top of page

ŽUPNE OBAVIJESTI 26.2. - 6.3.2023

Župni listić Jelsa Br. 8 / 2023 (855)
NAŠ KORIZMENI HOD 26. 2. - 5. 3. 2023.

nedjelja 26. 2.:

1. KORIZME MISE: u 10h i u 18,30h (Put križa u 18h)

 

ponedjeljak 27 2.:

misa u 18h

 

utorak 28. 2.:

misa u 18h

 

srijeda 1. 3.:

meditativno-molitveni susret uz misu u 18h

naš zbor pjeva a don Stanko predvodi misu u Sv. Josipa u Karlovcu u 18,30h

-- prijenos Laudato-tv --

 

četvrtak 2. 3.:

u 18 sati misa i molitveno klanjanje za Ukrajinu

 

petak 4. 3.:

PRVI MARAŠKI: misa u 8h;

Put križa i pričest u 16h;

(u Vrboskoj u 17,30h)

 

subota 5. 3.:

mise: s krštenjem u 11h s molitvom za obitelji i duh, zvanja u 18h

 

nedjelja 6. 3.:

2. KORIZME - 1. u mjesecu MISE: u 10h (u Gospe) i u 18,30h (Put križa u 18h)

 

MISA I MOLITVA ZA UKRAJINU

iz Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) i ove je godine pokrenuta inicijativa da se tijekom korizme svakodnevno slave mise za žrtve rata i za mir u Ukrajini. Hrvatskoj je dodijeljen je četvrtak, 2. ožujka.

 

ŽUPNI VJERONAUK


OSNOVCI

SVI na misu i Put križa u petak u 16h


SREDNJOŠKOLCI

u subotu u 19h

 



- korizmeni ritam:


Ujutro se pitaj:

Zašto mi je Bog ovaj dan poklonio? Što moram raditi? I kako?

Tada moli Božji blagoslov za sebe i za druge: »Bog neka blagoslovi naš odlazak i naš dolazak, naš svagdašnji kruh, naš rad i naš odmor. On neka nam udijeli sretnu smrt i učini nas baštinicima neba.« (H.Schenk)


A sada - radosno na posao! Iskoristi svaku minutu! Vrijeme leti, tvoj život brzo nestaje. - Stari su govorili: »Radi kao da ćeš uvijek živjeti; Moli se kao da ćeš danas umrijeti!« »Spomeni se: život moj je samo lahor.« (Job 7,7.)


Svaku večer posveti svojoj duši tri minute:

  1. Zahvali Bogu za prošli dan sa svim njegovim mi­lostima i blagoslovom; za sav rad, veselje i trp­ljenje.

  2. Ispitaj svoje vladanje: prema Bogu: kakva je bila tvoja molitva? Da li si radio na slavu Božju i nisi li Boga čime uvrijedio?Prema bližnjemu: nisi li uvrijedio bližnjega mi­slima, riječima ili djelima? Da li si koga razve­selio? Prema samom sebi: Jesi li se svladao? Da li si prinio koju veliku ili malu žrtvu?

  3. Zatim moli:Ako sam učinio koju nepravdu, nemoj, dobri Bože, na to gledati! Neka svu štetu popravi tvoja milost i presveta Krv Isusova.« (L. Hensel)

»Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!« (Ps. 50,12.)

 

Služba riječi

Nedjelje 7. Kroz godinu (26 2 . 2023)


PRVO ČITANJE

iz Knjige Postanka (Post 2, 7-9; 3, 1-7) Gospodin Bog sazda čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. I Gospodin Bog zasadi vrt na istoku u Edenu i u nj smjesti čovjeka koga je sazdao. Tada Gospodin, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva, a dobra za hranu – i stablo života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla. Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je načini Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je doista Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ’Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj da ne umrete!’« Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.

 

PRIPJEV

Smiluj nam se, Gospodine, jer smo sagriješili!

 

DRUGO ČITANJE

Iz Poslanice Rimljanima (Rim 5, 12-19) Braćo: Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt... Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.

 

REDAK PRIJE EVANĐELJA

Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.

 

EVANĐELJE

po Mateju (Mt 4, 1-11)

U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovupa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.

