Župni listić Jelsa Br. 14 / 2024 (913)
nedjelja 31. 3.:
USKRS
SV. MISE: u 10 sati i u 18,30 sati
ponedjeljak 1. 4.:
USKRSNI PONEDELJAK - VAZMENI
MISE: u 10h „radovanje Gospi“ na Račiću i u 18,30h
utorak 2. 4.:
misa s večernjom - u 18,30 sati
srijeda 3. 4.:
misa s večernjom - u 18,30 sati
četvrtak 4. 4.:
misa s večernjom - u 18,30 sati
poslije mise: KLANJANJE
petak 5. 4.:
misa s večernjom - u 18,30 sati
subota 6. 4.:
misa u 11h (s krštenjem )
misa s večernjom - u 18,30 sati
nedjelja 7. 4.:
2. Vazmena – 1. u mjesecu
BOŽJEG MILOSRĐA – BIJELA – MALI USKRS - 1. u mjesecu
MISE u 9 sati i u 18,30h (u 18h krunica za obitelji i duh. zvanja)
ŽUPNI VJERONAUK
nastavlja se - poslije 7.4.
Služba riječi
Nedjelja 31. 3.
USKRS
PRVO ČITANJE
Čitanje Djela apostolskih (Dj 10,34a.37-43)
U one dane: Prozbori Petar i reče: »Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«
PRIPJEV
Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.
DRUGO ČITANJE
Iz Poslanice Kološanima (Kol 3,1-4)
Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.
SVETOJ ŽRTVI USKRSNICI DAJTE SLAVU KRŠTENICI !
Janje ovce oslobodi, Krist nas grešne preporodi. Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta: Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada. Marijo, o reci što je? Što ti oko vidjelo je? “Grob ja vidjeh Krista Boga, svijetlu slavu uskrsloga, Anđele i platno bijelo u kom bješe sveto tijelo. Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje; Pred vama će tamo gdje je cvjetna strana Galileje.” Znamo da si doistine uskrsnuo, Božji Sine; Pobjedniče, Kralju divan, budi nama milostivan! Amen,
ALELUJA
Žrtvovan je Krist, Pasha naša! Zato svetkujmo u Gospodinu!
EVANĐELJE
po Ivanu (Iv 20, 1-9)
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe.
Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj,ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Uskrsna poruka biskupa Vidovića
Poruka hvarskog biskupa Ranka Vidovića za Uskrs 2024.
Draga braćo i sestre u Kristu Isusu, našemu uskrslomu Gospodinu!
Za četrdesetodnevnoga korizmenog hoda uživljavali smo se u iskustvo i proslavu onoga što sv. Pavao naziva temeljem i svrhom naše vjere: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima… Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!“ (1Kor 15,17. 19-20). U Korizmi smo u predanju i oslanjanju na Boga na poseban način proživljavali tijek Isusove spasonosne muke za nas, za osmišljenost našega ovozemaljskog života sa svim njegovim nedostacima, nevoljama, nerazumljivostima, sa svime onim što čovjek, pa i onaj koji u Boga vjeruje, iskušava u svom ovozemaljskom postojanju i hodočašćenju. Kao kršćani, međutim, mi korizmu živimo iz svjetla i vjere u uskrsnuće Kristovo, iz uvjerenosti da Krist nije samo za ovaj život, da je on iz sinovske povezanosti sa svojim nebeskim Ocem „prvina usnulih“, da je on Život. Ulaskom u pashalno, vazmeno, uskrsno vrijeme, ulazimo, uživljavamo se u iskustvo i proslavu njegove i naše proslavljenosti, u življenje svrhe naše vjere koja nas izdiže iznad svekolike bijede ljudskoga roda, obilježene grijehom i tjelesnom smrću kao njegovim žalcem.
