top of page

ŽUPNE OBAVIJESTI 3.2. - 11.2.2024

Župni listić Jelsa Br. 6 / 2024 (905) 

nedjelja 4. 2.:  

5. KROZ GODINU - 1. u mjesecu  

mise u 10h i u 17h

u 16h SUSRET S  RODITELJIMA PRVOPRIČESNIKA

u 16,30h krunica za obitelji i duh. zvanja


U 18,45 sati u katedrali u Hvaru

SMOTRA ŽUPNIH ZBOROVA OTOKA HVARA

(Hvara, Svirača, Starog Grada, Sućurja i Jelse)

te kao gosta sa Brača Zbora Sv. Cecilije iz Supetra.

Puno dobre glazbe, izvrsnog pjevanja. Priključite se tko god može!

Naravno, ulazak je slobodan i preporučen!

 

ponedjeljak 5. 2.:

Sv. Agata (Dobrila)

misa u 17h

 

utorak 6. 2.:

Sv. Pavao Miki i drugovi mučenici japanski

misa u 17h


u Svirčima i u Hvaru slavi se SV. KRIŽIĆ – zavjetni blagdan

 

srijeda 7. 2.:

misa u 17h

 

četvrtak 8. 2.: 

Sv. Jeronim Emiliani; Sv. Josipa Bakhita

misa u 17h

 

petak 9. 2.:

Sv. Skolastika – posebno je slave naše Benediktinke

misa u 17h

 

subota 10. 2.: 

Bl. Alojzije Stepinac – biskup i mučenik

misa u 17h

 

nedjelja 11. 2.:  

6. KROZ GODINU 

mise u 10h i u 17h


SVJETSKI DAN BRAKA

Na drugu nedjelju veljače obilježava se u našoj domovinskoj Crkvi Svjetski dan braka, posvećen bračnim parovima, muževima i ženama kao stupovima obitelji, koja je temelj i Crkve i društva. Želi se proslaviti i vrednovati sakramenat braka, naglasiti ljepota bračne vjernosti, žrtve i radosti u svakodnevnom bračnom životu.


Spomendan Gospe Lurdske i Dan bolesnika

prenosimo na sutradan - u ponedjeljak 12, veljače

 

HODOČAŠĆE PUTOVIMA SV. PAVLA

8 – 15. travnja

GRČKA I ILIRIK (Crna Gora, Makedonija, Albanija)

program i uvjeti putovanja na oglasnoj ploči, na Internet stranicama župe Jelsa

 i agencije ICHTIS i na polici za tisak. Tko hoće, treba se prijaviti što prije

kako bi agencija mogla zakupiti rezervacije avionskih karata.

 

ŽUPNI VJERONAUK


OSNOVCI

1. razred u ponedeljak 9,00h

2. razred u ponedeljak 9,45h

3. razred u ponedeljak 10,30h

4. razred u srijeda u 9,00h

5. razred u srijeda u 9,45h

6. razred u srijeda u 10,30h

7. i 8 . razred u srijeda u 11,15h


SREDNJOŠKOLCI

U SUBOTU:

1. razred u 18h

2. razred u 19h

 

Služba riječi

Nedjelja 4. 2.

5. kroz godinu  


PRVO ČITANJE 

Čitanje Knjige o Jobu (Job 7,1-4.6-7)

Nije li vojnikovanje život čovjekov na zemljii dani mu kao dani nadničara?Kao što trudan rob za hladom žudii kao nadničar štono plaću čeka,mjeseci jada tako me zapadošei noći su mučne meni dosuđene.Liježuć pomišljam: ’Kad li ću ustati?’A dižuć se: ’Kad ću večer dočekati!’I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.Dani moji brže od čunka prođoše,promakoše hitro bez ikakve nade.Spomeni se: život moj samo je lahori oči mi neće više vidjeti sreće!«

 

PRIPJEV

Hvalite Gospodina: on liječi one koji su srca skršena!

