top of page
Writer's pictureDon Stanko

ŽUPNE OBAVIJESTI 28.5. - 4.6.2023.

Župni listić Jelsa Br. 22 / 2023 (867)


nedjelja 28. 5.:

PEDESETNICE - DUHOVO

DUHOVSKO BDJENJE UOČI SVETKOVINE u subotu u 21h

MISE: župna u 10; MISA KRIZME u 18 sati

 

ponedjeljak 29. 5.:

Bl. Djevica Marija Majka Crkve

misa u 19h

 

utorak 30. 5.:

DAN DRŽAVNOSTI RH

misa u 19h

 

srijeda 31. 5.:

Pohod Blažene Djevice Marije

misa u 19h

 

četvrtak 1. 6.:

misa u 19h

 

petak 2. 6.:

PRVI PETAK

misa u 8h i u 19h

 

subota 3. 6.:

misa u 19h

 

nedjelja 4. 6.:

1. u mjesecu

SVETKOVINA PRESVETOG TROJSTVA

Na jutarnjoj misi proslavit ćemo redovnički jubilej naše sestre M. Blage Bunčuga;

nakon svete mise zajedničko druženje nastavljamo ispred župne crkve,

kad će se skupljati dobrovoljni doprinosi za misiju na Salomonskim otocima.

 


Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti, zrakom svoje milosti.


Dođi, Oče, ubogih, djelitelju dara svih, dođi, srca svjetlosti.


Nečiste nas umivaj,

Suha srca zalijevaj,

Vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene,

ne daj nama putem zlim.


Daj nam krepost zaslužnu, i smrt lijepu, blaženu,

daj vjekovit svima raj.


Amen. Aleluja!


 

K R I Z M A N I C I

Lea Arbunić - Miće i Ivane

Petar Barbić -Tonča i Katarine

Luka Balog - Dalibora i Marijane

Kristina Barbić - Mikota i Antonele

Nikola Barbarić - Darka i Kornelije

Juraj Belić - Vinka i Nedite

Teo Blaž Buratović - Nenada i Nikle

Lovro Josip Carić - Tomislava i Tanje

Jasna Ćurin - Andreja i Anđeline

Paula Ladan - Ljubomira i Marine

Ana Erdelja Makjanić - Stjepana i Josipe

Mari Huljić - Stjepka i Michele

Luka Milatić - p..Borisa i p. Emine

Mihael Petrović - Branka i Ane

Matko Podrug - Joze i Deni

Roko Šimić - Siniše i Ivane

Lara Trbuhović - Jure i Ane

 

Služba riječi

Nedjelja 28.5.

NEDJELJA PEDESETNICE - DUHOVO


PRVO ČITANJE

Čitanje Djela apostolskih ( Dj 2, 1-11 )

Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.

A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.«

 

PRIPJEV

Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!

 

DRUGO ČITANJE

Iz Prve poslanice Korinćanima (1Kor 12, 3b-7, 12-13)

Braćo! Nitko ne može reći: »Gospodin Isus« osim u Duhu Svetom. Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist.

Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni

 

ALELUJA:

Dođi Duše Sveti, napuni srca svojih vjernika; i oganj svoje ljubavi u njima užezi

 

EVANĐELJE

po Ivanu ( Iv 20, 19-23 )

Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.

Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«


 

Prenosim vam ovu crticu za razmišljanje i anketu: Što vi mislite o ponekad „preživoj“ djeci u crkvi? Ja mislim kako je važno, dobro i dragocjeno da su nam djeca u crkvi, bilo kako i bilo kakva, svakako bolje nago da ih u crkvi uopće nema, kao što, nažalost, mnogih i nema svih ovih godina covida! (Naprotiv, za neke odrasle koji se u crkvi „drže“ svakako, mislim da bi bolje bilo da ne dolaze nikako!) Također ističem: ova zanimljiva priča jednog biskupa nipošto i nikako nema nakanu amnestirati neodgovorni pristup krizmi velikog dijela naših mladih; ta i oni su odrasli! Valjda ili ipak - samo možda?!

 

Iz knjige Reinholda Stechera

DUHOVITE ZGODE BISKUPOVA ŠTAPA


Obiteljska misa

S jednoga sastanka s roditeljima o problemima u župi

Drage majke i očevi, na temu »djeca na svetoj misi« moram vam ispričati jedan doživljaj što sam ga nedavno, jednog po sebi sasvim mirnog popodneva, doživio u svojoj radnoj sobi.



Na radnom mi stolu zvoni telefon. Podižem slušalicu i javim se. Ponešto piskav glas neke očito starije dame navali tempom da ni dahnuti nisi mogao: »Je li to glavom biskup? Napokon! Veselim se. Vi pojma nemate kako Vas je teško dobiti. Odavno sam već kanila op­širnije razgovarati s Vama, ali uvijek mi odgovore, biskup je ovdje, biskup je ondje, svi su mu termini zauzeti...« (Ništa mi drugo ne ostaje nego bez riječi kimati glavom, gdje je u pravu, u pravu je.)

