Župni listić Jelsa Br. 52 / 2024 (951)
nedjelja 8. 12.:
2 . NEDJELJA DOŠAŠĆA (adventa)
MISE: u 9h i u 17h
u 17,50h: susret djece sa Svetim Nikolom
ponedjeljak 9.12.
BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BDM (preneseno)
mise u 6h (ZORNICA)
MISE SVETKOVINE u 9 i u 17 sati
utorak 10. 12.:
mise u 6h (ZORNICA) te navečer u 17h
srijeda 11. 12.:
mise u 6h (ZORNICA) te navečer u 17h
četvtak 12. 12.:
Gospa Guadalupska
mise u 6h (ZORNICA) te navečer u 17h
petak 13. 12.:
Sv. Lucija
mise u 6h (ZORNICA) te navečer u 17h
subota 14. 12:
Sv. Ivan od Križa; Sv. Spiridion
mise u 6h (ZORNICA) te navečer u 17h
nedjelja 15. 12.:
2 . NEDJELJA DOŠAŠĆA (adventa)
MISE: u 9h i u 17h
Na župnoj misi u 9 sati prvopričesnici-pripravnici
predstavit će se župnoj zajednici
RASPORED ŽUPNOG VJERONAUKA
OSNOVCIMA
U PONEDJELJAK – SVI - NA MISU U 9h
odmah nakon mise 3. razredu (prvopričesnicima) nastavlja se sat vjeronauka
SREDNJOŠKOLCI
1. razred: subota u 10h
2. razred: ponedjeljak u 11h
Evo vam još jedne, malo greze, „maštovite“ prispodobe u don Antinoj propovijedi:
Dragi moji vjernici, svi ste vi vidili one konjske muhe ča se kupidu tovaru oko – da skužote – guzice. E sad ovako: ti smrdeći beštijomski otvor – to su vam vrata paklena. A vi ste one muhe ča po svojim grisima nasrćete na ta strošna prokleta vrota. A jo, ča san u ten jo, vaš dušobrižnik? E, jo san van oni rep od tovara koji se mora, bez fermovat, borit svim silama da vaše duše loskon da ne upodu u ona zjala paklena
Služba riječi
2. NEDJELJA DOŠAŠAĆA
(8.12. 2024)
PRVO ČITANJE
Iz Knjige proroka Baruha (Bar 5, 1-9)
Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje, ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga jer Bog će pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom i zasvagda ti dati ime: »Mir pravednosti« i »Slava bogoljubnosti«.
Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok:
Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, radujuć se što ih se spomenuo Bog. Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraća nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku.
I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vječne klisure; nek se doline ispune i poravna zemlja da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje. A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu Izraelu po Božjoj zapovijedi, jer Bog će voditi Izraela u radosti, svjetlom svoje slave prateć ga milosrđem svojim i pravednošću.
PRIPJEV
Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!
DRUGO ČITANJE
Iz Pavlove poslanice Filipljanima (Fil 1, 4-6.8-11)
Braćo: Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada – uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do dana Krista Isusa.
Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju.
ALELUJA
Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni.
EVANĐELJE
Iz Evanđelja po Luki (Lk 3, 1-6)
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: »Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!
I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.«
UZ DRUGU NEDJELJU DOŠAŠĆA
Danas se pali druga adventska svijeća: Znate li što predstavlja?
Dakle, nakon što smo na prvu nedjelju došašća upalili pastirsku svijeću, kao simbol vjere i nade, ova nam donosi mir zbog spoznaje da je svjetlo Isusa bliže
Druga adventska svijeća, koju palimo na drugu nedjelju došašća, još je jedan korak u adventskom vijencu koji predstavlja razdoblje iščekivanja Isusovog rođenja. Naziva se betlehemskom svijećom i podsjeća nas na mjesto u kojem se Isus rodio.
