top of page
Writer's pictureDon Stanko

ŽUPNE OBAVIJESTI 6.10. - 13.10.2024

Župni listić Jelsa Br. 42 / 2024 (941)


nedjelja 6. 10.:  

27. Kroz godinu - 1. u mjesecu

GOSPA OD RUŽARIJA

mise: u 9h ( Katedralni zbor iz Šibenika )

i u 18h u ( krunica u 17,30h )


ponedjeljak 7. 10.:

BDM od Krunice – Gospa od Ružarija

misa u 8 i u 18h ( krunica u 17,30h )

 

utorak 8. 10.: 

misa u 8 i u 18h ( krunica u 17,30h )

 

srijeda 9. 10.:

misa u 8 i u 18h ( krunica u 17,30h )

 

četvtak 10. 10.:

misa u 8 i u 18h ( krunica u 17,30h )

 

petak 11. 10.:

Sv. Ivan XIII., papa

misa u 18h ( krunica u 17,30h )

 

subota 12. 10:

Bl. Carlo Acutis

misa u 18h ( krunica u 17,30h )

 

nedjelja 13. 10.:  

28. Kroz godinu

MISE   u 9h  i u 18h

Poljica u 11h



u sakristiji vas čeka ažurirana nova lista na

koju ćete se potpisati poslije nedjeljne mise





 

RASPORED ŽUPNOG VJERONAUKA

(u školi je jutarnja nastava):


1. razred: ponedjeljak u 15h

2. razred: ponedjeljak u 15.45h

3. razred: ponedjeljak u 16,30h

4. razred: četvrtak u 15h  

5. i 6.  razred: četvrtak u 15,45h  

7. i 8. razred: četvrtak u 16,30h  


SREDNJOŠKOLCI U SUBOTU:

1. i 2. u 10h


u sakristiji vas čeka ažurirana nova lista na

koju ćete se potpisati poslije nedjeljne mise

 

HODOČAŠĆE I MEĐUGORJE I RAMU

od 11. do 12. 10.


I dalje ostaje mogućnost prijaviti se kroz sljedeća dva dana, a i za one koji su se već zapisali to je rok (2 slj. dana) u kojem kao potvrdu svoje rezervacije trebaju uplatiti predujam od 70 €, kao svojevrsnu  jamčevinu organizatorima.


DETALJNI PROGRAM HODOČAŠĆA zainteresirani mogu preuzeti sa stolića -  police za tisak u jelšanskoj ž. crkvi.

 

DON STANKO ZAHVALJUJE…

Kao povratnik iz bolnice (a moglo bi se reći i “iz mrtvih“) srdačno zahvaljujem svima – a doista ih je mnogo – koji su se interesirali za moje zdravlje i molili za ozdravljenje te u tom smjeru upravili raznim kanalima svoje poruke, dobre želje i molitve. Ovim zahvalama se priključuje se suputnik i sustradalnik don Mili, koji je mudro odlučio ovih nekoliko tjedan, do liječničke kontrole, ostati u Rijeci, udomljen u prostorima Nadbiskupije – vrloga nam biskupa Mate.

Posebnu zahvalnost dugujem(o) našem kapelanu don Domagoju kojega je ovo moje neplanirano odsustvo ubacilo u vrtlog cjelovite brige za pastoral župe, i možemo vam s radošću posvjedočiti da je dobro zaplivao.


HVALA, DOMAGOJU!

 

Služba riječi

27. Nedjelja kroz godinu

( 06.10. 2024)


PRVO ČITANJE

Čitanje Knjige Postanka (Post 2, 18-24)

Reče Gospodin, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam! Načinit ću mu pomoć kao što je on.« Tada Gospodin, Bog, oblikova od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske i privede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama nebeskim i životinjama poljskim. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Gospodin, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Gospodin, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: »Odjednom, evo kosti od mojih kosti, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!«

Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo.

 

PRIPJEV

Blagoslovio nas Bog sve dane života našega!

 

DRUGO ČITANJE

Iz Poslanice Hebrejima Braćo: Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede početnika njihova spasenja. Ta i posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom.

 

ALELUJA

Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama,

i ljubav je njegova u nama savršena. 

 

EVANĐELJE   

Iz Evanđelja po Marku  (Mk 10, 2-16)

U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:

»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«

U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

 

Efata!

