Župni listić Jelsa Br. 20 / 2022 (815)
nedelja 22. 5.:
6 .VAZMENA - Exaudi
Sv. Rita Cascia
misa u 9h - slušat ćemo svjedočanstvo časnih sestara
svibanjska pobožnost krunica u 18,30
misa u 19 sati
u 20hsastanak krizmanika i roditelja
ponedeljak 23. 5.:
misa u 8 sati
svibanjska pobožnost krunica u 18,30
utorak 24. 5.:
svibanjska pobožnost krunica u 18,30
misa u 19 sati
srijeda 25. 5.:
svibanjska pobožnost krunica u 18,30
misa u 19 sati
četvrtak 26. 5.:
UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – SPASOVO – svetkovina
misa u 9 sati
svibanjska pobožnost krunica u 18,30
misa u 19 sati
petak 27. 5.:
počinje DEVETNICA DUHOVA
svibanjska pobožnost krunica u 18,30
misa u 19 sati
subota 28. 5.:
svibanjska pobožnost krunica u 18,30
misa u 19 sati
nedelja 29. 5.:
7 .VAZMENA - Exaudi
Marijanski obilježena
misa u 9h - u Župni crkvi
Popodne i navečer u Svetištu Gospe od Zdravlja na otvorenom: u 18,30h krunica i svečana misa, potom (oko 20,15) kreće Marijanska procesija sa svijećama i 250 cvjetova za 250 godina Gospina kipa do župne crkve. Poželjno je da svatko, i staro i mlado, donese po jedan cvijet Gospi koji će se nositi u procesiji. Na čelu će biti stara Gospina zastava koju je marno obnovila naša koludrica
sestra Nives (nedavno smo lijepo obilježili jubilej njena redovništva). Apeliram na našu Bratovštinu, tj. na bratime Presv. Sakramenta da ovu svečanu
procesiju prate jednako kao one „Na žalovanje i na radovanje Gospi“. Također da u subotu u 17 sati, zajedno s dokazano vrijednim i pouzdanim
ženama sudjeluju u čišćenju i ukrašavanju prostora u kojima će se sve
ovo događati.
Hvala!
ŽUPNI VJERONAUK
OSNOVCI:
na krunicu i misu
PRVOPRIČESNICI
svake večeri; 1. i 4. r: ponedjeljak
2. i 5. r.: utorak
6. r.: srijeda
a SVI u četvrtak
SREDNJOŠKOLCI
u četvrtak u 9h na misu,
potom krizmanicima vjeronauk
HODOČAŠĆE U SVETU ZEMLJU 5 - 12. 11. 2022. (8 dana) – cijena 9.790,00 kuna ICHTISTRAVEL : IZRAVNI LET iz Zagreba i Splita: Nazaret – Kana Galilejska – Tabor – Karmel – Tabgha – Kafarnaum– Jerihon – Betlehem – Jeruzalem – Tel Aviv. Detaljni plan hodočašća na oglasnim pločama i na Internet stranicama župe.
Kontakt – prijave – informacije:
091 156 5 156 i travel@ichtisonline.com
Zdravo Kćeri Boga Oca, Zdravo Majko Boga Sina, Zdravo Zaručnice Duha Svetoga, Zdravo Temple Presvetoga Trojstva! Marijo, ufanje naše, Moli se za nas! S dragim Sinom neka Djeva Mati
blagoslov nam dostoji se dati!
PRIPJEV
Neka te slave narodi,
ože, svi narodi neka te slave!
Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje! Nek se vesele i kliču narodi jer sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji. Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! Bog nas blagoslovio! Neka ga štuju svi krajevi svjetski!
DRUGO ČITANJE
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola (Otk 21, 10-14,22-23)
Anđeo me prenese u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih. Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac! I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac.
ALELUJA:
Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, govori Gospodin: i Otac će moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći!
EVANĐELJE:
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu ( Iv 14, 23-29)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«
Svakoga jutra na Hrv. radiju, nakon 6 sati, emitira se DUHOVNA MISAO.
