ŽUPNE OBAVIJESTI 7.9.- 14.9.2025

Župni listić Jelsa Br. 37 / 2025 (992)

nedjelja 7. 9.:  

23. kroz godinu - 1. u mjesecu

Predstavlja se novi župnik don Ivan Jurin

MISE: u 9h i u 19h

U Poljicima misa u 11h

---

ponedeljak 8. 9.:  

BLAGDAN ROĐENJA BD MARIJE – MALA GOSPA

misa u 9 i u 19 sati

---

utorak 9 .9.:  

misa u 19 sati

---

srijeda 10. 9.:  

misa u 19 sati

---

četvrtak 11. 9.:

misa u 19 sati

---

petak 12. 9:

Ime Marijino - misa u 19 sati

---

subota 13. 9.:

sv. Ivan Zlatousti - misa u 19 sati

prilika za ispovijed od 18 sati

---

nedjelja 14. 9.:  

24. kroz godinu

UZVIŠENJE SVETOG KRIŽA

MISE: u 9 i u 19 sati

U Poljicima misa u 11 sati

---

Namjeravaju sklopiti sakrament ženidbe:

Petra Plenković, kći Ivota i Milke r. Lučić, iz Jelse

i Marko Knezović, sin Ante i Ankice r. Markić, iz Zagreba.

Vjenčanje u subotu 13. rujna na Humcu.

---

Prije deset godina, ovim sam riječima mladomisničkog gesla želio izraziti ono što smatram da kao svećenik moram činiti: Tražiti i naviještati Boga kao suputnik i supatnik čovjeka. 

Tražiti Boga zajedno sa onima s kojima ću živjeti, svjestan da jeftini odgovori od Tajne čine karikaturu. Naviještati milosrdnog Boga, nastojati da barem ne prekrijem prašinom svježinu novosti evanđelja, ako je već ne uspijevam uvijek vjerodostojno naviještati kao suputnik i supatnik svakog čovjeka.

Draga braćo i sestre, danas postajemo suputnici. Molim da budemo jedni drugima i supatnici koji zajedno traže Boga i dobrotom ga naviještaju.

Marija, Zdravlje bolesnih, neka nam otkriva kako Raspeti i Uskrsli Gospodin hoda s nama, obnavlja nam snagu i čini nas hodočasnicima nade koji uvijek iznova hrabro kreću naprijed.

Vaš župnik don Ivan

---

Na oproštajnoj misi prošle nedjelje, čim sam u pratnji ministranata i subraće don Milija i don Roberta prišao oltaru te pogledom obujmio ono silno okupljeno mnoštvo, jedva sam se uspio koliko-toliko kontrolirati da me glas ne izda već na prvom koraku te sam odmah u sebi odlučio svoj pozdrav „izreći“ pismeno u ovom Listiću.    

Na kraju sam tako i najavio.

A onda je jedna Ana na Fejsu objavila iz „Majčina glasa“ moj pozdrav star gotovo pola stoljeća te sam bio zatečen spoznajom koliko je svaka riječ ostala aktualna i „nezastarjela“. A kad mi je to još podcrtala Maja iz knjižnice, kojoj sam nekidan ustupio komplet brojeva Majčina glasa te sam je sad zamolio da mi transponira ciklostilsko pismo toga teksta, u hipu sam odlučio da je vrlo uputno ponoviti vam taj pozdrav – samo vas molim da ga  pomnožite sa – 7! I da svi sudionici ovog mog oproštaja, posebno oni aktivni i organizatori, oćute moju ganutu zahvalnost!                                   

---

Pozdrav sa Brača, Selca, 22 i 23. II. 77.

Dragi moji Jelšani!

U ovu kasnu pokladnu večer, dok neugodni i već dosadni vjetar jeca u golom granju stabala i urliče u žicama električnih vodova, a lice je neba zastrto oblacima i spremno svakog čaga suzom kanuti (ili sve to meni samo tako izgleda?) ja evo sjedoh da izvršim obećanje što sam ga pred odlazak dao don Boži, da ću za Majčin glas napisati koju riječ osvrta (ne znam da li je to u ovom slučaju odgovarajući izraz). Tamo nisam bio dospio jer su zadnji dani bili ispunjeni spremanjem i pozdravljanjem, a opet nisam dospio ni pozdraviti se sa svima s kojima sam želio. I tako uvijek živimo s okusom neke nedovršenosti, i život nam je trajno neko nedospijevanje i svi smo nalik onoj uznici koja je pred izlazak iz zatvorske ćelije zadržavala stražara jer je još nešto imala reći "cimerici" nakon trideset godina zajedničkog tamnovanja.