Ovu je aramejsku riječ Marko zadržao u svom evanđelju kada je opisivao kako je Isus otvorio uši i razriješio jezik gluhom mucavcu.

Efata! Otvori se! To je riječ koju čuje svaki krštenik unutar obreda krštenja kada mu krstitelj dotakne uši i jezik. Riječ nije, naravno, upućena ušima. Upućena je čovjeku.

Uši su čudesni organ. Za razliku od očiju koje zatvaramo i otvaramo, uši su stalno otvorene. No uši mogu biti zatvorene iznutra.

Do mojih ušiju mogu dolaziti zvukovi, šumovi, glasovi i riječi, glazba i pjesma, a ja svejedno mogu biti zatvoren iznutra i ništa od tog zvučnog svijeta ne opažati.

Primijetio sam ponekada neke od svojih studenata kako svoj pogled usmjere na mene, a uši zatvore i odlutaju u neki sasvim drugi svijet. Ne bi piljili u mene zato što bi pratili predavanje, nego zato da sakriju svoj odlazak duhom iz dvorane na neko drugo mjesto. Do njihovih su ušiju i dalje dolazile moje riječi, ali oni su bili zatvoreni iznutra. I nije se radilo o odbijanju sadržaja predavanja. Svoju su pozornost poklonili nečem što im se u tom trenutku činilo žurnijim i vrjednijim njihove pažnje.

Uši su bile otvorene, ali oni su bili zatvoreni. I to nije slučaj samo s nekim od studenata. To je veoma raširena pojava. Koliko li je samo svakodnevnih situacija u kojima se bliski ljudi uopće ne čuju! Nepozornost na Božju riječ za vrijeme liturgije, primjerice, jedan je od najčešćih grijeha za koji se vjernici optužuju.

Efata! Mnogo je trenutaka kada smo otvorenih ušiju zatvoreni iznutra i ne sudjelujemo u životu i jeziku pa nismo u stanju ni na dobar način sudjelovati u zajedništvu. Tko zatvori svoje uši više ne pripada svijetu koji ga okružuje. A kada smo otvoreni? Kada zapravo slušamo? Kada nam nitko ne treba reći efata da bismo postali pozorni? To su trenuci kada o tuđim riječima ovisi naš život.

To su nadasve trenuci kada se otvorimo za novo prijateljstvo, za ljubav. Otvorenost za druge uvijek je najprije otvorenost ušiju i odriješenost jezika. To su trenuci kada se pretvorimo u uho. Ali možda su naša ljudska iskustva najdublja u trenucima kada se mi nađemo pred nekim tko nas sluša cijelim svojim bićem. Što god da kažemo čuje se. O čemu god da govorimo slušatelju se čini bitnim, novim, privlačnim. Dok govorimo rastemo i istovremeno osjećamo slobodu, nesputanost i radost. U takvim se trenucima naš jezik razriješi i počnemo govoriti o onom o čemu nikome nismo govorili i na način kako to nikada prije nismo činili.

Pred otvorenim ušima razriješi se jezik.

Efata! U svom najdubljem smislu ta je riječ poziv na otvorenost Božjoj riječi i ulazak u komunikaciju s njime. Možda je to i najdublja ljudska sposobnost uopće.

Otvoriti se riječi nevidljivoga Boga. Pustiti njegovu riječ, a s njom i njega u svoju nutrinu, hraniti njome svoj duh, opažati u njezinu svijetlu svijet i sebe i razriješiti jezik. Biti nesputan. Slobodan. Otvoren. I u istom trenutku iskusiti prihvaćenost.

Preduvjet je kao i u Markovu tekstu o gluhom mucavcu: u tom da se odvojim od mase, da začepimo svoje uši za buku svijeta i da iz najveće blizine, osobno, odgovorim ovom vrlo osobnom pozivu s neba: Efata! Otvori se!


-Ante Vučković; DUHOVNA MISAO - na Hrvatskom radiju-


 

Rane – vrata u novi svijet

BORIS BECK: DUHOVNA MISAO  - na Hrvatskom radiju 12. rujna


Razmišljanje nas vodi ususret blagdanu Svetog Franje: Rana nije nešto što bismo željeli, dapače, jako se čuvano toga da ne budemo ranjeni. Razne vrste oklopa bile su uobičajene u prošlosti, možemo ih vidjeti u muzejima, ali i danas su posvuda: radne i motociklističke kacige, štitnici za laktove i koljena sportaša, rukavice za rad u kući i vrtu, zaštitna obuća  – sve su to praktične i korisne dopune naše odjeće, ali i iskaz iskonskog straha da će se naše tjelesne granice probiti.

