ŽUPSKI LISTIĆ Br. 2/2021. (746) Nedjelja 10. 1. * Krštenje Gospodinovo MISE - SA (ZAVRŠNIM) BLAGOSLOVOM OBITELJI u 10h i 17 sati Nedjeljom Krštenja Gospodinova završava božićni ciklus liturgijske godine B; Sutra – u ponedjeljak 11.1. započinje vrijeme kroz godinu 1. dio: 1. – 6. tjedna Misa svakog dana u 17 sati
NEDJELJA 17. 1.: 2. KROZ GODINU Mise u 10 i u 17 sati Sv. Antun opat – slave ga kao svog Zaštitnika župe: Vrisnik; na Braču Pražnica i Novo Selo, te naše Benediktinke-koludrice u Hvaru PRETPLATE NA VJERSKI TISAK Budući da se ove godine ne održava tradicionalni Svećenički teološko-pastoralni tjedan, pa ni susreti Bračana i Hvarana u Zagrebu na posebnim misama, nema razloga za požurivanje pretplate, ali je važno da mi se javi što prije ako netko hoće odustati ili ako se netko novi hoće pretplatiti. Inače, pretplatite se kad hoćete, poželjno do Uskrsa ili u prvom polugodištu. Godišnje pretplate su: GLAS KONCILA 500; RADOSNA VIJEST 90; GLASNIK SRCA IS. I MA. 94; MARIJA 70; GLASNIK SV. JOSIPA 40 ISPRAVAK – statističke kronike Jelse 2020. UMRLI: 13.7.: Jure Grgevčić pok. Fabijana 26.8.: Marija Novak pok. Jurja PRILOZI ZA STRADALE U POTRESU – primaju se i dalje (u crkvi, i župskom uredu, ako hoćete i na ulici, te se proslijeđuju Caritasu Biskupije sisačke. Hvala! BLAGOSLOVNU KOVERTU – možete još uvijek preuzeti u crkvi ili u župskom uredu – „do iscrpljenja zaliha“. A smijete, bilo kada, i - priložiti „kovertu“! SLUŽBA RIJEČI: PRIPJEV : S radošću ćete crpsti vodu s izvora spasenja! ----------------------------------------- DRUGO ČITANJE: 1Iv 5, 1-9 Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola Ljubljeni: Tko god vjeruje: »Isus je Krist«, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina. Jer troje je što svjedoči: Duh, voda i krv; i to je troje jedno. Ako primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo je Božje veće. Jer ovo je svjedočanstvo Božje, kojim je svjedočio za Sina svoga. ALELUJA: Otvoriše se nebesa i glas Očev zaori: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga! ------------------------------------- EVANĐELJE: Mk 1, 7-11 Čitanje svetog Evanđelja po Marku U ono vrijeme: Propovijedao je Ivan: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.« Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskog i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina! =========================================== ZA OPUŠTENU MEDITACIJU: ŽIVJETI U BOŽJOJ PRIČI Prođe noć, a dan se približi. Odbacimo dakle djela tmine, a obucimo se u oružje svjetla! (Rimljanima 13,12) Ernesta Hemingwaya upitali su može li napisati zanimljivu priču od šest riječi. Napisao je: »Na prodaju. Cipelice za djetešce. Nenošene.« Ta je Hemingwayova „haiku“ priča snažna jer nas potiče da dodamo pojedinosti. Jesu li cipelice jednostavno bile suvišne zdravom djetetu? Ili je obitelj doživjela veliki gubitak - nešto što zahtijeva Božju neizmjernu ljubav i utjehu? Najbolje priče izazivaju našu maštu, pa ne iznenađuje da najveća priča ikad ispričana rasplamsava našu kreativnost. Božja priča ima središnji zaplet: On je stvorio sve; mi (ljudska rasa) smo počinili grijeh; Isus je došao na zemlju, umro je i uskrsnuo da nas spasi od grijeha i sada čekamo Njegov povratak i obnovu svega stvorenja. Znajući što je bilo i što će biti, kako bismo trebali živjeti? Ako Isus izbavlja cjelokupno stvorenje iz grčevitog stiska zla, tada »svucimo... sa sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla!« To uključuje okretanje od grijeha Božjom snagom i odluku da volimo Njega i druge. Načini na koje ćemo se s Isusom boriti protiv zla ovisit će o tome koje darove imamo i koje potrebe vidimo. Upotrijebimo svoju maštu i pogledajmo oko sebe. Potražimo ranjene i one koji plaču i pružimo im Božju pravednost, ljubav i utjehu kako nas On vodi. - Mike Wittmer ---------------------------------------- BOŽIĆNA NOĆ U DJEČJOJ BOLNICI Fernando Silva upravlja dječjom bolnicom u Managvi. Jedne božićne noći ostao je raditi do kasna. Već su se čuli pucnji petarda, i vatromet je osvjetljavao nebo, kad je Fernando odlučio otići doma, gdje su ga čekali za slavlje. Dok je posljednji put prolazio hodnicima i pregledavao sobe, odjednom osjeti lagano tapanje koraka iza sebe. Pamučni koračići. Okrene se i vidje jednog od malenih pacijenata koji ga je slijedio. U polumraku prepozna ga, bilo je dijete koje nije imalo nikoga. Fernando prepozna ono lice na kojemu se već nazirala smrt i oči koje su se ispričavale, ili možda moljahu dopuštenje. Fernando mu se približi i dijete ga dotakne rukom: „Reci..." prošapta. „Reci nekome da sam ja ovdje."
