top of page

ŽUPNE OBAVIJESTI 27.8. - 3.9.2023.

Župni listić Jelsa Br. 36 / 2023 (881)

nedjelja 27. 8.:

21. kroz godinu - Sv. Monika MISE: u 7h, 9h i u 19h

 

ponedjeljak 28. 8.:

Sv. Augustin (slavi se posebno u Sv. Nedjelji)

misa u 8h

 

utorak 29.8.:

Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja

misa u 19h

 

srijeda 30. 8.:

misa u 19h

 

četvrtak 31. 8.:

misa u 19h

 

petak 01. 9.:

PRVI PETAK

pobožnost Presvetom Srcu Isusovom

misa u 19h

 

subota 02. 9.:

PRVA SUBOTA

molitva za obitelji i duhovna zvanja

misa u 19h

 

nedjelja 03. 9.:

22. kroz godinu

1. u mjesecu

MISE: u 7h ,u 9hi u 19h

 

Odilon-Gbènoukpo Singbo

Rođen u Hondja,Benin1980., može se reći da je beninski i hrvatski katolički svećenik,teolog i duhovni pisac. Bio je prvi kapelanHrvatskoga katoličkog sveučilišta. Uz materinski, govori francuski, latinski i hrvatski. Kad ga je jednom službenica na carini rutinski upitala: „Jeste li Vi Hrvat?“,on joj je hitro odgovorio: „Naravno, pa zar se to ne vidi?!“

 

Jutarnja ženska molitva: Dragi Bože, za sada mi je dobro. Još nisam tračala, nisam se ljutila, nisam izgubila kontrolu, nisam bila egoistična niti sam ikome zavidjela. Nisam jambrala, tužila se, a niti psovala. Nisam pojela ni najmanji komadićak čokolade. Nisam bila na bankomatu i nisam zadužila svoj račun. Ali za nekoliko minuta ću izaći iz kreveta i onda će mi stvarno trebati tvoja pomoć!

 

Glasna molitva: Dva unučića spavaju kod djeda i bake. Prije spavanja kleknu kraj kreveta i mole. Mlađi brat iz svega glasa moli: „Molim te, Bože, novi bicikl, nintendo, video...!“ Stariji ga prekine: - Zašto moliš tako glasno? Bog nije gluh! „Nije Bog, ali baka jest!“

 

Prije jela: Došao Ivica u posjet prijatelju, pa ga njegovi pozovu da ostane i na ručku. Ivica je rado prihvatio poziv. Začudi se kada okupljeni ukućani odmah započeše s jelom, bez ikakve molitve. Stoga tiho upita svoga prijatelja: „Vi ne molite prije jela?“ Na to će mu on: - Prije smo molili, no otkada je mama naučila dobro kuhati, više nije potrebno.

 

Palmin križić: Župnik najavi da će svima podijeliti malene križeve spletene od palminog lišća. „Stavite križ u prostoriju u kojoj se najviše prepirete - reče župnik. Kad pogledate na njega, to će vas podsjetiti da vas Bog gleda.“ Kad su ljudi počeli napuštati crkvu, jedna gospođa mu pristupi i reče: - Dajte mi bar pet križića, velečasni!

 

Služba riječi

Nedjelja 27.8..

21. KROZ GODINU


PRVO ČITANJE

Iz Knjige proroka Izaije (Iz 22, 19-23)

Ovo govori Gospodin Šibni, upravitelju dvora: »Lišit ću te tvoje službe i otjerati s tvog mjesta; i u onaj dan pozvat ću svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. Obući ću mu tvoju haljinu, tvojim ću ga pojasom opasati, tvoju ću mu vlast predati u ruke te će biti otac žiteljima jeruzalemskim i kući Judinoj. Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti. Kao klin zabit ću ga na tvrdu mjestu; i postat će prijesto slave domu oca svojega.«

 

PRIPJEV

Gospodine, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!

 

DRUGO ČITANJE

Iz Prve poslanice Rimljanima (Rim 11, 33-36)

O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega!

Njemu slava u vjekove! Amen..

 

ALELUJA:

Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.