A koliko bih toga onda ja imao reći nakon tri i pol godine zajedničkog života, uključenosti u ritam disanja Jelse, u njene boli i radosti, u smijeh i suze, u ljeta i zime, oseke i plime, bure i juga, nakon tri i pol godine osjećanja s njenim ljudima i stvarima, sa sprovodima i rođenjima, s njenim korizmama i jedinstvenim Velikim tjednima kao i s njenim lutanjima i nemirima. Možda će mi netko zamjeriti za sentimentalizam i pretjeranost, no ja ću ipak reći ono što ćutim; kroz ovo vrijeme

ja nisam samo bio u Jelsi, nego sam bio i osjećao se njenim dijelom, a ona je bila dio mene; i njeni karakteristični jablani, koje – tako mi izgleda – nikada više neću moći susresti ni na slici ni u prirodi a da mi ne probude asocijaciju Jelse, i njene mirte i tamarisi, palme i naranče i bajame koje su mi, u punom cvatu, pri odlasku mahale bijelim cvjetovima... I Gradina kamo sam znao toliko puta poći o zalasku sunca te uz rub mora u razmišljanju i molitvi dočekati sumrak, i Račić s Gospinim svetištem, tim dragim prostorom kojem sam se penjao uvijek s osobitim čuvstvom mira i radosti, i Banski Dolac, Riva, Lučica i Mina, Mala Banda i Vrisna, Soline i Pelinje, Burkovo i Vitarnja. Sada osjećam da je riječi one pjesme o "Jelsi-gradiću nasrid Hvara" spjevao netko tko je iz nje otišao.

Pa ipak, ono od čega mi se najteže bilo odvojiti nisu svi ti dragi predjeli, ulice i zakutci, nego ljudi s kojima sam živio, koji su me uvijek rado primali i sa smiješkom susretali, među kojima sam se osjećao prihvaćen, svoj, domaći i koji su sve to tako duboko potvrdili u onim danima rastanka, Jelšani svih uzrasta – starice sa svojim blagoslovima i zreli ljudi s onim zaustavljanjima za riječ-dvije na putu i osobito dragi mi i blizi mladići i djevojke i srcu mi prirasla djeca...

Uostalom, zar se može u nekoliko redaka zbiti sadržaj života od nekoliko godina, tolikih dana i sati, zar je uopće i moguće dio srca staviti na papir, osjećaje pretočiti u slova? Još ću samo reći, bez lažnog ("muškog") stida, da sam onih zadnjih dana često s mukom suzdržavao suze, a kad sam posljednju večer (bilo je zapravo već jutro) polazio u krevet, zaplakao sam kao dijete. Ne znam što će bíti u budućnosti, ali znam da je ovo bio dosada najteži rastanak mog života.

No ovo nisam napisao da izazovem sažaljenje, to bi bilo neumjesno i pomalo jadno. Na takve situacije mi svećenici trebamo računati; svjestan sam bio da to jednom mora doći, ni na pamet mi ne pada da od toga stvaram tragediju – ta nisam pošao u izagnanstvo, nego samo u novu sredinu i k drugim ljudima. Od prvog časa pomirio sam se s tom činjenicom i svjesno je prihvatio, a ipak – bilo mi je teško. Mislim da je to normalno i ljudski razumljivo. Pa i zaručnica-mlada plače pri odlasku iz očinske kuće premda je sama tako htjela i izabrala.

Međutim, možda i nije pravo da ja o svemu tome ovako govorim. Jer mnogi su (i mnogi od čitatelja Majčina glasa) prije mene morali poći iz Jelse i to mnogo dalje, i to oni koji su se tu rodili i svoja djetinjstva otpjevali (kao i ja djetinjstvo svoga svećeništva), a možda nemaju prilike nikome izliti svoju nostalgiju, osjećanja i sjećanja. Oni neka mi oproste. I svatko tko bi ovo možda smatrao privatizacijom zajedničkog prostora.

I zahvaljujem vam svima na strpljenju. I još jednom na svemu. Toplo vas sve pozdravljam: one koje sam već pozdravio i one kojima nisam imao prigode stisnuti ruku na rastanku i one koji su odsutni i sve s kojima sam se ikada sreo. Starce i bolesnike, mlade i zdrave, očeve i majke, gimnazijalce i studente, sve mladiće i djevojke, predškolsku i školsku djecu, a osobito ministrante. Želim svima da vas moj nasljednik, veoma mi dragi don Ivan, još više zbliži s Bogom i međusobno. Preporučam vam u molitvama sebe i župe Brača.

Sve vas u srcu nosi  - don Stanko

---

Služba riječi

23. KROZ GODINU 

( 7. 9. 2025)

PRVO ČITANJE

iz  Knjige Mudrosti  (Mudr 9,13-18b)

Tko od ljudi može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospodin? Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti? Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha ­svoga svetoga? Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošću.

---

PRIPJEV

Gospodine, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.

---

DRUGO ČITANJE

iz  Poslanice Filemonu (Flm 9b-10.12-17)

Predragi: Ja, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa, molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. Šaljem ti ga – njega, srce svoje. Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. Možda baš zato bî za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek – ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene.

---

ALELUJA

Licem svojim obasjaj slugu svoga i nauče me pravilima svojim.       

---

EVANĐELJE   

po Luki ( Lk 14, 1.7-14 )

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!    

 Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir. Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

---

ŽUPA UZNESENJA MARIJINA

Trg križonoše bb

21465 JELSA

MB 1247948

IBAN: HR042340009-1100140304

Tel/fax: 021/761-839;

Internet: www.zupajelsa.com

Župnik: don Ivan Jurin

Mobitel: 098 / 92 42 250

E-mail: zupajelsa@gmail.com