Prenosimo vam dvije iznimno aktualne poruke prošlih dana:
ODGOJNI UZORI
Najčešći pojam koji se referira na suvremeno društvo u cjelini je pojam kriza. Tako se govori
i o krizi odgoja, čija je posljedica neodgoj. Posljedice neodgoja zapažamo na svim razinama. Kad se pak govori o krizi odgoja i obrazovanja redovito se povezuje s prenošenjem znanja, kompetencija i vještina ili pak s gubitkom i slabljenjem autoriteta.
No, ako dublje analiziramo krizu odgoja, ubrzo ćemo uvidjeti da je u pozadini zapravo kriza uzora. Kriza uzora započinje već u obitelji. Svaki roditelj ili pak skrbnik, htio on to ili ne, pozvan je biti uzor djetetu, osobito u fazi odrastanja i oblikovanja temeljnih životnih vrjednota i stavova. Obitelj je po svojoj naravi škola čovječnosti – zajednica kojoj svatko duguje svoju čovječnost. Stoga s krizom obitelji dolazi i kriza očovječenja. Ako obitelj nije mjesto u kojem se događa oplemenjivanje duha, zadovoljavanje temeljnih ljudskih potreba kao što su nježnost, sigurnost, ljubav, empatija, praštanje, onda ona više nije potpora u izgradnji kvalitetne osobnosti. Stoga stručnjaci koji se bave maloljetničkim poremećajem ponašanja, to ponašanje povezuju s obiteljskim ozračjem i doživljenim iskustvima u ranom djetinjstvu.
Jedna srednjoškolka ulogu obitelji u životu pojedinca opisala je ovako: „Obitelj je, kako ju ja zamišljam,’osnovna škola ljudskosti’. Ako u osnovnoj školi dobro naučiš gramatiku, sintaksu, matematiku, fiziku… veoma lako ćeš svladati srednju školu. Tako je i s obitelji: ako u njoj primiš temeljne vrjednote, zasjat ćeš poput sunca u društvu kojemu je potrebno svjetlo.“ Kad govorimo o uzorima, ne možemo zaobići prevažnu ulogu škole, osobito njezinih nastavnika, voditelje i drugih djelatnika. Učitelji ne bi smjeli biti samo hladni tehničari koji prenose znanja i informacije, nego i profesionalci u ljudskosti.
Tamo gdje škola i obitelj ostave odgojnu prazninu, upadaju mediji s raznolikim asortimanom sadržajnih ponuda i ikona koje djeci i mladima nude kao poželjne uzore. Mnogi psiholozi i pedagozi, imajući u vidu snažan utjecaj medija na odgoj mladih generacija, nazivaju ih „elektronskim roditeljima“.
Zapravo, svaka je odrasla osoba pozvana biti uzor, a osobito su na to pozvani oni koji u našem društvu obnašaju najodgovornije zadaće. Ne ulazeći u dublju analizu trenutno društveno-političke situacije, dovoljno je spomenuti svakodnevnu zlouporabu javne riječi i javnog prostora upravo od najodgovornijih u našem društvu. Možemo li uistinu reći da naša djeca i mladi od vodećih osoba u društvu mogu naučiti temeljna pravila ljudskosti, odgovornost za riječ, kulturu komunikacije i međusobnog ophođenja, međusobno uvažavanje i poštivanje svake osobe?
O odraslima najviše ovisi kakvi će biti mladi. Mladi možda još nisu u stanju biti odgovorni prema društvu, ali društvo mora biti odgovorno prema mladim generacijama. Aleksandar Solzenicyn, nakon dugogodišnjeg izgnanstva došao je u Rusiju i tom prigodom za mlade rekao da su „izgubljena generacija, nesposobna zadržati živu nadu“. Na tom tragu mogli bismo ozbiljno shvatiti riječi jednog našeg znanstvenika: „Izgubljene stvari mogu se pronaći, ali izgubljeni naraštaji nikada više“. I ovo je prilika da se upitamo: činimo li dovoljno da ih uistinu ne izgubimo?