Hvalite Gospodina jer je dobar,

pjevajte Bogu našem jer je sladak;

svake hvale on je dostojan!

Gospodin gradi Jeruzalem,

sabire raspršene Izraelce.


On liječi one koji su srca skršena

i povija rane njihove.

On određuje broj zvijezda,

svaku njezinim imenom naziva.


Velik je naš Gospodin i svesilan,

nema mjere mudrosti njegovoj.

Gospodin pridiže ponizne,

zlotvore do zemlje snizuje.

 

DRUGO ČITANJE

Iz Prve poslanice Korinćanima  ( 1Kor 9, 16-19.22-23)

Braćo: Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, tà dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju.Jer premda slobodan od sviju, sām sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. Bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.

 

ALELUJA 

Krist slabosti naše uze i boli ponese  (Mt 8,17)

 

EVANĐELJE   

po Marku  (Mk 1, 29-39)

U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.


 

ŠTO S BLAGOSLOVOM ISTOSPOLNIH PAROVA

Duhovna misao na Hrvatskom radiju 19. 1. 2024. NEKI NOVI RIGORIZAM?!?


Potkraj prošle godine (2023.) veliku pozornost pa i prave prosvjede i otvorene napade na papu Franju izazvala je deklaracija Dikasterija za nauk vjere Fiducia supplicans, o pastoralnom značenju blagoslova. Ne bih sad o svim aspektima spomenute deklaracije – za što uostalom nemam niti dovoljno prostora – već bih naveo kako je i ovaj događaj pokazao da se u Crkvi događa polarizacija pri čemu, među ostalim, na površinu izbijaju neki novi rigorizmi. Neki onim vjernicima koji žive u tzv. neredovitim situacijama, a misli se na civilno vjenčane i istospolne parove, ne bi dopustili ništa, čak ni privatni blagoslov koji bi bio strogo odvojen od liturgijskog, obavio bi se u najkraćem vremenu i bez ikakvih znakova kojima bi se bilo odjećom bilo prigodom mogla proizvesti zabuna. Dođu li, međutim, takvi na misu, dobivaju onaj liturgijski blagoslov koji se na kraju daje svima i nitko ih ništa ne pita niti traži bilo kakav uvjet. Ili dođu li blagosloviti grlo za koji dan na blagdan sv. Blaža – jednako tako. Prilikom božićnog blagoslova obitelji, ponovno će ga moći bezuvjetno dobiti. Štoviše, možda će tkogod od njih svjedočiti da se svećenik poziva da blagoslovi čak stoku, polja, zgrade, automobile… Ili bi pak svećenik morao preskočiti blagoslov stana civilno vjenčanih? Ali da, problem predstavlja kvalifikacija – par. Jer par podrazumijeva grješnost. A ona se ne može blagosloviti jer bi, kažu, grješnost time na neki način bila legalizirana. U svemu na površinu s jedne strane izbija, kažu, popustljivost, a s druge se strane bilježi strogost koja se očituje kao isključivost i praktički odbacivanje onih koji se nalaze u takvome neredovitom stanju. No, je li u tim novoshvaćenim blagoslovima zaista riječ o popustljivosti ili ipak o pastoralnome lijeku? Vjera shvaćena kao skup zakona, propisa i, dakako, zabrana – odviše je starozavjetno shvaćena, dočim je vjera shvaćena kao svedopuštajuća utjeha, također manjkava pa i pogrešna. No, je li za milost i milosrđe potrebno koga čime uvjetovati? Konačno, je li Isus uvjetovao kad je liječio, opraštao grijehe, uskrisivao? Učinio što je kome trebalo ne propitujući i ne čeprkajući – a to je bilo više od blagoslova – i nastajala je promjena! Valja stoga reći kako odviše juridizma, zajažljive strogosti i nepomirljivog čistunstva u evanđeoskom djelovanju – zatamnjuje samo evanđelje. O tome je govorio papa Franjo u svojoj pobudnici Amoris laetitia: „Postoje dvije logike koje se pojavljuju kroz povijest Crkve: marginalizacija i reintegracija (…) Put Crkve, od Jeruzalemskog sabora naovamo, oduvijek je bio onaj Isusov put: milosrđa i integracije (…) Put Crve je ne osuditi nikoga zauvijek; izlijevati balzam Božjega milosrđa na sve one koji to iskrena srca traže (…) Jer prava je ljubav uvijek nezaslužena, bezuvjetna i besplatna!“ Stoga, nastavlja Papa,  „valja izbjegavati prosudbe koje zanemaruju složenost različitih okolnosti te obratiti pozornost na način na koji osobe proživljavaju te okolnosti, odnosno zbog njih trpe“ (AL 296). Očita je Papina namjera da se i na tom području prihvati evanđeoski realizam, koji ne previđa i ne zanemaruje slabost i grijeh, ali još više računa na Božje milosrđe i na njegovu ljubav. Crkva, kaže Papa, nije carinarnica pa u spomenutoj pobudnici nastavlja: „Stoga se pastir ne može zadovoljiti samo time da primjenjuje ćudoredne zakone na one koji žive u neredovitim situacijama, kao da su kamenje kojim se nabacuje na živote ljudi. Tako postupaju ljudi zatvorena srca, koji se često skrivaju čak i iza crkvenih učenja, a koji 'zasjedoše na stolicu Mojsijevu' i sude, pokoji put svisoka i površno, teške slučajeve i ranjene obitelji“ (AL 305). Na blagdan Obraćenja sv. Pavla ove godine (2024.) Papa se obratio sucima Rimske rote pozivajući ih da uvijek budu u službi pravednosti i istine, ali i milosrđa i ljubavi te je jasno poručio: ne predrasudama i ne rigorizmu već temeljito razlučivanje koje treba činiti na koljenima i u molitvi.  

