Župski listić Jelsa Br. 30 / 2021. (774)
Kroz slijedeći tjedan
MISA u 8h ; u petak i subotu u 20h
nedelja 1. 8. :
18. kroz godinu - prva u mjesecu
mise u 7h, u 9h i u 20h
ponedeljak 2. 8. :
Gospa od Anđela - PORCIUNKULA
(u Starom Gradu Zašt. Sv. Stjepan I. papa-muč)
utorak 3. 8.:
Bl. Augustin Kažotić
srijeda 4. 8.:
sv. Ivan M. Vianney –zaštitnik župnika
četvrtak 5. 8. :
Posveta bazilike sv. Marije Velike - Gospa Snježna (fijera u Bolu)
DRŽAVNI BLAGDAN:
Dan pobjede i dom. zahvalnosti i Dan hrv. branitelja
petak 6. 8.:
Preobraženje Gospodinovo – PRVI PETAK - misa u 20 sati POČINJE DEVETNICA VELIKOJ GOSPI – vidi program na plakatu
nedelja 8. 8. :
19. kroz godinu - (Sv. Dominik)
mise u 6h na Račiću
9h i 20h u župni crkvi
MOLITVA: Seljak na sajmu prodao kravu pa otišao u gostionicu na marendu. Prije jela se prekriži i kratko pomoli. Polupijani gosti za susjednim stolom stanu ga ismijavati: „Moliš li tako i kod kuće? Da li na selu svi tako rade?“ – Pa ne baš svi, krava koju sam prodao nije nikada molila, a ni moj konj ni magarac ne mole prije jela! PROTUPITANJE: Usred propovijedi svećenik prozove jednu nemirnu djevojčicu: Zašto ti stalno hodaš po crkvi, dok svi ostali mirno sjede na svojim mjestima? – A zašto Vi stalno govorite dok svi ostali pristojno šute?! VRAGOLIJA
Mali se vrag grohotom smije u paklu. Pitaju ga čemu se toliko smije? – Zatvorio sam jednu ženu u sobu s tisuću šešira, a sakrio joj ogledalo! – odgovori vražić.
PRIPJEV
Nahrani ih Gospodin kruhom nebeskim.
DRUGO ČITANJE:
Čitanje poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima (Ef 4, 17.20-24)
Braćo: Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove.
Ta vi ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjek, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
ALELUJA:
Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.
EVANĐELJE:
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 6, 24- 35)
U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.
DESET GODINA U LOGORU – NIZAŠTO A “NE SJEĆA SE NIČEGA LOŠEG”
Na rastanku s ocem Valera ga je upitao:
- A kako da se ponašam u zatvoru?
Na to je otac Ivan prilično neugodno odgovorio:
- Jednostavno: nemaj povjerenja, ne boj se, ne moljakaj.
A onda mu se obratio na potpuno drukčiji način, kao i inače: Moli se - to je najvažnije. Bog je tamo blizu. Vidjet ćeš! - Otac Ivan znao je o čemu govori.
Tajnu prijavu protiv svećenika Ivana Krestjankina 1950. godine potpisalo je troje ljudi: starješina moskovske crkve u kojoj je otac Ivan služio, voditelj zbora iste te crkve i arhiđakon. Oni su okrivili oca Ivana da oko sebe okuplja mladež, da ne blagoslivlja njihov ulazak među komsomolce i da vodi antisovjetsku propagandu. Uhitili su ga. U istražnome zatvoru u Lubjanki proveo je gotovo godinu dana u samici. Za vrijeme ispitivanja nemilosrdno su ga mučili.
U istražnome postupku okrivljenik Krestjankin priznao je da se oko njega doista okupljalo mnoštvo mladeži. Ali budući da je on pastir Crkve, nije ih mogao otjerati i prestati im ukazivati potrebnu pažnju. Na pitanje o Komsomolu Krestjankin je također priznao da ne blagoslivlja pristupanje toj organizaciji jer je ona ateistička. Kršćanin ne može biti član takvih udruženja. A što se tiče antisovjetske propagande, pritvorenik je nijekao svoju krivnju tvrdeći da njega kao svećenika takve djelatnosti ne zanimaju. Čitavu godinu dana Krestjankin nije na ispitivanjima izgovorio nijedno ime, osim onih koje su spominjali istražitelji. Dobro je znao da će, ako ikoga spomene, taj isti odmah biti uhićen.
Jednom nam je otac ispričao o svojemu istražitelju. Bili su vršnjaci. Godine 1950. obojica su napunila četrdeset godina. Kao i otac, i istražitelj se zvao - Ivan. Čak su po ocu obojica bili Mihajloviči. Otac Ivan je rekao da ga se svakoga dana spomene u molitvama i da ga ne može zaboraviti.
- Sve mi je prste polomio! - pomalo začuđeno govorio je otac prinoseći svojim slabovidnim očima osakaćene ruke.
„Da," pomislili smo tada, „molitva oca Ivana, još k tome cjeloživotna - e, to nije mala stvar! Bilo bi zanimljivo doznati sudbinu istražitelja Ivana Mihajloviča za kojega se toliko molio njegov bivši okrivljenik Ivan Mihajlovič Krestjankin."
Sa željom da konačno raskrinka prijestupnika, istražitelj je organizirao suočavanje s crkvenim starješinom koji ga je prijavio. Otac Ivan znao je da je taj čovjek razlog njegova uhićenja i muka. Ali kada je starješina ušao u ured, otac Ivan se toliko obradovao ugledavši subrata s kojim je toliko puta sudjelovao u liturgiji da mu se bacio oko vrata...! Starješina je pao u nesvijest i srušio se u zagrljaj oca Ivana. Sučeljavanje se nije provelo. No oca Ivana i bez njega su osudili na osam godina logora.
Uvijek bi me zaprepastio način na koji je govorio o tomu razdoblju. Otac je govorio da su mu to bile najsretnije godine života: “Zato što je Bog bio sa mnom!” - ushićeno je objašnjavao, premda je bez sumnje bio svjestan da ga ne možemo do kraja shvatiti.
- Iz nekoga razloga ne sjećam se ničega lošeg - govorio je. - Sjećam se samo otvorenih nebesa i anđeoskoga pojanja! Više nemam snagu takve molitve...
(Iz knjige Tihon Ševkunov: NESVETI SVETI, Verbum- Split, 2017.)