Župni listić Jelsa Br. 25 / 2022 (820)
nedelja 26. 6.:
13. Kroz godinu
(Sv. Ivan i Pavao na Humcu)
MISE u 9h i u 19h ( Na večernjoj misi zahvalnica na završetku školske godine)
ponedeljak 27. 6.:
Sv. Ćiril Aleksandrijski
misa u 20h
utorak 28. 6.:
Sv. Irenej
u 20 sati – uz 50. obljetnicu svećeničkog ređenja – ZADUŠNICA ZA ZLATOMISNIKE-NEBESNIKE: Don Josipa Mihovilovića, don Paulina Bjaževića, don Benjamina Capkovića i don Emila Pavišića. Misu će koncelebrirati svećenici našega otoka, a usput će biti predstavljena nova
knjiga don Stanka Jerčića RAZGOVORI S GOSPODINOM koja je i posvećena upravo
ovom „četvercu bez kormilara - velikoj četvorki 72“. Poslije događanja u crkvi – mali domjenak iza crkve za sve zainteresirane.
srijeda 29. 6.:
SV. PETAR I PAVAO
misa u 9 i u 20h
četvrtak 30. 6.:
Sveti prvomučenici Rimske Crkve
misa u 20h
petak 1. 7.:
PRVI PETAK
misa u 20h
subota 2. 7.:
SPUŠTAMO GOSPIN KIP – JUBILARAC
A toga se dana slavi (po starom kalendaru) Gospa Miraška –
Pohođenje Marijino – na Hvaru u Dolu sv. Marije,
te na Braču u Mircima i u Gornjem Humcu.
misa u 20h
nedelja 3. 7.:
14. Kroz godinu (prva u mjesecu) MISE u 7h , u 9h i u 20h
(u 19,30h molimo krunicu za obitelji i duh. zvanja)
MOLITVA RAČUNALA - Parafraza na Ps 23 - "Gospodin je pastir moj..."
"Gospodin je programer moj, sustav mi neće pasti. U hard discu srca moga instalirao je software svoj. Sve njegove naredbe su user-friendly meni. Njegov me direktorij vodi do pravog fajla, na slavu imena Njegova. Usprkos svemu, skroliram kroz probleme života svoga, ne bojim se bugova ni virusa, jer on je backup moj, njegov me password štiti. Preda mnom menu priprema na oči hackerima onim. Dobrota i milost pratit će mene sve dane kompjuterskog života moga i moj će se fajl s Njegovim spojiti i bit će saved zauvijek."
ČETIRI KORAKA DO MIRA: 1, Odredite važnost obaveza, i to odmah. Ne čekajte sutra, jer sve to možete obaviti danas. 2. Ne očajavajte zbog onoga što niste stigli obaviti; loše ćete spavati te produbiti umor i stres. 3. Naučite reći "ne" kad vam se nameću pretjerani poslovi. Uzmite pauzu i otiđite prošetati. 4. Ne ostavljajte sve za zadnju minutu. Isplanirajte vrijeme za put, sastanke i mala
zadovoljstva.
RECEPT ZA SREĆU:
2 vrhom pune šalice strpljenja
srce puno ljubavi
2 šake pune velikodušnosti
malo osmijeha
1 glava puna razumijevanja
prskati obilato ljubaznošću i s puno vjere te dobro promiješati. Rasporediti ravnomjerno po svom životu i poslužiti svakome koga sretnete.
PRIPJEV:
Ti si, Gospodine, baština moja!
DRUGO ČITANJE: (Gal 5, 1.13 - 18)
Braćo: Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete. Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela!
Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.
ALELUJA:
Ovce moje slušaju glas moj, govori Gospodin, ja ih poznajem i one idu za mnom.
EVANĐELJE: (Lk 9, 51-62)
Iz Evanđelja po Luki
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo. Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.«
Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.« Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje. «I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi
Nastavljamo zajedno čitati odlomke izvrsne knjige fra Ante Vučkovića „NEOSTVARENA SLOBODA – od pada komunizma do vladavine korone“ Donosimo isječak iz 2. poglavlja NOVI VJETROVI: karizmatski pokret, Neokatekumenski put, Tabor, Međugorje…
Kuća susreta Tabor u Samoboru vjerojatno je jedna od najvažnijih točaka karizmatskih gibanja u Hrvatskoj.
Tabor ljudi osjećaju kao mjesto gdje mogu otići i produbiti svoju vjeru. Ljudi imaju potrebu za dubljim vjerničkim iskustvom koje mogu prenijeti u svoj svakodnevni život. Kamo inače mogu otići ljudi u kriznim životnim trenutcima kada žele promjenu, ali ne znaju ni što ni kako činiti? Gdje takvi mogu otići? Što napraviti kada više nije riječ o pojedinačnim slučajevima, nego odjednom raste broj ljudi gladnih Boga? Rješenje je organizirati duhovni seminar ili ih uputiti na Tabor.
Sa seminarima je bilo različito. Održavali su se na raznim mjestima, katkada bi bili zabranjivani... Tabor je u svemu tome ostao jedina konstanta - četverodnevni seminar, od četvrtka do nedjelje, gdje čovjek može produbiti vjeru, susresti se s drugim ljudima, moliti se na drukčiji način, pjevati i slaviti Boga te se potom vratiti u svoj svagdanji život s osjećajem da iskustvo koje je prošao nije ništa neobično, već je naravno religiozno iskustvo.