-Anton Šuljić-

 

ISKRICE


Charlie Chaplin živio je 88 godina.

Iza sebe je ostavio ovakvo razmišljanje u amanet:


  1. Na svijetu ništa ne traje vječno, pa čak ni naši problemi.

  2. Uživam šetati po kiši jer tada nitko ne vidi moje suze.

  3. Izgubljen dan je onaj dan u kojem se nismo nasmijali.

  4. Šest najboljih liječnika na svijetu su: Sunce; Odmor;

Tjelovježba; Zdrava prehrana; Samopoštovanje; Prijatelji.

Kad pogledaš mjesec na nebu, vidiš Božju ljepotu...

Kad pogledaš Sunce, vidiš Božju moć...

Kad se pogledaš u ogledalu, vidiš Božje najbolje djelo....

Svi smo mi turisti na zemlji, a Bog je naš putnički agent koji je već provjerio rute kojim nam je proći, sve rezervacije i odredišta.

Pouzdaj se u Boga i uživaj u životu...

 

Koliko sati je potrebno da se pročita Biblija?


Biblija sadrži otprilike tri milijuna slova, 31 000 stihova i 1189 poglavlja. Potrebno je otprilike 38 sati da se pročita Stari zavjet i 11 sati za Novi zavjet. To iznosi 49 sati za cijelu Bibliju. Ako bi čitali Bibliju običnom brzinom govora, bilo bi nam potrebno 70 sati i 40 minuta. Ako dnevno pročitamo 4 poglavlja, možemo lako u jednoj godini (365 dana) pročitati cijelu Bibliju.


*Tužno je da smo vrhunski informirani i zainteresirani u vezi svake nove duhovne prakse, a Božju Riječ odbacujemo jer nam je teška i dosadna. Njena uloga nije da nas zabavlja nego da kao svrdlo probija u dubinu naše duše ,"uči nas mudrosti"  i dovodi nas do toga da se svim srcem obratimo Bogu i prihvatimo njegovu volju za nas same i ovaj Svijet....