Betlehem je izabran kao najmanji grad u Izraelu u kojem će jednog dana doći Spasitelj – Mesija, što nosi važnu poruku: Bog izabire mali i nevažni gradić za rođenje Isusa, te izabire neznatne i malene koji će biti nosioci i pokazatelji samoga Boga.
Osim toga, druga svijeća simbolizira svjetlo vjere koje je vodilo Abrahama da napusti mnogoboštvo, te prione uz vjeru u jednoga Boga i odnosi se na razdoblje rađanja i oblikovanja naroda koji je pozvan da stupi u odnos s Bogom, jedinim izvorom života, zajedništva, radosti i mira.
Dakle, nakon što smo na prvu nedjelju došašća upalili pastirsku svijeću, kao simbol vjere i nade, ova nam donosi mir zbog spoznaje da je svjetlo Isusa bliže. To je i svijeća koja nas poziva na duhovnu pripremu za susret s Bogom.
Četiri adventske svijeće predstavljaju i četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: Stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak, a u nedjeljama koje slijede palit ćemo svijeće radosti i ljubavi.
Inače, ranije su se četiri adventske nedjelje simbolično dijelile i bojama, pa je običaj bio da prve tri svijeće budu ljubičaste, što simbolizira pokornički duh, te podrazumijeva ozbiljnost i predanost u iščekivanju, dok je četvrta svijeća bila crvena, kao simbol radosti zbog skorog Isusovog rođenja.
Pri paljenju druge adventske svijeće za obiteljskim stolom može se pročitati jedan kratki tekst iz Svetog pisma te se potom kratko pomoliti u tišini, a nakon kratke stanke otac ili majka mole sljedeću molitvu:
Bože, izvore i obnovitelju života, tebi je sve znano; ti znaš našu slabost, našu malovjernost i naša lutanja; ti znaš što nas i sada priječi da se potpuno predamo tebi. Ozdravi, molimo te, sve što je usahlo pod našom duhovnom lijenošću i daj da novom snagom u nama uzraste mladica vjere, kojoj si dao život milošću krsnoga preporođenja. Okrijepi naša nastojanja da dar vjere hranimo ustrajnom nadom, svakodnevnom molitvom i pouzdanjem u tvoju dobrotu.
Daj da u budnosti vjere, u ljubavi pozorni na bližnje, radosno iščekujemo dolazak tvoga Jedinorođenca Isusa Krista te budemo dostojni jednom stati pred tebe, gledajući te licem u lice.
Gospodine, budi nam svjetlo na putu života. Amen.
ORIJENTIRI VJEČNOSTI
Kako pri kraju liturgijske godine, tako i u početku nove koje kreće s došašćem u Crkvi se intenzivno govori o tzv. „posljednjim stvarima“, odnosno o onome što slijedi nakon ovozemaljskog života ili o onom što kršćanska vjera podrazumijeva pod pojmom „život vječni“. To je, uostalom, i članak vjere kojeg kršćani ispovijedaju u simbolima svoje vjere. Eshatološke teme nekako su na rubu naših razmišljanja i nije baš da i u našim crkvama često slušamo propovijedi o njima. Štoviše, kao da su i teologija i homiletika više okrenute ovozemaljskim primjenama evanđeoskih istina, odnosno da su zauzete kako ovdje život učiniti svrsishodnijim i smislenijim, a donekle i boljim i ljepšim, što je, dakako, i legitimno i dobro. Ipak, pitanje o posljednjim stvarima čuči negdje u zakutku svih naših pitanja pa ih liturgija posljednjih tjedana razbuđuje dajući im priliku da se probiju na površinu naših svijesti i razmišljanja. No, ma koliko se pitanje o „vječnom životu“ praktičkih zapostavljalo, ono je prisutno od samog početka kršćaninova života. Naime, prigodom krštenja krstitelj pita roditelje: „Što tražiš od Crkve Božje?