Cijelim svojim zemaljskim životom, a posebno sebedarnom smrću na Križu Isus je dovršio djelo koje mu je Otac dao da ga dovrši. Zadnje njegove riječi bile su: „Dovršeno je!“ (Iv 19,30). Čuli su ih samo oni koji su imali hrabrosti biti uz njega do kraja. Oni su svjedočili i probadanju njegova boka, krvi i vodi koja je iz njega potekla, oni su barem početno povjerovali da je on ono pashalno janje koje oduzima grijeh svijeta i o kojemu su govorili proroci, da je on pravednik koji uza se ima Boga i onda kada je potpuno nezasluženo, bez ikakve krivice bio izložen patnji, kušnji i smrti. Neki koji su ga za vrijeme njegova javnog djelovanja doživljavali sa sumnjom i odbijali, u tajnosti gajili svoju naklonost prema njemu, poput Josipa iz Arimateje i Nikodema, izišli su u javnost i zauzeli se za njegov ukop, dok su mnogi od onih koji su bili s njim, u kojima je istinski probudio mesijanske nade i uvjerenost u Božji zahvat koji mijenja sve, a posebno život, pobjegli i u strahu se skrili daleko od mjesta njegova smaknuća, ne shvaćajući da je to mjesto zapravo njegova proslava, njegovo uzdignuće sa zemlje kojim sve privlači sebi (usp. Iv 12,32), sve obdaruje životom jačim od smrti. Nada u njegov božanski kraljevski identitet bila je u njima iz temelja pokolebana, gotovo je ugasla. Sa smrću njegovom na križu i oni su na neki način umrli. Obavila ih je gusta tama, mrak koji nastaje uvijek kada se samo ljudski gleda na stvarnost, kada se i Boga i njegove pothvate zbija samo u ono što je razumski razumljivo i provjerljivo, što je samo ljudski obećavajuće i temelj nade za budućnost.
No ma koliko bili obeshrabreni, obezglavljeni i ubijeni njegovom smrću, ma koliko ih je kamen s njegova groba pritisnuo i poklopio, iskra nade koju je Božje djelo u Isusu potpalilo u njima nije posve ugasla i nije im dala mira. Neki nisu posustali, tražili su ga i u njegovoj smrti, željeli su mu iskazati čast i u njegovu grobu. Takvi su se prvoga dana u tjednu, upravo u nedjelju nakon subotnje tišine i šutnje, u osvit dana, u sjaju sunčeva svjetla susreli s praznim grobom. Čudan je to bio znak, ravan onim znamenjima koja je ubijeni za zemaljskoga života činio. I dok je za zemaljskoga života on svoja znamenja tumačio onima oko sebe, sada ostaje samo znak koji se vidi, a tumačenje mu može biti samo on, Uskrsnuli, novost njegova života i vjera koja je spremna i u grob zakoračiti, koja je spremna osloniti se na Božju riječ zapisanu u Pismima i susresti se s njim Uskrsnulim. Ugledavši prazan grob, Marija Magdalena trči Šimunu Petru i Učeniku kojeg je Isus ljubio, tumači im znak groba kao krađu, a njih dvojica, za razliku od nje, trče na grob i ulaze u nj, vide znak i započinju vjerovati da je Krist živ, da ga smrt nije mogla u potpunosti obuzeti, kako im je prije govorio.
Razočaranje i strah razbijeni su dolaskom Proslavljenoga među njih i darivanjem mira njihovom ozbiljno ugroženom zajedništvu. Proslavljeni ih ponovno okuplja, oslobađa ih svih tjeskoba i strahova i osposobljava ih za isto poslanje koje je on na zemlji u svojoj osobi i dovršio, ali čiji dionici i oni trebaju postati.
Uvijek, međutim, ima i onih koji, isključeni iz zajedništva, nisu u pravo vrijeme na pravom mjestu. Toma, jedan od dvanaestorice, nije bio s ostalima i ne prihvaća njihovo svjedočanstvo da su vidjeli Gospodina. Zahtijeva osobni susret s njim da bi mogao povjerovati. Uskrsli Gospodin, opet u nedjelju, udovoljava njegovu zahtjevu, njegovoj sumnjičavosti i njegovu nevjerovanju svjedocima. Osobno mu se predstavlja i poziva ga na vjernost, na vjeru koja otvara vidike izvan svega čisto ljudskoga i u kojoj se može izreći priznanje: „Gospodin moj i Bog moj!“ (Iv 20,28). Proslavljeni potvrđuje Tomino priznanje, ali upozorava da se ono u budućnosti neće temeljiti na očima, na viđenju, nego na ušima, na poruci radosne vijesti, evanđelja koje će upravo oni nuditi svima: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“
Svi smo mi djeca te budućnosti, svjesni da su za svjedočanstvo Uskrsloga potrebni uvijek novi susreti s njime. On je trajno s nama kao onaj koji nas hrani svojom riječi, koji podupire i nosi naše svakodnevne napore, koji nam omogućuje život i osposobljava nas da s njime i u njemu možemo biti darivatelji života svima, i onima blizu i onima daleko. Uskrsli je s nama u našoj svakodnevici. Tu ga otkrivamo i susrećemo.