»Nešto Vam moram bezuvjetno reći. Vi pojma nemate što se događa u Vašoj biskupiji. Mene ne čudi kad ljudi kažu da više za Crkvu neće ni da znaju. Stvarno, žalosno je...«

Tako se to sručilo na mene. U prvoj pauzi između dviju vatri postavio sam opravdano pitanje: »Draga gospođo, o čemu se radi?« »Dakle moje ime ovdje nije važno. Ja sam iz župe ..., u nas je takvo stanje, stanje je takvo da te prođe svaka volja za svetom misom...« Sad sam i ja počeo malo osluškivati. Bila je riječ o živah­noj župi i dobrom dušobrižniku, a o nekim strašnim prilika­ma još ništa nisam bio čuo. Međutim, slijedio je nastavak:

»Zamislite, što radi naš gospodin župnik! Dopušta da mladi bračni parovi na glavnu svetu misu dovode malu dje­cu! Vi ni ne slutite kakva je to strka! Jedno viče, drugo dre­či, treće puzi po klupi iza očevih leđa i odjednom se pojavi pred mojim molitvenikom. Skoro se jedno dijete uspentralo do oltara... O nekoj pobožnosti, naravno, nema ni govora. Ta mala derišta naprosto ne spadaju u crkvu...«

Opet sam ulovio pauzu između dviju vatra: »Ali, draga gospodo, iskreno Vam moram reći, osobno se radujem kad za vrijeme svete mise tu i tamo čujem da viče neko malo dijete. Tada barem znam da su prisutne mlade obitelji...«

»Svakako, uvijek samo mladi. A mi stariji? Za nas nikoga nije briga. Mi stariji želimo u crkvi mir i pobožnost. To je, ipak, najvažnije - ili možda nemam pravo?

U pravu ste, ali, dopustite mi, ipak, da i ovo kažem: znam također starije ljude koji su prema djeci snošljiviji. Priznajem da djeca ponekad mogu i smetati, ali ne mora dijete koje puzi preko klupe biti zapreka na putu k Bogu...«

»A ja Vam ponavljam: to je skandal. Misa se pretvara u dječje igralište. Trebaju još samo početi dojenčad dojiti...«

Skoro da sam odgovorio da u Africi to odavna rade, pa su djeca neko vrijeme mirna... Međutim radije sam pokušao pronaći drugi izlaz: »Vidite, draga gospođo, Vi stanujete u gradu. Tu ima­te nedjeljom koliko hoćete svetih misa na kojima sigurno nema male djece. I još nešto ću Vam reći. Sto se djece tiče, imamo riječ s najvišeg mjesta. Gospodin je naime jednom prigodom rekao: Pustite malene k meni i ne branite im!«

»To je nešto sasvim drugo! Jesu li možda djeca bila na Posljednjoj večeri? Dakle! Kažem Vam, gospodine bisku­pe, branili Vi našega župnika ne znam koliko - jer svi su se udružili - kažem Vam: na ovom se primjeru ponovno vidi da je s ovim Koncilom u našoj Crkvi nestalo svakog straho­poštovanja, svake molitve i pobožnosti.«

Upravo na ovom mjestu ponestade mi svećeničke blago­sti. Nisam više čekao na pauzu između dviju vatra nego sam smjesta prekinuo žalopojku: »Milostiva gospođo, a sad da ja Vama nešto kažem!« »Da, što?« »Vi, nažalost, nećete nikad doći u nebo!

Jer Vi tamo ne bi mogli izdržati. Zamislite kako je tek u nebu. Tamo su sva nevina dječica od početka svijeta, a mož­da još mnoštvo malih anđela - i što mislite, kakvu buku oni dižu! U paklu je sigurno mirnije. Tamo nema male djece, a mali đavoli zacijelo ni ne postoje...«

Linija je zamukla. Čuo sam samo prosvjedno otpuhivanje. Potom se na telefonu čulo samo »klik«.

Dragi roditelji, naravno, nakon toga sam prigovarao mal­ko samom sebi. Posve lijep način nije baš bio. A neće biti ni sasvim točno. Jer makar sam uvjeren da su sva nevina dje­čica u nebu - da ona tamo dižu buku nije teološki sasvim sigurno učenje. A osim toga, žao mi je naravno kad je stari čovjek malo ogorčen.

Međutim tad mi je bilo jasno kakvi se valovi neprijatelj­stva prema djeci u našem društvu dižu na mlade obitelji. Kolika se vrata zatvaraju kad se traži stan, a iznajmljivači saznaju da obitelj ima dvoje, troje djece. Koliko strogih po­gleda pogađa mlade majke kad se dvogodišnji potomak ne ponaša posve liturgijski. I kolikima iz te generacije omrzne dolazak u crkvu jer se to odbijanje djeteta često povezuje s građanskim religioznim držanjem.

Stoga sam odlučio obuzdati svoje kajanje. A možda sam je, ipak, trebao pozvati na jedan razgovor. Telefon svojom udaljenošću lako izmami malko agresije.

Vi međutim mirne duše povedite djecu na svetu misu. Neka vrijedi pravilo: sve što diše, Gospodina neka slavi! Osim toga u Svetom pismu stoji: U ustima djece i dojenčadi hvalu si spremio protiv neprijatelja... Ako nekad neki kepec predugo dreči, onda će biti najbolje izići s njime. Također za njega samog. Jer tada sigurno neće pjevati psalam 84: »Kako su mili stanovi tvoji, Gospodine nad Vojskama. Duša mi gine i čezne za dvorima Gospodnjim.«

 

Nemojmo se zadovoljiti samo davanjemnovca. Novac nije dovoljan, novac može biti primljen, ali oni trebaju vaša srca da ih ljubite. Zato, širite ljubav kamo god išli … Mi imamo potrebu pronaći Boga, ali njegane možemo naći u buci i nemiru. Bog je prijatelj tišine. Pogledajte prirodu, kako drveće, cvijeće, trava rastu u tišini; Potrebna nam je tišina kako bismo mogli dotaknuti duše.

 

ŽUPA UZNESENJA MARIJINA, ŽUPA UZNESENJA MARIJINA,

21465 JELSA 671

MB 1247948;

IBAN: HR042340009-1100140304

Tel/fax: 021/761-839; Internet: www.zupajelsa.com

Župnik: don Stanko Jerčić:091/895-6751

315 views0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page