Eduardo Galeano ------------------------------ BOŽIĆNA (SUMORNA) PRIČA (Drago Bosnar:DOPUSTIŠ LI) Badnjaku i danima Božića koji slijede sve očitije blijedi izvorni, kršćanski biljeg. I oni kršćani koji danas poste, kadšto osjete kako je od svega što je negda Božićem slijedilo ostao tek miris sjećanja na sadržaj, koji ih sada više ne nosi ni ispunja spontanom radošću. Suvremena industrija blagdana melje srčiku Božića i čovjeka hrani nekakvim sinkretističkim mitom i, nudeći ozračje ugode i zaborava, gotovo ubija vjeru od koje blagdan živi. Sluteći u što se božični dani mogu prometnuti, jedan je biskup - prije pedesetak godina - izrekao ovu opomenu: Koliko se god istinski radujemo Onome koji će ovog Božića obujmiti svijet svojim mirom, toliko nam se valja trgnuti iz tog ozračja ugode. Ako Božić bude samo to, bojim se da naša djeca neće znati što je kršćanski blagdan. Ako svojoj djeci o Božiću pripovijedamo samo djetinje priče, iz kojih se ne trudimo doznati što je bajka, a što mit, onda ta djeca, kad odrastu, neće znati kakav je to Božić blagdan. (Lilje, evangelički biskup Hamburga) Postom Badnjega dana ulazi se u priču o Božjoj ljubavi prema čovjeku. Tražeći sebe u nekom od njezinih likova pokazujemo koliko smo spremni otvoriti se neizrecivoj tajni utjelovljenja i rođenja Božjega Sina. Svaki blagdan ima svoju priču, Božić napose: o čežnji za skladom, toplinom obiteljskoga doma i mirom. Sveljudska je to priča, koju kršćani dopisuju kićenjem bora, unošenjem slame u kuću, božićnim pripovijestima, pjesmama, polnoćkom, križecom, trikraljskom zvijezdom... Sve je to trag i znak čovjekove čežnje da se iziđe iz sivila svagdašnjice, da se napokon otkrije svjetlo koje grije, pokazuje smjer, poklanja smisao i volju za životom. Ostavimo stoga poslove i brigu, prestanimo s hitnjom oko koječega, i uz jednostavnu svijeću otvorimo se tišini njezine molitve: Evo Svjetla Božjega koje dolazi pobijediti mrak! Blago onima koji ga ne utrnu!
Jean-Paul Sartre zapisao o Božiću 1940., kad je bio interniran u logoru u Trieru. Djevica je blijeda i gleda dijete. Ono što bi trebalo naslikati na njezinu licu jest zabrinuto čuđenje, koje se samo jedanput pojavilo na ljudskom licu. Jer je Krist njezin sin, meso njezina mesa i plod njezine utrobe. Nosila ga je u svome krilu devet mjeseci, dojila ga je i njezino je mlijeko postalo Božja krv. Ponekad je napast tako jaka koja čini da zaboravimo da je Bog. Stisnula ga u svoje ruke i rekla: Dijete moje! Ali u drugim trenucima zbunjena je i misli: ondje je Bog i obuzima je sveta tjeskoba za onog nijemog Boga. --------------------------------------------- BOŽIĆ U ŠUMI U jednom selu crkvica je pogođena granatom. Nad crkvicom je vladala pustoš, nije bilo nikoga, ranjena je i treba je popraviti. Zvijezda Večernjica i stric Mjesec pozvali su šumske životinjice da pomognu obnoviti razrušenu crkvicu. Svi su došli. Načinili su ljestve i noseći kamen po kamen zazidali onu strašnu rupu. Mjesec je želio da radove završe do Božića. Životinjice nisu znale što je Božić, pa im je Večernjica predložila odmor i ispričala im što je Božić. Dok je ona pričala pojavio se borić. Ponudio se da ga unesu u crkvicu i ukrase. Vjeverice su donijele češere i žireve. Netko šapom, netko repom svi su čistili pod. I zvono je bilo potrgano. Večernjica je zamolila da probude medvjeda iz zimskog sna, da im pomogne podići zvono. On je pričvrstio zvono i otišao dalje spavati zimski san. Kad je osvanuo Badnjak sve je bilo gotovo. Svi stanovnici koji su morali otići zbog rata vratili su se u selo. Zvono je zvonilo na polnoćku. Lepršao je snijeg. Životinjice su ponosno promatrale ljude koji su išli u crkvicu. Bile su sretne što su pomogle slavlju. Crkvica je blistala kao dragi kamen. Večernjica je svima poželjela sretan Božić. Nada Iveljić ================================================
Comments