“. Odgovor roditelja, koji odgovaraju uime djeteta, je: „Vjeru“. „Što ti daje vjera?“. Odgovaraju: „Život vječni“. Pulsiranje eshatološkog navještaja o životu koji traje vječno prisutno je, dakle, od početka kršćaninove egzistencije. Život vječni koji se ispovijeda i želi postavljen je i u vjeru ali i u nadu kao njezin logični i nužni posljedak. „Vjera je supstancija nade“, reći će, stoga, u svojoj enciklici „Spe salvi – U nadi spašeni“, papa Benedikt XVI. Javlja se, međutim, pitanje: Želimo li doista živjeti vječno? To pitanje nije tako lagano kako se može učiniti na prvi pogled. Možemo li sebe, u biološkom pa i emocionalnom smislu uopće zamisliti da bismo stvarno željeli živjeti vječno?! Kakvi bismo bili, ako nužno starimo, gubimo sposobnosti, pamćenje, zdravlje…?!? Nastaviti živjeti vječno – beskonačno – više bi izgledalo kao neka kazna no kao dar. Naravni poriv za životom dovodi nas do ruba želje da odgodimo umiranje kolikogod duže možemo. Ipak, živjeti zauvijek, u nedogled, jedva da možemo zamisliti a da se ne uplašimo nepodnošljivosti takva stanja pa i dosade. I najčešće tu stajemo. Uglavnom, dalje ne razmišljamo jer dalje ne možemo znati. Na toj se točki lomi svako naše pouzdanje u naše moći, znanja i sposobnosti. U pravu je bio sv. Augustin koji za to naše općeljudsko zastajkivanje kaže: „U nama postoji, da tako kažem, učeno neznanje“ (docta ignorantia). Po pitanju vječnosti, kao i u mnogočem drugom, učeni smo neznalice! Pomisao pak na vječnost kako ju razumijeva vjera čini se kao stvarnost koja otvara i posve drukčije čovjekove perspektive. Tu gdje staju naše moći, naše pouzdanje u znanje i tehnike kojima smo ovladali, otvara se ponor koji može premostiti još samo vjera ili pak ostaje skepsa i gubitak svake nade i svakog smisla. Ono, dakle, što slijedi nakon smrti, a što liturgija Crkve evocira ovih tjedana, itekako je važna tema koju ili u vjeri prihvaćamo ili pak odbacujemo, pomalo se ignorantski odnoseći prema njoj. Pišući u prije spomenutoj enciklici „Spe salvi“ papa Benedikt kaže: „Riječju 'vječni život' pokušava se izraziti ta nepoznata stvarnost… Vječnost nije beskrajno nizanje dana u kalendaru, već nešto što ispunja čovjekovo srce nepomućenom radošću, gdje obuhvaćamo cjelinu i cjelina nas obuhvaća. Bit će to poput uranjanja u more beskrajne ljubavi, u kojem vrijeme – prije i poslije – više ne postoji“ (SS 12). Smjeli bismo se zapitati: Je li ovakva nada realna i može li se njoj dati svoje potpuno povjerenje? Odgovor je možda i u protupitanju: A što nam uopće ostaje i što uopće još možemo?, ali i pokazati na one najbolje od nas – na svece. Oni su znakovi vječnosti koji su posve osmislili i iskoristili svoje zemaljsko vrijeme da bi uronili u božansku ljubav na način Isusa Krista i na takav način postali orijentiri nama, nevježama u onome što je od vječnosti, i nama, u pitanjima posljednjih stvari, učenim neznalicama.
(Don Anton Šuljić: DUHOVNA MISAO na Hrvatskom radiju)
ŽUPA UZNESENJA MARIJINA
21465 JELSA 671
MB 1247948
IBAN: HR042340009-1100140304
Tel/fax: 021/761-839; Internet: www.zupajelsa.com
Župnik: don Stanko Jerčić: 091/895-6751
Kapelan: don Domagoj (091/768-6759)
E-mail: stanko.jercic@gmail.com
Comentários