Župni listić Jelsa Br. 14 / 2023 (859)
NAŠ KORIZMENI HOD 26. 3. - 2. 4. 2023.
nedjelja 26. 3.:
5. KORIZME - (Gluha )
MISE: u 10h
u 11,15 KONGREGA Bratovštine:: plan procesije Za Križen
Popodne u 4 sata – ako ne bude kiše – krećemo na
VELIKI KRIŽNI PUT PO NAŠIM CRKV(IC)AMA I KAPEL(IC)AMA
POSTAJE:
I. Lučica: kapelica sv. Nikole (kuća Ivanišević)
II. kapelica sv. Antonija (Herceg)
III. crkva sv. Ivana
IV. Pjaca - kod fontane
V. Most - kod vrtića
VI. kapelica Srca Isusova (kod stare ambulante)
VII. kapelica Srca Isusova (kod Skelina)
VIII. crkva sv. Mihovila
IX. kapelica bl. A. Stepinca
X. kapelica Gospoice (na autobusnoj postaji)
XI. crkva sv. Roka
XII. Trg križonoše
XIII. Šimatorij - pred crkvom
XIV. župna crkva
Ako nam se ispriječi kiša, imat ćemo -standardno- u župnoj crkvi u 18 sati Put križa i MISU.
ponedjeljak 27. 3.:
misa u 18:30h
utorak 28. 3.:
misa u 18:30h
srijeda 29. 3.:
misa u 18:30h
četvrtak 30. 3.:
misa u 18:30h
petak 31. 3.:
ISPOVIJED - U 16 - 18 sati ( više svećenika )
misa u 18:30h
subota 1. 4.:
ISPOVIJED - 10h – 12h; 16h– 18h ; srednjoškolci i ostali mladi u 19 sati
misa u 18:30h
nedjelja 2. 4.:
CVJETNICA - (NEDJ. Muke, od Palme )
bogoslužje započinje u 9 sati – blagoslovom grančica ispred Sv. Ivana;
misa u 18h
Poslije mise KLANJANJE Presvetome – završna ura u 19h
Župni zbor
Naš župni zbor izvodi oratorij Za Križen u Trstu u utorak 28. 3.u crkvi Kraljice Krunice (povodom 10. obljetnice ulaska Hrvatske u EU - financira Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH); a u srijedu 29. 3. u Sutomišćici na Ugljanu, u crkvi sv. Eufemije
ŽUPNI VJERONAUK
OSNOVCI
SVI u petak (Primopredaja križa) - u 18 sati
PRVOPRIČESNICI
svaki dan pon-četvrtak u 18h: priprava na prvu ispovijed
SREDNJOŠKOLCI
u subotu u 19h: ispovijed
Molimo za naše KRIŽONOŠE: Miko Visković (Jelsa),
Matej Mileta (Pitve),
Jakov Rubinić (Vrisnik), Kristijan Rojnica (Svirče),
Andriano Račić (Vrbanj)
Dare Keršić (Vrboska).
(pobliže predstavljanje u sljedećem Listiću)
Prekrasna molitva sv. Padre Pija
Ostani sa mnom, Gospodine, jer mi je potrebna Tvoja prisutnost da Te ne bih zaboravio. Ti znaš kako mi je lako napustiti Te. Ostani sa mnom, Gospodine, zato što sam slab i trebam Tvoju snagu da ne padam tako često. Ostani sa mnom, Gospodine, jer Ti si moj život i bez Tebe gubim svoj žar. Ostani sa mnom, Gospodine, jer Ti si moje svjetlo i bez Tebe sam u tami. Ostani sa mnom, Gospodine, da mi pokažeš svoju volju. Ostani sa mnom, Gospodine, da čujem Tvoj glas i slijedim Te. Ostani sa mnom, Gospodine, jer Te želim mnogo voljeti i biti uvijek u Tvojoj blizini. Ostani sa mnom, Gospodine, ako želiš da Ti budem vjeran. Ostani sa mnom, Gospodine, jer iako je moja duša siromašna, želim da za Tebe bude mjesto utjehe, utočište Ljubavi. Ostani sa mnom, Isuse, jer kasno je i dan se provodi kraju, a život prolazi… smrt, sud i vječnost približavaju se. Potrebno mi je još snage da ne posustanem na putu i zato Te trebam. Kasno je i smrt je sve bliža. Plašim se tame, iskušenja, suhoća, križa, žalosti. O, kako te trebam, moj Isuse, u ovoj noći progonstva! Ostani sa mnom, Isuse, u životu i svim opasnostima, trebam Te. Dopusti da Te prepoznam poput Tvojih učenika u lomljenju kruha, tako da Euharistija bude svjetlo koje razgoni mrak, snaga koja me jača, jedina radost moga srca. Ostani sa mnom, Gospodine, jer u času svoje smrti želim ostati sjedinjen s Tobom, ako ne po pričesti, tada barem po milosti i ljubavi. Ostani sa mnom, Isuse, ne tražim božansku utjehu jer je ne zaslužujem, već Tvoju prisutnost, o da, to Te molim! Ostani sa mnom, Gospodine, jer samo Tebe tražim. Tvoju ljubav, Tvoju milost, Tvoje srce, Tvoj Duh, jer Te volim i ne tražim drugu nagradu osim da te volim sve više i više. U čvrstoj ljubavi voljet ću Te svim svojim srcem dok sam na zemlji i nastavit ću Te voljeti savršeno u vječnosti.