- S. Valentina Mandarić -
JUTARNJA ZDRAVOMARIJA
Bila je Velika srijeda. Jutarnja zagrebačka prometna gužva. Ipak, prometa je nešto manje no obično. Osjeća se da je blizu Uskrs, pa i po prometu. Na posao se, kao i obično, vozim Ulicom grada Vukovara. Vedar je i obećavajući dan. Sunce mami dobre misli. Osvrćem se oko sebe i zapažam već prilično potjeralo lišće, prirodu u bujanju, zelenilo… Ljudi u grupicama na pješačkim prijelazima, kraj semafora, uz autobusna i tramvajska stajališta… Nekako je svečan dan, premda valja raditi. Pogledavam u retrovizor i primjećujem nešto neobično. Mladi, pristali muškarac od kojih tridesetak godina, uredno njegovane brade i s ponešto razbarušenom ali stiliziranom kosom, sportski i ukusno odjeven, vozi se u automobilu odmah iza mene. Nešto govori. Gestikulira prilično uočljivo i bez sustezanja. Zastajemo na semaforu. Privlači me ta gestikulacija. Na stražnjem sjedalu nema nikoga odraslog, a nema ni djece. No, gestikulacija je još dojmljivija. Pogledavam razgovara li to s kime na mobilni telefon. Ruke su za volanom, a nema ni slušalica u ušima - nema dakle ni handsfree. Još me više zanima. Čitam s usana. Vrlo razgovijetno izgovara riječi koje mi se čine jako poznatima. Nevjerojatno. Ima li toga uopće? Ima, očito ima. S nevjericom provjeravam još jednom. Da, izgovara riječi: Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama…
Snažno me se dojmio taj prizor. Ustvari, jako me razveselio, pokrenuo, a u nekom smislu i uzbudio. Dotle da sam se gotovo malo i posramio. Ako nisam u društvu svećenika ili časnih sestara, u automobilu rijetko kada molim, premda mi je krunica uvijek u pretincu, ali baš nikada sam sa sobom ne molim naglas. No, ovaj mladi urbani muškarac molio je tako predano i s nekim unutarnjim gibanjem da je na mene prenio svoju predanost, svoj žar i svoju duhovnu energiju. Misao je krenula dalje… Prisjetio sam se nekih razgovora i nekih scena slične tematike. Dok sam još živio u Zadru, u razgovoru s vrlo dragim bračnim parom, intelektualcima i društveno vrlo zauzetim vjernicima, oboje su iznijeli svoje iskustvo s hodanjem i moljenjem. Dok hodaju gradom oboje mole ili krunicu ili koju napamet naučenu molitvu. Kažu, tako posvećuju vrijeme, ostaju u duhovnoj ravnoteži, mole i rješavaju se nakupina gradske nervoze, užurbanosti koja nas drži rastresenima… Spominjali smo se toga i kasnije za druženja u njihovim zagrebačkim prostorima. Gospođa je, na žalost, prošle godine iznenada umrla, ali njezin primjer posvećivanja vremena ostao mi je duboko upisan u sjećanje. Za bl. Ivana Pavla II. zna se da je, za dugih diskusija ili kakve rasprave koja mu se nije činila važnom, češće posezao za krunicom i samo počeo moliti…
Mjesec je svibanj i sve je u cvatu. Duga je katolička tradicija osobito ovaj mjesec povezivala s Marijom i molitvom krunice. I glasna molitva mladoga Zagrepčanina u automobilu, i primjeri zadarskih prijatelja te bl. Ivana Pavla II. ponovno me vraćaju tome suzvučju svibanjskih zdravomarija, cvata, života i posvećivanja vremena. U toj su molitvenoj stopljenosti stoljeća ispisala neprolazna svjedočanstva duhovnoga rasta i nekog nepojmljivog gibanja duše spram Svetog. Po Mariji k Sinu i k Ocu… S Marijom u nadahnućima Duha… Slučajni pogled u retrovizor vedrog jutra na Veliku srijedu 2011. godine ponovno me vratio zvukovima glasno izgovorenih molitava i doveo me do svibanjskih zdravomarija …
- Anton Šuljić -
Comments