve do smrti na križu“ (Fil 2, 8). Iz tog razloga, autor Poslanice Hebrejima zaključuje da Isus „iz onoga što prepati, naviknu slušati“ (5, 8). Iz svih tih događaja proizlazi da je Josipa „Bog pozvao da izravno služi Isusovoj osobi i poslanju kroz vršenje očinstva: na taj način u punini vremena surađuje u velikoj tajni Otkupljenja i uistinu je služitelj spasenja“. (nastavlja se…)
Iz intervjua sa Vladimirom Pavlinićem
(jednim od utemeljitelja i u početku glavnim urenikom Glasa koncila)
Austrijski povjesničar Alojz Ivanišević ustvrdio je “da je vodstvo Katoličke crkve uvelike preuzelo ulogu koju je u Jugoslaviji imao Centralni komitet Partije. Kao što je vodstvo Partije kroz intenzivnu indoktrinaciju htjelo kreirati socijalističkog čovjeka, tako hrvatska Crkva danashoće stvoriti “hrvatskoga katoličkog čovjeka”.
Crkva ne kopira operativne modele komunista. Obratno, od Lenjina nadalje komunistički režimi kopirali su Crkvu, karikaturalno, dakako. Lenjin je za revolucionarni cilj proglasio ‘kovanje novog čovjeka’. Obnoviti ga u srži njegove naravi, poput religioznog preporoda. To znači dominaciju države nad tijelom i dušom podanika, kontrolu misli, riječi i djela. Od katoličanstva su komunisti čak kopirali ispovijed: priznavanje svojih grijeha, uz obećanje oproštenja. Samo što njihove pokore pokajnicima znače čistilište i pakao na ovome svijetu, jer drugi ne priznaju. Osvajanje duša preoteli su Crkvi, pa kad su se vratile pogodne prilike, Crkva je obnovila u punini svoj zamah i način djelovanja. Neki pastiri u tom obratu, možda kao reakcija na metode propaloga režima, odu u pritisku na slobodu savjesti ljudi predaleko. Držim da je pritom popuštanje napasti nacionalizma i saveza sa svjetovnom moći ‘overreaction’ – preširoko shvaćena odjednom dobivena sloboda, što sužava kršćansku poruku. Za takvu zamjenu vrednota upravo nam je ovih dana internet servirao živ primjer: jedan župnik poručuje vjernicima da nipošto ne daju vode ni hrane strancima, to jest migrantima, ako naiđu. Interes našeg teritorija i granica je u pitanju. Interes očito nadmoćan temeljnoj zasadi evanđelja, po kojoj će se svakome suditi: ‘Bio sam gladan, i dali ste mi jesti, žedan i dali ste mi piti. Bio sam stranac, i primili ste me na konak … Što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, učinili ste meni.’
Jezični savjeti
„Jezik roda moga“ oskvrnjuje se nemilo u zemlji Hrvatskoj, svakoga dana, u govoru i u pismu! I to, nažalost, „počevši od starijih“ tj. loši primjeri dolaze od medija koji biupravo trebali čestito informirati ali i formirati svoj narod u korektnom izražavanju. Jezične „bisere“ svakodnevno čujemo baš od novinara, kojima je jezik osnovni alat. A „bez alata nema zanata!“ Osim – u Hrvatskoj? Ili tu, možda, nema više toga – zanata?! Pa kad smo već na jeziku, počnimo s njim. Sve češće se čuje, i na ulici i u medijima da netko dobro „priča“ engleski. Ali po sintaksi hrvatskog jezika neki se jezik – hrvatski, engleski ili bilo koji - može govoriti, poznavati ili na njemu razgovarati, može se na njemu ili njime i pričati, ali se ne može njega – pričati. Stoga umjesto Dobro pričam engleski treba: Dobro govorim engleski!