 

EVANĐELJE

po Mateju (Mt 15, 21-28)

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

 

O „relikvijama“

(DEKAMERON, Šesti dan X. novela)


… I ondje nađoh prečasnog oca gospara Izvolime Nekleti,43 vrlo poštovanog jeru­zalemskog patrijarha. Iz poštovanja prema ruhu baruna svetog Antuna, koje svagda nosim, htjede on da vidim sve svete moći koje je kod sebe imao; a bilo ih je toliko da im ne bih, kad bih vam ih htio sve nabrojiti, ni za nekoliko milja na kraj stigao, ali da se ne žalostite, ipak ću vam neke od njih reći. Ponajprije mi on pokaza prst Duha svetoga, zdrav i čitav kakav je oduvijek bio, pa čuperak kose onoga serafima koji se ukazao svetom Franji, pa jedan kerubinski46 nokat, pa jedno od rebara Verbum-caro-lako-mu-je- jesti, pa ruho svete katoličke Vjere, pa nekoliko zraka one zvijezde što se ukaza trima Mudracima s Istoka,48 pa sudić znoja svetoga Mihajla kad se sa sotonom borio, pa vilicu Smrti svetog Lazara i druge. A zato što sam mu od svoje volje načinio prijepis strana planine Morello na pučkom jezik i nekoliko poglavlja Caprezija, koje je on već dugo bio tražio, učini me dionikom svojih svetih moći te mi darova jedan zub svetoga Križa i u bočici malo zvuka zvona sa Salomonova hrama i pero anđela Gabrijela, o kojemu sam vam već govorio, i jednu nanulu svetoga Gherarda iz Villamagne (koju sam, nema tome dugo, u Firenci darovao njegovu velikom častitelju Gherardu di Bonsi) i još mi dade malo ugljena na kojemu se preblaženi mučenik sveti Lovro pekao; i ja sve te stvari amo sa sobom pobožno donesoh, i sve ih imam. Istina je da moj starješina nikada nije dopustio da ih pokazujem, sve dok se nije uvjerio jesu li to one ili nisu; ali sada, kad se po nekim čudesima koja su se po njima zbila i po pismima koja je dobio od patrijarha o tom osvjedočio, dopustio mi je da ih slobodno pokazujem; ali ja ih bojeći se da ih ikomu povjerim vazda sa sobom nosim. Živa je istina da pero anđela Gabrijela, da se ne bi oštetilo, nosim u jednoj škrinjici, a ugljen na kojemu se pekao sveti Lovro u drugoj; a one su tako slične jedna drugoj, da se često zgodi da uzmem jednu mjesto druge, a to mi se i sada dogodilo: i tako sam, misleći da sam amo ponio škrinjicu gdje je bilo pero, donio onu u kojoj je ugljen. Ali ne sudim da je to bila zabluda, dapače siguran sam da je to bila volja Božja i da mi je sam OnJfc škrinjicu s ugljenom u ruke metnuo, jer se sad baš sjetih da je za dva dana blagdan svetoga Lovre.57 I stoga, pošto sam Bog htjede da pokazujući vam ugljen na kojemu se svetac pekao užežem u vašim dušama pobožnost prema njemu, ne dade mi da uzmem pero, kako sam bio namislio, nego blagoslovljeni ugljen ugašen sokom onoga presvetog tijela. I zato, djeco moja blagoslovljena, poskidajte kape i skrušeno se približite ovamo da ga vidite. No ponajprije hoću da znate da, koga god dotaknem ovim ugljenom u znaku križa, taj može biti siguran da ga cijele te godine neće opeći vatra a da je ne oćuti«.

I poslije ovakve besjede, zapjevavši pohvalnicu svetom Lovri otvori škrinjicu i pokaza im ugljen; i pošto ga glupo mnoštvo neko vrijeme s divljenjem smjerno gledaše, u silnoj tisci svi grnuše k fra Cipolli i dajući mu obilnije darove nego obično dojedno ga moljaše da ga njime dotakne. Stoga fra Cipolla uzevši taj ugljen u ruku poče po njihovim bijelim košuljama, i po zobuncima, i po prijevjesima žena praviti najveće križeve koji su na njih mogli stati, jamčeći da toliko ugljena poslije u škrinjici naraste koliko ga se potroši za pravljenje tih križeva, kao što je on to već mnogo puta bio iskusio.

I na taj način on, pošto na svoju veliku korist bješe prekrižio sve Certalđane, svojom dosjetljivošću nasamari one koji su mislili, uzevši mu pero, njega nasamariti. Oni su bili na njegovoj propovi­jedi, i kada čuše kako se izvukao iz škripca i kako je izdaleka počeo i kojim riječima, toliko su se smijali da su im se gotovo vilice iščašile. I pošto se puk raziđe, odoše oni k njemu te mu u smijehu i šali otkriše što su mu bili uradili, a zatim mu vratiše njegovo pero; ono mu naredne godine jednako valjade kao što mu toga dana bješe valjao ugljen. -


 

Jesmo li zavrijedili živjeti u neopraštanju?!