 

Korizma ili četrdesetnica

(lat. quadragesima) dio je liturgijske godine u kojem se kršćani pokornički pripremaju za blagdan Uskrsa. Počinje Pepelnicom, a završava pred Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak kojom počinje Vazmeno trodnevlje. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. Odrasli pripadnici za krštenje, katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. U korizmi, kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi, da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. Značajka misnih nedjeljnih slavlja kroz korizmu je ljubičasta boja liturgijske odjeće. Unutar korizme ima 6 nedjelja i svaka ima svoje ime. Prva korizmena nedjelja zove se Čista, druga je Pačista, treća Bezimena, četvrta Sredoposna, peta Gluha (Glušna), a šesta je Nedjelja Muke Gospodnje ili Cvjetnica.

Korizma tehnički traje puna 44 dana, no budući korizmene nedjelje nisu pokornički dani, već su poput svih ostalih nedjelja dani slavlja, pokorničkih dana u korizmi ima 38. Dodamo li tima 38 dana i Veliki petak te Veliku subotu (jer su i oni dani molitve i posta, a nisu dio korizme) dobiva se 40 pokorničkih dana od Pepelnice do samoga Uskrsa.


 

Iz Govora svetog Leona Velikog, pape Vjersko čišćenje po postu i milosrđu Uvijek je, naime, predragi, zemlja bila puna milosrđa Gospodnjega. Svakog je vjernika naučila sama priroda štovati Boga. Naime nebo i zemlja, more i sve što je u njima, očituju dobrotu i svemogućnost svoga Stvoritelja, a prekrasna ljepota svega što njemu služi iziskuje od razumnog stvorenja pravedno zahvaljivanje!

A pošto smo dospjeli u one dane koji su na posebni način označeni sakramentima čovječanskog otkupljenja i koji neposredno i blizu prethode blagdanu Pashe,naređeno nam je da marljivije izvršimo vjersku obnovu čišćenjem. Ovo je naime vlastito blagdanu Pashe da čitava Crkva zadobiva oproštenje grijeha koje se ne zbiva samo u onima koji se preporađaju u sakramentu krštenja nego i u onima koji se još ubrajaju u zajednicu posinjenih. Iako, naime, prvenstveno nove ljude stvara voda preporoda, a jer ipak preostaje svima svakodnevno se obnavljati od prljavštine smrtnosti, a među onima koji su uznapredovali nema nikoga koji ne bi bio dužan biti uvijek bolji, – treba općenito paziti da se na dan otkupljenja nitko ne nađe u starim pogreškama.

Ono što, predragi, u svakom vremenu treba da svatko sebe pokazuje kršćaninom to treba sada brižnije i pobožnije izvršiti, da bismo ispunili apostolsku ustanovu četrdeset dana posta ne samo uskraćivanjem u hrani nego najviše u odstranjivanju pogrešaka. A razumnim se i svetim postovima ništa korisnije ne pridružuje nego dijeljenje milostinje, koje pod jednim imenom milosrđa sadržava mnoge hvale vrijedne čine pobožnosti, da bi svi vjernici mogli biti jednaki duhom ako već to nisu svojim imanjem. Ljubav naime, koju dugujemo i Bogu i ljudima, nije nikada takvim zaprekama zapriječena te se ona ne bi mogla slobodno uvijek ispuniti. Anđeli su naime pjevali : Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima koji su Bogu mili! Svaki onaj koji iskaže ljubav onima koji su u nevolji ne samo da biva obdaren krepošću dobre volje nego i darom mira.

Vrlo su mnoga i raznolika djela milosrđa. Ona sama svojom raznolikošću pravim kršćanima podjeljuju to da u dijeljenju milostinje nemaju udjela samo bogati i oni koji imaju svega u izobilju, nego i oni koji osrednje posjeduju ili su čak siromašni. A ako i nemaju svi jednaku mogućnost darivati, neka ipak svi budu u srcu osjećajem jednaki.


 

PORUKA SVETOGA OCA FRANJE za korizmu 2023. godine

Korizmena askeza, sinodski itinerarij


Draga braćo i sestre!

