Župni listić Jelsa Br. 46 / 2023 (891)
nedjelja 5. 11:
31. KROZ GODINU – 1. u mjesecu MISE: u 9h na Račiću i u 17,30h ( krunica u 17 sati )
ponedjeljak 6. 11.:
17h krunica i misa za pokojne
poslije mise (tj. u 18h): sastanak lit. čitačica, molitvene zajednice i
svih ostalih angažiranih vjernika zainteresiranih za tjedne biblijske susrete:
dogovor termina, izbor tema i drugih pojedinosti…
Venite adoremus!
utorak 7. 11.:
17h krunica i misa za pokojne
srijeda 8. 11.:
17h krunica i misa za pokojne
četvrtak 9. 11.:
17h krunica i misa za pokojne
ZAKLJUČENJE OSMINE pokojnih
Posveta Lateranske bazilike
petak 10. 11.:
Sv. Leon Veliki
misa u 17h
subota 11. 11.:
Sv. Martin
misa u 17h
nedjelja 12. 11:
32. KROZ GODINU MISE: u 9h i u 17h
ŽUPNI VJERONAUK
OSNOVACI na Krunicu
1. i 4. razred u ponedjeljak;
2. i 5. razred u utorak;
6. razred u srijedu;
3. razred u četvrtak;
7. i 8. razred u jedan dan po svom izboru.
SREDNJOŠKOLCI
U SUBOTU:
1. razred u 18h
2. razred u 19h
Imate na raspolaganju tri „metka“ za pogađanje koji se kampaneli (i kome) smiju
🐻 EKSKLUZIVNO JAVLJANJE ŽIVOTA NA VAGI - 2. 11. 2023. 🐻
Sa cca 245 kg u rujnu danas smo se konačno izmjerili na vagu koja pokazuje 213 kg. Cilj je doći do 130😲💣 Pusa svima... ❤️😘 – Slavko.
Pohvala vagi… i neka mu ne kala u glavi!
Služba riječi
Nedjelja 5. 11.
32. KROZ GODINU
PRVO ČITANJE
Iz Knjige proroka Malahije ( Mal 1, 14b–2,2b.8-10)
Ja sam velik kralj – govori Gospodin nad vojskama – i strašno je ime moje među narodima. A sad vas opominjem, svećenici! Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite ime moje – govori Gospodin nad vojskama – kletvu ću na vas svaliti.
Vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o zakon spotiču, raskinuli ste savez Levijev – govori Gospodin nad vojskama. Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujući zakon.
Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto smo onda jedan drugome nevjerni te skvrnimo savez svojih otaca?
PRIPJEV
Čuvaj dušu moju u miru kod sebe, Gospodine!
DRUGO ČITANJE
Iz Pavlove poslanice Prve Solunjanima (1Sol 2, 7b-9.13)
Braćo! Bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas. Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.
ALELUJA:
Jedan je Otac vaš – onaj na nebesima, i jedan je učitelj vaš – Krist.
EVANĐELJE
po Mateju (Mt 23, 1-12)
U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim čenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama,
pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ’Rabbi’.
Vi pak ne dajte se zvati ’Rabbi’, jer jedan je
učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko segod uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
SVEĆENIČE, TKO SI?
U knjizi gornjeg naslova autor don Enzo Boninsegna prenosi Iz časopisa „Prijateljski glas" zanimljivu intimnu ispovijed jednog svećenika.
"Ja sam čovjek ispunjen Kristom, ali i opterećen mnogim nevoljama: mladica na Njega pricijepljena a nekada list na vjetru; priznati vodič ljudi i izgubljena ovca poput njih.
Moje poslanje je utješiti i potaknuti uznemirenost, sijati radost i izazvati grižnju savjesti, biti trn koji podsjeća da postoji Krv prolivena za sve i jedan Otac koji nas voli i čini sve kako bi nas spasio. Moja želja je darivati se drugima, ali za današnjeg čovjeka, usisanog u vrtlog potrošnje, vjera više nema smisla: raj je izmišljotina svećenika, religija „priča za malu djecu". Svakodnevno propovijedam mir, a ljudi spremaju rat. Stalno govorim o ljubavi, a oni misle na seks. Naviještam bogatstva duha, a oni priželjkuju zemaljska dobra.
Malo njih zna za veliku patnju koja mi muči dušu: nemoćan sam ostvariti u sebi savršenu narav Kristovu; želim biti Božjim svjedokom, a često sam mu beskorisna smetnja; trebam biti radosni apostol Uskrsnuća, a osjećam se umornim predstavnikom Boga Kalvarije. Koliko puta moram naviještati snagu koje seja sam osjećam lišenim; i propovijedati ljubav koju držim budnom u sebi samo snagom volje!