I naša odjeća je simbolični oklop. Nama se čini neobično da se ljudi u 17. stoljeću nisu kupali, ali imali su za to objašnjenje: budući da se koža u vodi širi, smatrali su da je to opasno, jer kroz otvorene pore može u tijelo ući bolest. Zbog toga su svoju kožu odlučili pretvoriti u oklop, čvrsto zatvorenu, kako se ne bi mogli zaraziti. I odjeća im je bila takva, kako se možemo osvjedočiti na onodobnim slikama – teška, slojevita, zakopčana do grla. Sve je na tim ljudima govorilo da se nastoje neprobojno odvojiti od svijeta.

Iako danas imamo drugačije nazore prema vodi, naše održavanje higijene u biti želi postići isto, a to je da nam u tijelo ne prodre ništa opasno izvana, što se posebno dobro vidjelo tijekom pandemije, kad smo ruke dezinficirali posebnim tekućinama, a na licu nosili maske – i opet smo, poput onih smiješno odjevenih ljudi iz baroka i rokokoa, s njihovim čipkama, čarapicama, potpeticama i mašnama, svoju odjeću i kožu pretvarali u oklop.

Ako je tako u normalnim situacijama, kako je tek u izvanrednim, kad se ozlijedimo! Užurbanost koja nastane i kod najmanje porezotine, kad se koža rastvorila i kroz nju izlazi krv, svjedoči o našem najdubljem strahu od toga da će se naš vanjski omotač otvoriti i da će kroza nj ući nešto opasno ili, još gore, izađi nešto životno važno.

No više od fizičkih rana, znamo to, bole duševne. I zato je drevni čovjek, kada je izmišljao jezik, genijalno stvorio sliku u kojoj i duša ima rane, a koju mi danas uzimamo zdravo za gotovo, kada kažemo da smo iz nekog susreta izašli ranjeni, nepotpuno svjesni duboke poetičnosti tog izraza.

I duša teži cjelovitosti i neozlijeđenosti, kao i tijelo; i duša ima neki svoj omotač koji ju odjeljuje od ostatka stvorenog, kao i tijelo; i duša je užasnuta kada je njezina opna probijena, i kada ono strano počne ulaziti u nju, i kada ono njezino počne izlaziti van; i rana duše treba se sanirati i zatvoriti, i rana duše ostavlja ožiljak ako zacijeli, i rana duše može trajno krvariti svojim svijetlim i mliječnim sjajem, i rana duše može izazvati otrovanje i smrt unutarnjeg čovjeka.

I otvoreni i skriveni bol je jednak, i da je to uvijek otvorena rana, samo što je jedno krvarenje vanjsko, a drugo unutarnje. Svi veliki umjetnici svjedoče da su stvarali iz nekog velikog bola.

I spasenje svijeta došlo je iz rana, Kristovih; kolika je bila njegova unutarnja patnja, to ne možemo niti naslutiti. Jer mi zapravo ne znamo što se događa u duši, često ni u vlastitoj, a o tuđima nemamo pojma; Kristove unutarnje patnje nisu nam dostupne, promatramo tek vanjske. Kristove rane mjesto su pucanja njegova tijela, najprije pod bičem i trnjem, u koje je ušao metal čavala i koplja, i iz kojeg je istekla krv, i voda.

Rana je mjesto bola, ali i mjesto razmjene - u kojem se mimoilaze patnja koja ulazi u tijelo i blagoslov koji kroz tu ranu izlazi u svijet; sjetimo se hramskog zastora koji se rasparao napola, i Hram je bio ranjen.

Franjine rane vrata su koja vode u novi svijet, Božje kraljevstvo.

 

ŽUPA UZNESENJA MARIJINA

21465 JELSA 671

MB 1247948

IBAN: HR042340009-1100140304

Tel/fax: 021/761-839; Internet: www.zupajelsa.com

Župnik: don Stanko Jerčić: 091/895-6751

Kapelan: don Domagoj (091/768-6759)

 

325 views0 comments

Recent Posts

See All

Comentários


bottom of page