U evanđeljima po Mateju, Marku i Luki postoji podudarnost u izvješćima o događaju Isusova preobraženja. U tom događaju vidimo Gospodinov odgovor na neuspjeh njegovih učenika da ga razumiju. Neposrednog prije toga došlo je do pravog sukoba između Učitelja i Šimuna Petra, koji – nakon što je priznao Isusa Kristom, Sinom Božjim – odbacio je njegov navještaj muke i križa. Isus ga je oštro prekorio: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« (Mt 16, 23). I gle, »nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu« (Mt 17, 1).

Evanđelje o preobraženju naviješta se svake godine na drugu korizmenu nedjelju. Naime, Gospodin nas u tom liturgijskom vremenu uzima sa sobom i vodi nas u osamu. Dok redovite obveze traže od nas da ostanemo u svojim uobičajenim mjestima, živeći jednoličnu i katkad dosadnu svakodnevicu, u korizmi smo pozvani uspeti se zajedno s Isusom “na goru visoku”, da sa svetim Božjim narodom doživimo posebno iskustvo askeze.

Korizmena askeza je zalaganje, uvijek prodahnuto milošću, da nadvladamo svoj manjak vjere i otpore nasljedovanju Isusa na križnom putu. Upravo ono što su Petar i ostali učenici trebali učiniti. Da bismo produbili svoje poznavanje Učitelja, da bismo u punini razumjeli i prihvatili otajstvo Božjeg spasenja, koje se ostvaruje u potpunom darivanju samoga sebe iz ljubavi, moramo pustiti njemu da nas povede u osamu i u visine, odvajajući se od osrednjostî i ispraznostî. Trebamo krenuti na put koji vodi uzbrdo, koji zahtijeva napor, žrtvu i usredotočenost, baš poput izleta u planine. Ti su preduvjeti važni i za sinodski put kojim smo kao Crkva predano krenuli. Dobro će nam doći da razmišljamo o tom odnosu između korizmene askeze i sinodskog iskustva.

Na “duhovnu obnovu” na gori Tabor Isus vodi sa sobom trojicu učenika, odabranih da budu svjedoci jedinstvenog događaja. On želi da to milosno iskustvo ne bude samotno, nego nešto što se dijeli s drugima, kao što je to, uostalom, i sav naš život u vjeri. Isusa se nasljeduje zajedno i zajedno, kao Crkva hodočasnica u vremenu, živimo liturgijsku godinu i u njoj korizmu, putujući s onima koje nam je Gospodin dao za suputnike na našem životnom putu. Slično usponu Isusa i učenikâ na goru Tabor, možemo reći da je naš korizmeni hod “sinodski”, zato što je nešto što činimo zajedno i svi idemo istim putem, kao učenici jedinoga Učitelja. Znamo, štoviše, da je On sâm Put, i zato Crkva, i u liturgijskom i u sinodskom itinerariju, ne čini ništa drugo nego sve dublje i potpunije ulazi u otajstvo Krista Otkupitelja.

I dolazimo tako do vrhunca. U Evanđelju se kaže da Isus »preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost« (Mt 17, 2). To je “vrh”, cilj puta. Na kraju uspona, dok stoje s Isusom na vrhu gore, trojici učenika dana je milost da ga vide u njegovoj slavi, obasjanog nadnaravnom svjetlošću koja nije dolazila izvana, nego je zračila iz njega samog. Božanska ljepota tog viđenja bila je neusporedivo veća od svih napora koje su učenici morali uložiti dok su se uspinjali na goru Tabor. Kao i kod svakog napornog izleta u planinu, dok se penješ moraš dobro paziti na stazu, ali panorama koja se na kraju pruža pred očima iznenađuje i uzvraća svojom divotom. I sinodski se proces često čini napornim i ponekad bismo mogli klonuti duhom. No, ono što nas čeka na kraju nesumnjivo je nešto čudesno i iznenađujuće, što će nam pomoći da bolje razumijemo Božju volju i naše poslanje u službi njegova kraljevstva.