"Nepoznavanje Pisma je nepoznavanje Krista.   

(Sv. Jeronim)

 

U šumi

„Zašto se svakoga dana povlačiš u šumu?“ »Idem na molitvu.« „Ali Bog je posvuda, zar ne?“ »Da, on je na svakom mjestu.« „Isti Bog na svakom mjestu?“ »Naravno, isti Bog i na svakome mjestu.« „Zašto onda odlaziš u šumu moliti?“ »Zato što u šumi ja nisam isti.«

 

Papina poruka za korizmu 2024. godine

Donosimo u cijelosti Poruku pape Franje za korizmu koja ove godine ima za temu "Bog nas vodi kroz pustinju do slobode".


PORUKA SVETOGA OCA FRANJE

za korizmu 2024. godine

Bog nas vodi kroz pustinju do slobode


Draga braćo i sestre!

Kada se naš Bog objavljuje, prenosi uvijek poruku slobode: »Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva« (Izl 20, 2). Tako počinje dekalog dan Mojsiju na gori Sinaj. Narod itekako dobro zna o kojem izlasku Bog govori: iskustvo ropstva još je uvijek svježe u njegovu sjećanju. On prima deset riječi u pustinji kao put slobode. Mi ih nazivamo “zapovijedima”, ističući snagu ljubavi kojom Bog odgaja svoj narod. Taj je poziv na slobodu uistinu snažan. Ne iscrpljuje se u jednom događaju, zato što sazrijeva na jednom putu. Kao što Izrael u pustinji još uvijek nosi Egipat u sebi – često žaleći za prošlošću i mrmljajući protiv Gospodina i Mojsija – tako i današnji Božji narod nosi u sebi tlačiteljski jaram koji mora ostaviti iza sebe. Opažamo to u trenucima kad se osjećamo beznadno, kad besciljno lutamo kroz život kao po pustinji, bez obećane zemlje prema kojoj bismo zajedno težiti. Korizma je milosno vrijeme u kojem pustinja ponovno može postati – prema riječima proroka Hošee – mjesto naše prve ljubavi (usp. Hoš 2, 16-17). Bog odgaja svoj narod da iziđe iz svog ropstva i doživi prijelaz iz smrti u život. Poput nekog zaručnika iznova nas privlači sebi i našem srcu šapće riječi ljubavi.

Izlazak iz ropstva u slobodu nije neko apstraktno putovanje. Da bi naša korizma bila konkretna, prvi korak je željeti vidjeti stvarnost. Kad je Gospodin privukao Mojsija gorućem grmu i progovorio mu, odmah se objavio kao Bog koji vidi i, nadasve, čuje: »Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju – u zemlju kojom teče med i mlijeko« (Izl 3, 7-8). I danas se vapaj mnoge naše potlačene braće i sestara uzdiže do neba. Zapitajmo se: dopire li i do nas? Potresa li nas? Dotiče li nas? Mnogo nas toga jedne od drugih dijeli i odvaja, niječući spone bratstva koje nas oduvijek povezuju.

Na svom putovanju na Lampedusu, globalizaciji ravnodušnosti suprotstavio sam dva pitanja koja postaju sve aktualnija: »Gdje si?« (Post 3, 9) i »Gdje ti je brat?« (Post 4, 9). Ovaj korizmeni hod bit će konkretan ako, ponovno slušajući ova pitanja, priznamo da smo još uvijek pod vlašću faraona. To je vlast koja nas čini iscrpljenima i neosjetljivima. To je model rasta koji nas dijeli i otima nam budućnost. Zagađuje zemlju, zrak i vodu, ali onečišćuje i duše. Iako je naše oslobođenje započelo krštenjem, u nama ostaje neobjašnjiva čežnja za ropstvom, kao svojevrsna privlačnost prema sigurnosti poznatih stvari, nauštrb slobode.