Draga braćo i sestre, Kristovo uskrsnuće doista je temelj naše vjere. Pred njim se istinska vjera budi, njime se hrani i s nadom u vlastito uskrsnuće odlazi i u smrt. Ta vjera nije umišljaj, projekcija vlastitih želja ili utopijska stvarnost. To je vjera susreta s Uskrslim, vjera osobnog iskustva i svjedočanstva onih koji su od Boga obdareni tim iskustvom. Ona ne dolazi odjednom. Ima svoju postupnost i dinamiku. Bog Otac i Uskrsli poštuju je i uvijek nas iznova obdaruju znakovima svoje božanske prisutnosti u našim životima, dovode nas do predanja, a konačno i do viđenja, do potpunog rascvata vjere u neizgubivom dioništvu na božanskom životu. To je vječnost, ali ne kao neizmjerno dugo trajanje, nego vječnost kao odsutnost trajanja, kao stalno sada. Ona je cilj koji je neostvariv na zemlji, ali na njoj započinje i s nje raste u povezanosti s umrlim i proslavljenim Kristom.
S tim mislima, vama i svima vašima, braćo i sestre, svim ljudima dobre volje želim sretan Uskrs, blagoslovljen i plodonosan prijelaz, Pashu – Vazam u uskrsnu stvarnost već sada življenu, a u vječnosti u potpunosti ostvarenu.
✠ Ranko Vidović
hvarski biskup
Oratorij " Za Križen"
Zbor Sveta Cecilija u Jelsi 27. 3.
Jedno razmišljanje o križonoštvu
Mnogi su se na ovim našim prostorima, u odnosu na Isusa, Raspetog Isusa, ponijeli kao da je „djevojka za jednu noć“.
Doduše, Isus je „stara ljubav“ iz djetinjstva, ali se je ta ljubav ohladila (nakon krizme) i pretvorila u ravnodušnost.
A onda su se s njom (tj. s Njim) susreli 'po programu'. Kao da se probudila stara strast koja će ih združiti tu jednu noć (u procesiji „za križem“), a potom – definitivni rastanak.
Ostat će fotografije tog njihovog druženja za jednu noć (vjerojatno i video snimak), ali ljubav je ponovno ugasnula.
Zašto se to događa? Je li to neznanje, računica ili najobičniji kukavičluk? Standardni bijeg od odgovornosti? Zašto ulaziti u brak (s Isusom), zašto se vjenčati kad se možemo 'zabaviti' za jednu noć?
Da vas ne sablazni ovo o vjenčanju s Isusom citiram samoga Isusa koji je ispričao prispodobu o „mudrim i ludim djevicama“ tj. djeverušama koje trebaju, sa zaručnicom, dočekati zaručnika (Mt 25, 1- 13). Zaručnik je Isus.
Ili sv. Pavla, koji uspoređuje brak muškarca i žene s „brakom“ Isusa i Crkve te uči da bi se muž prema ženi i žena prema mužu trebali ravnati po Isusovu odnosu prema Crkvi i odnosu Crkve prema Isusu (Ef 5, 21-33). Crkva nije ništa apstraktno. Svaki je kršćanin – Crkva. Što vrijedi za Crkvu u cjelini, vrijedi za svakog pojedinog kršćanina osobno.
