Župni listić Jelsa Br. 12 / 2023 (857)
NAŠ KORIZMENI HOD 12. 3. - 19. 3. 2023.
nedjelja 12. 3.:
3. KORIZME - ( Bezimena )
Misa u 10h - predstavljanje krizmanika
Misa u 18,30h - Put križa u 18h
ponedjeljak 13. 3.:
obljetnica izbora pape Franje: molimo za njega!
misa u 18h
utorak 14. 3.:
misa u 18h
srijeda 15. 3.:
molitveni susret u 17h
misa u 18h
u 20 sati u župnoj dvorani u Jelsi:
pozivaju se na probu svi muškarci koji žele sudjelovati u pjevanju prijekora "PUČE MOJ"
u procesiji Velikog Petka. Voditelji programa Slavko Reljić
četvrtak 16. 3.:
misa u 18h - klanjanje
petak 17. 3.:
Sv. Patrik, biskup
misa u 18h - Put križa
subota 18. 3.:
Sv. Ćiril Jeruzalemski, biskup i c. naučitelj
misa u 18h
nedjelja 19. 3.:
4. KORIZME - (Sredoposna) - Presv. Sakramenta
MISE: u 10h i u 18,30h (Put križa u 18h)
(Put križa u 18h - predmole, sa svojom roditeljima
prvopričesnici (3. razred) koji će se potom predstaviti župnoj zajednici )
ŽUPNI VJERONAUK
OSNOVCI
prvopričesnici s roditeljima u četvrtak u 18h
SVI u petak u 18h (Put križa/misa)
SREDNJOŠKOLCI
u subotu u 19h
BISKUPIJSKI PUT KRIŽA NA VISU U SUBOTU 25.3.
Nakon „covid-prekida“ opet se organizira veliki biskupijski put križa
ove godine na otoku Visu od Komiže do Visa. Kreće se u 8 sati iz crkve Gospe Gusarice u Komiži. Nakon 17 kilometara hoda zaključit će se u popodnevnim satima misom u župnoj crkvi u Visu. Organiziran je katamaran koji polazi iz grada Hvara ujutro u 6 sati; povratak navečer oko 19.30 sati. PRIJAVE od ponedjeljka 13. ožujka do petka 17. ožujka: u župnom uredu u Hvaru od 8 do 12.30 sati (telefon 742-160). Kotizaciju u iznosu od 30 eura uplaćuje se kod svojih župnika. Zbog kapaciteta katamarana, broj hodočasnika je ograničen.
Hod preko barda je dosta naporan, dakle nepreporučljiv starijim i invalidnim osobama.
PINGVINI
»Tata, jesi li ti pingvin ?« »Jesam.«
»Je li i djed bio pingvin?« »Jest, i on je bio pingvin. « »Je li tvoj pradjed bio pingvin?« »Da, i on.« »Jesam li i ja pingvin?« »Da, ti si također pingvin.«
»Ali zašto mi je onda tako hladno?«
Suvremene generacije djece i mladih osjećaju hladnoću. Slični su ugašenim svjetiljkama. Slušaju tolike sate vjeronauka, toliko kateheze, a svjetlo se ne pali. To je zato što su oni koji drže prekidač u ruci zaboravili kako se pali svjetlo.
Zrnca putokazna PROMETNA NESREĆA
Neka se mlada žena vraćala autom s posla. Vozila je pažljivo, jer je auto bio nov novcat, dan ranije kupljen pretežno muževljevom ušteđevinom. On se je dugo mnogočega odricao da bi si mogao takvo što priuštiti. Na jednom osobito prometnom križanju ona je bila pomalo neodlučna i najzad je udarila svojim blatobranom u branik jednog drugog automobila. Nesretnica je udarila u plač. Kako će to reći mužu? Vozač drugog automobila bio je ljubazan, ali je zahtijevao da razmijene podatke. Žena je tražila dokumente u velikoj žutoj omotnici. Pronašla je komad papira. Čvrstim muškim rukopisom na njemu je pisalo: »U slučaju prometne nesreće... sjeti se, dušo, ja volim tebe, a ne auto!«
Toga se trebamo sjetiti svi i uvijek. Važni su ljudi, a ne stvari. Koliko toga poduzimamo da- sačuvamo stvari, strojeve, kuće, poduzeća, materijalne pothvate. Kad bismo toliko vremena i pažnje posvetili ljudima, svijet bi drukčije izgledao. Morali bismo pronaći vremena da slušamo jedni druge, da se gledamo u oči, da zajedno plačemo, da se hrabrimo, da se smijemo, šetamo. Pred Boga ćemo doći s ljubavlju, a ne sa stvarima, odjećom, niti s ovim tijelom.
Otac i sin šetali ulicom u kojoj je bilo mnoštvo trgovina i skladišta. Otac je nosio plastičnu vrećicu punu paketa. »Kupio sam ti crveni dres, robota, za slaganje, album za sličice nogometaša... Sto još moram uzeti?« »Uzmi me za ruku«, odgovori dječak.
HVALA
Učiteljica je u prvom razredu osnovne škole rekla đacima da nacrtaju nešto za što bi željeli Bogu zahvaliti. Mislila je da djeca iz siromašne gradske četvrti neće imati velik izbor, te je očekivala
crteže kolača i stolova punih raznih jela. Jedan crtež ju je iznenadio. Toni je svojim dječjim potezima nacrtao ruku. No čija je bila ta ruka? U razredu su se svi divili neobičnom crtežu. Jedan je dječak rekao daje to Božja ruka koja nam daje kruh svagdašnji. Drugi je rekao daje to ruka seljaka koji uzgaja kokice i sadi prženi krumpir. Dok su ostali marljivo prionuli poslu, učiteljica se približi Tonijevoj klupi i upita ga čiju ono ruku bijaše nacrtao. »To je tvoja ruka, učiteljice«, promrmljao je dječak.
Sjetila se kako je svake večeri Tonija, koji je bio najmanji, uzimala za ruku i odvodila do izlaza. Činila je to i s drugom djecom, ali Toniju je to puno značilo.
Dobro je činiti dobro! Nastojmo tako, s molitvom,oplemeniti korizmu!
Služba riječi
Nedjelja 12. 3. - 3. KORIZMENA
PRVO ČITANJE
iz Knjige Izlaska (Izl 17, 3-7)
U one dane: Narod je žeđao za vodom pa je mrmljao protiv Mojsija i govorio: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš nas, našu djecu i našu stoku?« Mojsije nato zazva Gospodina: »Što ću s ovim narodom? Još malo pa će me kamenovati.« Gospodin odgovori Mojsiju: »Istupi pred narod! Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda pa neka se narod napije.« Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: »Je li Gospodin među nama ili nije?«
PRIPJEV
O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«
DRUGO ČITANJE
Iz Poslanice Rimljanima (Rim 5, 1-2.5-8) Braćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.
REDAK PRIJE EVANĐELJA
Gospodine, ti si uistinu Spasitelj svijeta; daj mi žive vode da ne ožednim!
EVANĐELJE
po Ivanu (Iv 4, 5-42 )
Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive."
Odvrati mu žena: „Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: "Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih . I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."
Bože, pred tobom svaka je tama svjetlost, i tisuću godina za tebe jedan dan. Tebi je poznat početak, trajanje i svršetak mojega života i ti sve kroz vrijeme vodiš prema vječnosti.
Udijeli mi, Gospodine Bože moj, razum da te spoznam, revnost da te tražim, mudrost da te nađem, život da ti ugodim, ustrajnost da te čekam s pouzdanjem i pouzdanje da ću te posjedovati do kraja.
-Sv Toma Akvinski-