Slabi nikad ne mogu oprostiti.

Mahatma Gandhi


Tada pristupi k njemu Petar i reče: „Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?“ Kaže mu Isus: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.“ (Mt 18,21-22)


Izaziva li neopraštanje traumu? Ako izaziva, je li potrebno u toj traumi živjeti (kao što mnogi žive zaglavljeni u nju i ne žele ili ne znaju izići iz zaglavljenosti) ili traumu treba razriješiti i iz nje izići. Neke situacije u traumi, ipak, govore da je opraštanje, zacjeljenje nužno s obzirom na: osjećaje vezane uz traumu, emocionalnu zrelost i pasivnu ili aktivnu uloga u traumi i situacije kad ne možemo nikako očekivati da se susretnemo s osobom koja je traumu izazvala.

Predugo zadržavanje u traumi neopraštanja – povrijeđenosti, ogorčenju, ljutni moglo bi značiti da ne učimo, već se izlažemo patnji koja postaje sama sebi svrha pa tako u tom slučaju navedeni osjećaji onemogućuju rast. Živimo li dugo u ogorčenosti neopraštanja, ona nagriza naš život i slabi naš imunitet, može prouzročiti bolest.

Teret neopraštanje nepotrebno je nositi bilo koliko. Živimo li s tim nepotrebnim teretom. Velika je istina da ne postoje neizlječive bolesti, postoje samo neizlječivi pacijenti. Kad Isus u Bibliji pita bolesna: „Želiš li ozdraviti?“, to djeluje zbunjujuće. Isus to pita misleći na cjelovito ozdravljenje. Ispostavlja se, gotovo u svim slučajevima, da biblijski pacijenti misle na nekakvo parcijalno, ponajprije tjelesno ozdravljenje. Je li se nešto otad promijenilo.

Da se zaključiti da nam je opraštanje suđeno i s njim treba krenuti što prije. Ili smo toliko navezani uza svoju povrijeđenost da nam se od nje ne rastaje, ili još gore – ne živi.

Gotovo sam siguran da se Isusove riječi kojima odgovara Petru: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam“, odnose baš na opraštanje ponajprije zbog sebe.

Riječ je o našem životu, o našem zdravlju. Čekati na valjanu ispriku može značiti da se otvori bolovanje From Here to Eternity (od sada do vječnosti). Nitko ne zaslužuje živjeti u ranama, pogotovo onima koje nije zavrijedio. Ne mislim da smo i jedne zavrijedili, ali one koje neopravdano zadajemo sami sebi govore o psihopatologiji našega života.

Razgovaraju dvojica zatvorenika koncentracijskog logora:

– Jesi li oprostio nacistima?

– Jesam.

– Vidiš, ja nisam. Ja ih još jako mrzim.

– U tom slučaju – odgovori mu prijatelj – još si njihov zatočenik.

(Prema Anthonyju de Mellu)

 

ŽUPA UZNESENJA MARIJINA,

21465 JELSA 671

MB 1247948;

IBAN: HR042340009-1100140304

Tel/fax: 021/761-839; Internet: www.zupajelsa.com

Župnik: don Stanko Jerčić:091/895-6751

258 views0 comments

Recent Posts

See All

ŽUPNE OBAVIJESTI 7.4. - 14.4.2024

Župni listić Jelsa Br. 15 / 2024 (914) Od 8. do 15. travnja župnik će biti odsutan na hodočašću. Zamjenjuju ga don Toni Aviani (091 176 5249) i don Toni Oršolić (098 923 9775): U svakoj potrebi javite

ŽUPNE OBAVIJESTI 31.3. - 7.4.2024

Župni listić Jelsa Br. 14 / 2024 (913) nedjelja 31. 3.: USKRS SV. MISE: u 10 sati  i u 18,30 sati ponedjeljak 1. 4.: USKRSNI PONEDELJAK - VAZMENI MISE: u 10h „radovanje Gospi“ na Račiću i u 18,30h uto

ŽUPNE OBAVIJESTI 22.3. - 31.3.2024

Župni listić Jelsa Br. 12 / 2024 (912) RASPORED  BOGOSLUŽJA VELIKOG TJEDNA 2024. petak 22. 3.: misa s večernjom - u 18 sati Primopredaja svetig križa na kraju mise subota 23. 3.: misa s večernjom - u

コメント


bottom of page