Ne znam kako je došlo do toga da su fratri u Samoboru poklonili povjerenje fra Zvjezdanu i pomogli mu otvoriti kuću Tabor. Znam da je fra Zvjezdan takve susrete započeo još na Kaptolu, što se također poklopilo s početkom rata. Nisu to bili klasični karizmatski susreti. Koliko znam, oni su se s vremenom sve više oblikovali kao karizmatski seminari, a dolazak patera Rufusa Pereire bio je važan trenutak nakon kojeg je fra Zvjezdan počeo jasnije oblikovati redovite seminare s karizmatskim elementima.
Fra Zvjezdan je svoj evangelizacijski rad započeo osobnim i dubokim iskustvom molitve. To je bila nadasve franjevačka molitva. Sjećam se jedne njegove knjige molitava koja je dobro prenijela upravo jaku franjevačku crtu njegove duhovnosti. On je svim srcem bio franjevac. Franjevačka zajednica na Kaptolu jako ga je podržavala, posebice pokojni fra Bonaventura Duda koji je bio sretan zbog svega što fra Zvjezdan radi. Fra Zvjezdan se tada profilirao, uz Tomislava Ivančica, kao netko tko ima produbljeniju, drukčiju duhovnost koja ljudima daje više prostora nego što je to bilo uobičajeno u vremenima komunizma i neposredno nakon toga. Uobičajeni pastoral bio je tada obilježen borbom protiv komunizma, koju smo već spominjali, i aluzijama na političko stanje. Ivančićeva, a potom i Linićeva duhovnost imale su u sebi nešto iscjeliteljsko što je bilo nasušno potrebno.
Ipak, ne doživljavam Tabor kao mjesto razumskog pojašnjenja karizmatskog pokreta, o čemu smo govorili. Tabor je, prije svega, mjesto iskustva. Tamo se događaju promjene života, stvaraju se odluke, susreće se sa živim Bogom, otkriva se važnost Crkve i svakodnevice. Interpretacije i potrebe za tim dolaze kasnije.
Imam dojam da su voditelji nekih karizmatskih zajednica u svom djelovanju odlučili prema biskupima zauzeti stav izbjegavanja, poput: „Ja vas ne ću pitati ništa, a vi ćete mene pustiti da radim svoj posao."
Mi baš i nismo Crkva u kojoj je jasno što je čija odgovornost i tko treba što raditi. Nema posvuda potrebne jasnoće ni otvorene i jasne unutarcrkvene komunikacije.
DUHOVNA PRIČA - Bruno Ferrero
Trenutak kada su ljudi shvatili da su Bogu poznate sve njihove patnje
Na svršetku svijeta milijarde ljudi bijahu dovedene u nepreglednu ravnicu pred prijestolje Božje. Mnogi su ustuknuli pred tolikim sjajem, a neki iz prvih redova progovorili su uzbuđenim glasom, ne toliko iz strahopoštovanja koliko da privuku pozornost.
“Zar može Bog suditi nama ljudima? Što on zna o našim patnjama?”, vikala je neka mlada žena. Zasukala je rukav da pokaže istetovirani broj nacističkoga koncentracijskog logora. “Mi smo podnosili teror, batinanje, mučenje i umiranje…!”
Iz druge grupe ustao je crnac i pokazao vrat. “A što znači ovo?” upitao je pokazujući tragove koje je ostavio konopac. “Linčovali su me, a jedina mi je krivnja bila što sam crnac.”
Nekoliko redova dalje stajala je studentica u drugom stanju s ispijenim očima i vikala: “Zašto ja moram ovo trpjeti? Nisam kriva, silovana sam.”
Na drugoj strani stajale su stotine takvih grupa. Svatko je imao neki prigovor i pritužbu na Boga, jer je dopustio da se na ovaj ili onaj način trpi u ovome svijetu.
Govorili su kako je lako Bogu koji živi na svome slatkom i ugodnom nebu punom svjetla i topline i kako do njega ne dopiru ni plač, ni jauci, te on provodi bezbrižan život ne osjetljiv za ljudske sudbine.
Svaka grupa izabrala je svoga predstavnika, poslala ga Bogu da mu izloži njihova trpljenja. Bili su tu: Židov, crnac, žrtva Hirošime, čovjek kojega je izobličio artritis, dječak obolio od cerebralne bolesti. Oni su se sastali usred ravnice da se međusobno posavjetuju. Na kraju su smislili svoj prijedlog za koji su mislili da je jako dobar. Prije nego im počne suditi, Bog bi trebao trpjeti sve ono što su oni propatili. Bog bi trebao biti osuđen živjeti na zemlji. Rekoše ovako:
“Neka se rodi kao Židov, neka njegovo rođenje kod ljudi izazove sumnje i prijepore. Neka mu se dodijeli tako težak i zahtjevan posao da i njegovi ukućani pomisle kako mora da je skrenuo s uma. Neka ga izda netko od njegovih najbližih prijatelja. Neka bude izveden pred sud s lažnim svjedocima i neka ga osudi sudac konformist i kukavica. Neka bude krvnički zlostavljan i neka osjeti što znači biti od svih izigran i napušten. Na kraju neka ga ubiju kao posljednjeg kriminalca i to tako da ne bude ni malo sumnje u njegovu smrt. Neka sve to vide ljudi koji će moći o tome svjedočiti.”
Dok je svaki predstavnik iznosio svoje zahtjeve, prisutnim se mnoštvom razlijegao žamor odobravanja.
Kad je bio iznesen i posljednji zahtjev, među mnoštvom je nastao tajac. Nitko se nije usudio progovoriti ni jednu jedinu riječ, jer su u tom trenutku svi postali svjesni da je Bog ispunio sve izrečene zahtjeve.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama. (Iv 1, 14)
Comentarios