Amen.
Služba riječi
Nedjelja 26. 3. - 5. KORIZMENA
PRVO ČITANJE
iz Knjige proroka Ezekiela (Ez 37, 12-14)
Ovo govori Gospodin Bog: »Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite i dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim« – govori Gospodin Bog.
PRIPJEV
U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.
DRUGO ČITANJE
Iz Poslanice Rimljanima (Rim 8, 8-11) Braćo: Oni koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
REDAK PRIJE EVANĐELJA
Ja sam uskrsnuće i život, govori Gospodin;
tko vjeruje u me, neće umrijeti nikada.
EVANĐELJE
po Ivanu (Iv 11, 1-45)
U ono vrijeme: Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.«
A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!«
Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!«
Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Post - ritanje tijela i sram
(Ivica Raguž: ŽIVO VRELO 2/23.)
Crapulal Crapula - neumjerenost, sitost, pogubna je za kršćanina. To je ključna riječ sv. Benedikta u njegovim pravilima: »Prije svega valja izbjegavati sitost, i monah se nikad ne smije prejesti jer ništa nije toliko nedostojno kršćanina kao sitost, kako i naš Gospodin kaže:,Pazite na se da vam srca ne otežaju u sitosti-proždrljivosti (crapula).'« Poučen pravilom sv. Benedikta, moje pravilo, koje osobito sada, u korizmi, želim još više održavati, glasi: Jedi i pij tako da uvijek nakon objeda možeš moliti! Ponekad mi se dogodi da se tako »zasitim« jelom i pićem te nemam snage ni vremena za molitvu. Zaista, srce postaje teško, sito hranom, a to znači sito sobom i svijetom, a nepotrebito Boga i bližnjega. A smisao je posta upravo to: postiti kako bismo mogli moliti. Tko ne posti, tko se ne odriče dopuštenoga, ne će se moći odreći ni nedopuštenoga, postat će sit, pun sebe i ovoga svijeta te ne će moći moliti. Možda bi trebalo u korizmenom vremenu prisjetiti se i još jedne misli, a to je misao sv. Antuna Pustinjaka koju nalazimo u njegovu životopisu: »Kad je htio jesti ili spavati, ili kad je udovoljavao drugim tjelesnim potrebama, sramio se kad bi se sjetio duhovne naravi svoje duše. Ako je htio jesti zajedno s drugim monasima, tada bi sebi dozivao u pamet svoju duhovnu hranu, prekinuo bi blagovanje i od njih se udaljio jer je držao da bi se morao zacrvenjeti ako bi ga drugi gledali kako jede.« Da, trebalo bi se uvijek stidjeti dok jedemo jer bismo time dali sebi i drugima do znanja da je hrana potpuno sporedna za nas kršćane, daje tijelo, a time i hrana, samo jedan manji dio nas, a veći dio nas naša je duša, naš duhovni život. Zato se u samostanima, što je danas nažalost ukinuto, čitalo Sveto pismo ili duhovno štivo za vrijeme objeda: kršćanin treba i tijekom objeda »stidjeti se«, tj. i tada više hraniti svoju dušu Božjom riječju, nego tijelo hranom. Stoga bi bilo preporučljivo da u ovoj korizmi barem nakratko čitamo Pismo, i to ne samo prije objeda, nego baš tijekom objeda. K tomu, čuvat ćemo se na taj način i od grijeha, jer „obilje riječi na biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je“
(Izr 10,19).