Ili, u 2. posl. Korinćanima Pavao piše: „Ljubomoran sam doista na vas Božjom ljubomorom: TA ZARUČIH VAS S JEDNIM MUŽEM, KAO ČISTU DJEVICU PRIVEDOH VAS KRISTU. Ali se bojim da se – kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom – misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu.“ (2 Kor 11, 2-3)
U Starom Zavjetu, veza Boga i Izraela (Židova) opisuje se pojmom SAVEZ. Jedna internetska definicija Saveza (Wikipedija): „Savez je naziv za odnos između dvoje ili više pojedinaca, organizacija ili država temeljem kojeg se oni međusobno pomažu i nastoje ostvariti zajedničke interese. Savez može biti formalne ili neformalne prirode, odnosno privremene ili trajne naravi.“
Bog je, osobito preko proroka, objavio svom narodu da On, Savez shvaća kao brak (bračni savez).
Npr. prorok Izaija piše: „Jer SUPRUG TI JE TVOJ STVORITELJ, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove.“ (Iz 54, 5)
Zajednički interes kvalitetnog braka je doživotna LJUBAV.
Nositi križ u procesiji „za križem“ u ozračju trajne ljubavi prema Bogu (braka s Bogom) je jedno, a nositi križ u procesiji „za križem“ u ozračju trenutno probuđene strasti, i to s namjerom da se „veza“ između križonoše i Isusa niti produljuje, niti produbljuje („djevojka za jednu noć“), je nešto sasvim drugo.
Valjda nikome ne treba tumačiti što je dobro, časno, pošteno, hvale vrijedno, a što je nečasno, nepošteno i vrijedno prezira.
Isus je Judi u Getsemaniju rekao: „Prijatelju, zar me poljupcem izdaješ?“ Ovdje bi pitanje moglo glasiti: „Prijatelju, zar me nošenjem križa izdaješ?“
Blago onome tko se ne prepozna u ovome.
-don Mili-
Pakao ovisnosti...
Trenutno znam za četiri relativno mlade osobe koje su "zatvorene" zbog muke zvane ovisnost – u zatvoru, na psihijatriji, u komuni...
Računajmo još barem "puta deset" u bližoj okolini.
Droga, alkohol, kocka...
Bojim se zamisliti kako izgleda pakao, ali najbliže što mogu je patnja ovisnika/ce i bol njegovih najbližih. Godine, godine muke i patnje dok hodaš kroz svakodnevni život obavljajući sve ostale obaveze.
U Velikom tjednu sjetimo se i njihove muke. Pomolimo se i za njih.
Poniranja u najdublju tamu, osamljenosti, boli njihove. Grčenja svakog mišića tijela i promjene svake stanice od brige, tuge i osjećaja bespomoćnosti njihovih najbližih.
Nepuštanja svog vlastitog djeteta, brata, sestre, oca, majke da potone sam/a, već pružanja ruke iako znaju da potonut će i oni...
Vrištanje tišinama godinama. A nigdje nikoga da čuje...
Nema? Ima...
Ima Njega i imena zvanog L j u b a v.
Oslonite se na Njegov križ, predajte mu svoje boli.
Komuna znači "zajednica". Ne zove se bez razloga tako. Obitelj je primarna zajednica, ali svi bismo mi trebali biti zajednica koja brine i moli za svoje članove. Kako i za sve druge bolesne, ostavljene, izgubljene - tako i za njih.
Uz sve one koji će ovaj tjedan, a pogotovo u hodu u noći s četvrtka na petak, biti na listi vaših prioriteta - "ugurajte" negdje i ove ljude i njihove najmilije.
Jer, iako je samo u Njemu spas i samo je u Njemu mir - i Šimun je kao čovjek pomogao nositi križ.
Dopustimo Bogu da nas upotrijebi u svojoj životnoj misiji bez velikih pitanja, bez puno straha i kolebanja, bez odmjeravanja snaga i mogućnosti.
Pomozimo nositi križeve jedni drugih na način na koji god možemo i znamo.
Na način koji se zove "Ljubav".
-dopis jedne župljanke-
ŽUPA UZNESENJA MARIJINA
21465 JELSA 671
MB 1247948;
IBAN: HR042340009-1100140304
Tel/fax: 021/761-839; Internet: www.zupajelsa.com
Župnik: don Stanko Jerčić: 091/895-6751
E-mail: stanko.jercic@gmail.com