Nakon što sam svima podijelio radosti neba, ja sam riskiram ostati praznih ruku. Kada mi je prijateljsko rame, jer sam se zbog Kristovih probo- denih ruku odrekao milujućih ruku jednoga stvorenja. Meni, zaljubljenomu u Boga, nije dopušteno žaliti se; ja nemam pravo podići ruke u znak predaje. Moj put nema odmorišta, moj stil mora biti heroizam, svetost je moja svakodnevna obveza.
I Krist je bio predmetom skandala, i On je bio loše shvaćen:„Nije li ovo drvodjeljin sin?" (govorili su s očitim prijezirom); „Njegova braća su ovdje među nama" (da ga svedu na razinu svih ostalih); „Iz Nazareta može li doći nešto dobro?" (izražavaju mu nepovjerenje); „Tvrd je to govor, tko ga može slušati?" (da ispadne kao zanesenjak kojeg je nemoguće slijediti). Svećenik, njegov učenik, ne može imati bolju sudbinu. I on, poput Učitelja, mora umrijeti samomu sebi, jer ako zrno ne umre, ne može donijeti rod.
Riječ koju on izgovara nije njegova, nego Onoga koji ga šalje. Ljudi katkad ne podnose tu riječ i on bi je htio ublažiti, ali zna da ne može biti med, nego sol, jer Krist tako hoće.
Ljudi se sablažnjavaju ako svećenik čini pokoru poput Ivana Krstitelja, ali i onda kad poput Isusa sudjeluje na gozbama i zastaje kako bi popričao s grješnicima i prostitutka ma. To je njegova kob: biti znak poricanja, beskorisni i jadni sluga, ali bez kojega se ne može; zemlja milosti i grijeha gdje se susreću Bog i čovjek. Njegov lik zbunjuje: kao i Kristu, suđeno mu je da njegov život bude sablazan; ali i svećenik može reći Njegove riječi:„Blažen onaj koji se ne sablazni o mene."
POZVAN JE GOVORITI O SVETOSTI IAKO NIJE SVET, IMATI RAZUM STARCA I SRCE MLADIĆA. TO JE SVEĆENIK.
(Otac Erminio Crippa )
DOBRO JE ZNATI
ZA SEBE I ZA DRUGE.
KOD SRČANOG UDARA MOGUĆA JE SPASONOSNA SAMOPOMOĆ
Tihi srčani udar mnogi prebole i prežive na nogama
a da ga čak i ne prepoznaju!
Recimo da je 19:45 i da idete kući nakon neobično napornog radnog dana (naravno da ste sami...!
Zaista ste umorni, uznemireni i frustrirani.
Odjednom počinjete osjećati jake bolove u grudima koji se kreću uz vašu ruku i vilicu. Nalazite se na oko pet kilometara udaljenosti od bolnice.
Nažalost, ne znate da li ćete stići tako daleko.
Možda ste i poučeni u pružanju prve pomoći, ali ne i kako pomoći sebi.
Kako možete sami preživjeti srčani udar dok ne dobijete pomoć? Budući da su mnogi ljudi sami kada dožive srčani udar, bez mogućnosti nečije pomoći, osoba čije srce kuca nepravilno i koja se osjeća bez svijesti ima samo 10 sekundi prije nego što izgubi svijest.
Ove žrtve mogu sebi pomoći tako što će iznova i iznova kašljati. Svakom kašlju treba prethoditi veoma dubok udah i kašalj mora biti dubok i dugotrajan, kao kod stvaranja asputuma (iskašljaja) iz dubokog grudnog koša. Udah i kašalj moraju se ponavljati otprilike svake dvije sekunde bez pauze, dok ne stigne pomoć ili dok se srce ne vrati u normalu.
Duboki, dugi udisaji unose više kisika u pluća, a time i u tijelo i mozak, a nasilni pokreti kašlja stišću srce i održavaju cirkulaciju krvi. Pritisak na srce također pomaže da se srce održi normalnim i da se povrati srčani ritam. Širenjem ove po(r)uke možeš pripomoći da žrtve srčanog udara stignu žive do bolnice.
Recite ovo što većem broju ljudi! To bi im moglo spasiti život!*
Kao liječnik hitne medicine poručujem: Ako svatko ovu poruku proslijedi barem desetorici, možete se kladiti da će spasiti barem jedan život! Dobro je zapamtiti kako se nositi sa srčanim udarom. I to prenositi dalje!
Sveti Martin, prvi svetac koji nije mučenik
Hagiografi smatraju sv. Martina jednim od najvećih biskupa svih vremena. On je i prvi svetac koji nije bio mučenik, a ipak ima svoj blagdan. On je jedan od onih ljudi o kojem su govorili čitavi naraštaji.