Želim vam ukazati na dosta važan detalj u tom izvješću iz knjige Izlaska: Bog je taj koji vidi, koji je ganut i koji oslobađa; nije Izrael taj koji to traži. Faraon, naime, gasi također snove, krade nebo pa se čini da je svijet u kojem se dostojanstvo gazi a autentične veze poriču nepromjenjiv. Uspijeva, to jest, vezati ljude za sebe. Zapitajmo se: želim li novi svijet? Jesam li spreman raskinuti kompromise sa starim? Svjedočenje mnoge braće biskupa i velikog broja onih koji rade za mir i pravdu sve me više uvjerava da ono na što treba ukazati jest pomanjkanje nade. To je prepreka snovima, nijemi vapaj koji dopire do neba i dotiče Božje srce. Nalik je onoj čežnji za sužanjstvom koja paralizira Izrael u pustinji i koči ga na njegovom putu. Izlazak se može prekinuti: ne postoji drugi način da se objasni kako to da čovječanstvo, koje je na korak do sveopćeg bratstva i koje je doseglo razine znanstvenog, tehnološkog, kulturnog i pravnog razvoja kadrog zajamčiti dostojanstvo svima, tapka u mraku nejednakostî i sukobâ.

Bog se nije umorio od nas. Prihvatimo korizmu kao jako vrijeme u kojem nam ponovno dolazi njegova riječ: »Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva« (Izl 20, 2). To je vrijeme obraćenja, vrijeme slobode. Samoga je Isusa, kao što se podsjetimo svake godine na Prvu korizmenu nedjelju, Duh odveo u pustinju da njegovu slobodu stavi na kušnju. Kroz četrdeset dana On će biti pred nama i s nama: On je utjelovljeni Sin. Za razliku od faraona, Bog ne želi podanike, nego sinove i kćeri. Pustinja je prostor u kojem naša sloboda može sazrjeti u osobnu odluku da ne padnemo ponovno u ropstvo. U korizmi pronalazimo nove kriterije prosuđivanja i zajednicu s kojom možemo krenuti na put kojim nikad prije nismo išli.

To uključuje borbu: Knjiga Izlaska i Isusove kušnje u pustinji to nam jasno govore. Glasu Boga, koji govori: »Ti si Sin moj, Ljubljeni!« (Mk 1, 11) i »Nemoj imati drugih bogova uz mene« (Izl 20, 3), suprotstavljaju se laži neprijatelja. Više nam se bojati idolâ nego faraona: možemo ih smatrati kao nekim njegovim glasom u nama. Biti svemoćan, biti od svih priznat, biti ispred svih: svaki čovjek u sebi osjeća zavodljivost te laži. To je dobro poznat put. Možemo se tako vezati za novac, za određene projekte, ideje, ciljeve, za svoj položaj, tradiciju, pa čak i za određene ljude. Umjesto da nas pokrenu, oni će nas paralizirati. Umjesto da nas okupljaju u jedno, oni će nas okretati jedne protiv drugih. Postoji, međutim, novo čovječanstvo, narod malenih i poniznih, koji nije podlegao čarima te laži. Dok idoli one koji im služe čine nijemima, slijepima, gluhima i nepokretnima (usp. Ps 115, 4), siromašne duhom resi budna spremnost i otvorenost: oni su tiha sila dobra koja čuva i drži svijet.

Vrijeme je za djelovanje, a u korizmi djelovati znači također zastati. Zastati u molitvi kako bi se primilo Božju riječ i zastalo poput Samarijanca pred svojim ranjenim bratom. Ljubav prema Bogu i bližnjemu jedna su i ista ljubav. Ne imati drugih bogova znači zadržati se u Božjoj prisutnosti, zastati uz bližnjega od krvi i mesa. Zato molitva, milostinja i post nisu tri neovisna djelovanja, nego jedan jedini pokret otvorenosti i samoodricanja u kojem ćemo odbaciti idole koji nas opterećuju i navezanostî koje nas sputavaju i drže zarobljenima. Tada će se usahlo i usamljeno srce probuditi. Valja nam, dakle, usporiti i zastati. Kontemplativna dimenzija života, koju nam korizma omogućuje ponovno otkriti, oslobodit će nove snage. U Božjoj prisutnosti postajemo braća i sestre, osjetljiviji za druge: umjesto prijetnji i neprijatelja otkrivamo suputnike i suputnice. To je Božji san, obećana zemlja kojoj težimo kad iziđemo iz ropstva.