Sveti Martin rođen je oko 316. u Sabariji, današnjoj Mađarskoj. Njegov otac Talijan doselio se tu kao rimski časnik. Martin je svoj kršćanski odgoj stekao u očevu zavičajnom gradu Paviji. Po očevoj želji postao je vojnik i časnik.
Ime mu je zapravo umanjenica Marsa, boga rata. Tako ga je nazvao otac, želeći odati počast svojoj službi. Sasvim sigurno nije očekivao da mu sina povijest neće pamtiti po ratnim podvizima, već po djelu milosrđa, koje je postalo simbolom kršćanske ljubavi prema siromasima. Evo toga slavnog događaja:
Neke studene zimske večeri časnik Martin, nakon dužnosti ophodnje, vraćao se u svoj vojnički tabor, sjeverno od Pariza. Odjednom se uz rub ceste stvorio neki siromah u dronjcima, koji je drhtao od hladnoće i zamoli ga za milostinju. Martin kod sebe nije imao ni novca ni što drugo da mu dade. Tada mu na pamet dođe misao; uzeo je svoj širok časnički ogrtač, mačem odsjekao polovicu i podao promrzlu siromahu.
Legenda pripovijeda da je sljedeće noći ugledao Isusa koji je bio odjeven u polovicu njegova ogrtača. I čuo je kako je Isus govorio anđelima: “Martin koji je tek na putu da bude pokršten, odjenuo me ovim ogrtačem.” Tim je riječima Isus zapravo ponovio onu svoju nama iz Evanđelja poznatu pouku: “Što učinite jednom od moje najmanje braće, to činite meni.”
Kratko po tom doživljaju Martin napušta vojničku službu, vraća se kući i nakon priprave dao se pokrstiti. Oduševila ga je ta vjera koja je živjela i vršila ljubav. I Martina je uporno progonila jedna misao: želja da bude misionar u svojoj domovini, da se bori protiv poganstva i krivovjerja. Kao prvo, obratio je na kršćanstvo svoju majku. Na kratko vrijeme povukao se u samotništvo na otoku Gallinaru, da bi potom pošao u Poitiers, gdje ga je biskup Hilarije zaredio za svećenika. Također mu je poklonio kuću u mjestu Liguge, koju je Martin pretvorio u samostan, želeći život provesti u samoći i molitvi. No, 371. godine preminuo je sveti Hilarije, a grad Tours nije pronašao nikoga boljega tko bi ga mogao naslijediti osim Martina. I tako je Martin: vojnik iz prisile, redovnik po odabiru, morao radi dužnosti postati biskup. Bio je sjajan pastir. Kao veliki evangelizator, obraćao je na kršćanstvo barbarska galska plemena, umirivao arijance i ostale krivovjerce i opirao se civilnoj vlasti koja se htjela uplesti u upravljanje Crkvom.
Jako su ga voljeli siromasi i nevoljnici kojima je uvijek bio bliz; nešto manje plemići i onaj dio klera koji su – ljubeći bezbrižan život – strogog biskupa smatrali malo odveć zahtjevnim, jer je tražio uzoran život i obrazovanje primjerno službi. Zbog toga je bio izložen klevetama i netrpeljivosti.
Nikada nije zaboravio redovnički život, svoju prvu ljubav. Nakon najstarijeg europskog samostana u Ligugeu, utemeljio je još jedan u Marmoutieru, svega nekoliko kilometara od Toursa, koji će postati prvim središtem redovničkoga života u Francuskoj.
Hagiografi smatraju sv. Martina jednim od najvećih biskupa svih vremena. On je i prvi svetac koji nije bio mučenik, a ipak ima svoj blagdan. On je jedan od onih ljudi o kojem su govorili čitavi naraštaji. Njegova gesta dobrotvornosti prema siromahu što se smrzavao pred vratima grada Amiensa, davši mu polovicu svoga plašta, ispunjala je maštu mnogih slikara i umjetnika. Francuska ga štuje kao svoga prvotnoga zaštitnika, a u poljoprivrednim i vinogradarskim krajevima Francuske, Italije, pa i naših vinorodnih predjela “novo se vino pije na blagdan svetog Martina”.
Sveti i skromni biskup umro je 8. studenoga 397. godine.
Zaštitnik je Francuske, vojnika, konjanika, siromašnih, prosjaka, putnika i vinogradara.
Molitva svetog Martina (za nastavak borbe za Boga)
Gospodine, ako sam i dalje potreban Tvom narodu, neću izbjegavati trud. Neka bude volja Tvoja. Vodio sam dobru bitku dovoljno dugo. Ipak, ako me, Gospodine, obvežeš da nastavim bitku u bojnim redovima Tvoje obrane, nikad neću tražiti izgovor zbog manjka snage. Ispunit ću sve što si mi povjerio. Dok Ti zapovijedaš, ja ću se boriti pod Tvojom zastavom.
Amen.
ZUPA UZNESENJA MARIJINA