Sinodalni oblik Crkve, koji ovih godina iznova otkrivamo i njegujemo, upućuje na to da je korizma ujedno vrijeme zajedničkih odluka, malih i velikih izbora u opreci s prevladavajućim trendovima, koji mogu promijeniti svakodnevicu i život ljudi u pojedinoj sredini: kupovne navike, briga za stvoreni svijet, uključivanje onih koji su u društvu nevidljivi ili prezreni. Pozivam sve kršćanske zajednice da učine ovo: da svojim vjernicima ponude trenutke u kojima će razmišljati o svom načinu života, da izdvoje vremena za propitkivanje o svojoj prisutnosti na vlastitom teritoriju i svojemu doprinosu njegovu boljitku. Jao nama ako bi kršćanska pokora bila kao ona koja je rastužila Isusa! On i nama poručuje: »ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste« (Mt 6, 16). Neka radije s lica zrači radost, neka se širi miomiris slobode, neka se oslobodi ona ljubav koja sve čini novim, počevši od onog najmanjeg i najbližeg. To se može dogoditi u svakoj kršćanskoj zajednici.

U mjeri u kojoj će ova korizma biti vrijeme obraćenja, čovječanstvo koje luta osjetit će dašak kreativnosti: bljesak nove nade. Želim vam reći isto ono što sam rekao mladima s kojima sam se prošloga ljeta susreo u Lisabonu: »Tražite i riskirajte, tražite i riskirajte. U ovom povijesnom času izazovi su ogromni, jecaji bolni. Proživljavamo treći svjetski rat koji se vodi u dijelovima. Osmjelimo se gledati na naš svijet ne kao da je na umoru, nego u procesu rađanja, ne na kraju, nego na početku velikog novog poglavlja povijesti. A za to je potrebna hrabrost« (Obraćanje studentima, 3. kolovoza 2023.). To je hrabrost obraćenja, izlaska iz ropstva. Vjera i ljubav to dijete nadu drže za ruku. Uče ga hodati i, istodobno, ono njih vuče naprijed [1].

Blagoslivljam sve vas i vaš korizmeni hod.

Rim, Sveti Ivan Lateranski, 3. prosinca 2023., Prva nedjelja došašća.

-Papa Franjo-


IKA

 

ŽUPA UZNESENJA MARIJINA

21465 JELSA 671

MB 1247948;

IBAN: HR042340009-1100140304

Tel/fax: 021/761-839; Internet: www.zupajelsa.com

Župnik: don Stanko Jerčić: 091/895-6751




186 views0 comments

Recent Posts

See All

ŽUPNE OBAVIJESTI 18.2. - 25.2.2024

Župni listić Jelsa Br. 8 / 2024 (907) nedjelja 18. 2.: 1.  KORIZMENA – Presv. Sakramenta mise u 10h (kongrega) i u 17h (Put križa) ponedjeljak 19. 2.: misa u 18h utorak 20. 2.: misa u 18h poslije mi

ŽUPNE OBAVIJESTI 11.2. - 18.2.2024

Župni listić Jelsa Br. 7 / 2024 (906) nedjelja 11. 2.: 6. KROZ GODINU mise u 10h i u 17h SVJETSKI DAN BRAKA Na drugu nedjelju veljače obilježava se u našoj domovinskoj Crkvi Svjetski dan braka, posveć

bottom of page