Iskustvo učenikâ na gori Tabor dodatno se obogaćuje kad se uz preobraženog Isusa pojavljuju Mojsije i Ilija, koji uosobljuju Zakon odnosno Proroke (usp. Mt 17, 3). Kristova je novost ispunjenje Staroga saveza i obećanjâ; neodvojiva je od povijesti Boga s njegovim narodom i otkriva njezino duboko značenje. Sinodski je hod, slično tome, također ukorijenjen u tradiciji Crkve i istodobno otvoren novostima. Tradicija je izvor nadahnuća za traženje novih putova, kloneći se pritom napasti nepokretnosti, s jedne strane, i napasti improviziranog eksperimentiranja, s druge.

Korizmeni asketski hod i, na sličan način, sinodski hod, imaju za cilj duboku promjenu i na osobnoj i na crkvenoj razini. Ta duboka promjena, i u jednom i u drugom slučaju, ima svoj uzor u Isusovu preobraženju i postiže se milošću njegova vazmenoga otajstva. Da bi se takva duboka promjena dogodila ove godine u nama, želim predložiti dva “puta” kojim nam je ići da bismo zajedno s Isusom svladavali uspon i s njim došli do cilja.

Prvi se odnosi na poziv koji je Bog Otac uputio učenicima na gori Tabor dok su gledali preobraženog Isusa. Glas iz oblaka govori: »Slušajte ga!« (Mt 17, 5). Prva je uputa, dakle, vrlo jasna: slušati Isusa. Korizma je vrijeme milosti u onoj mjeri u kojoj slušamo njega koji nam govori. A kako nam govori? Ponajprije u Riječi Božjoj koju nam Crkva daje u liturgiji: neka naše uši ne budu začepljene za nju; ako ne možemo stalno ići na misu, čitajmo biblijska čitanja iz dana u dan, pa i uz pomoć interneta. Osim u Svetom pismu, Gospodin nam govori u našoj braći i sestrama, posebno u licima i pričama onih koji su u potrebi. No, želim dodati još jedan vid, koji je vrlo važan u sinodskom procesu: slušanje Krista povezano je također sa slušanjem naše braće i sestara u Crkvi. Riječ je o onom uzajamnom slušanju koje je u nekim fazama glavni cilj, ali je, međutim, uvijek neizostavno u metodi i stilu sinodske crkve.

Čuvši Očev glas, »učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: “Ustanite, ne bojte se!” Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama« (Mt 17, 6-8). Evo drugog savjeta za ovu korizmu: nemojmo iz straha od suočavanja sa stvarnošću s njezinim svakodnevnim naporima, potrebama i proturječjima bježati u religioznost sazdanu od izvanrednih događaja, sugestivnih iskustava. Svjetlo koje Isus pokazuje učenicima predokus je uskrsne slave, a pristupa mu se nasljedovanjem “njega jedinoga”. Korizma je usmjerena na Uskrs: to “povlačenje u osamu” nije samom sebi svrha, već nas priprema da s vjerom, nadom i ljubavlju živimo muku i križ kako bismo došli do uskrsnuća. I na sinodskom putu se ne smijemo zavaravati da smo stigli do cilja kad nam Bog daje milost nekih snažnih iskustava zajedništva, jer i tad nam Gospodin ponavlja: »Ustanite, ne bojte se!«. Siđimo u nizinu i neka nam milost koju smo doživjeli pomogne umješno raditi na sinodalnosti u svakodnevnom životu naših zajednica.

Draga braćo i sestre, neka nas u ovoj korizmi Duh Sveti snaži i potiče u našem usponu s Isusom, kako bismo mogli iskusiti njegov božanski sjaj i tako, ojačani u vjeri, nastavili svoj put zajedno s njim, koji je svjetlost na prosvjetljenje narodâ i slava puka svoga.


-Rim, Sveti Ivan Lateranski, 25. siječnja, blagdan Obraćenja svetoga Pavla Franjo-

 

Postom, molitvom i djelima ljubavi

(Živo vrelo 2/2023.)


Korizmenim hodom, usmjerenim prema svjetlu uskrsnuća, prolazimo kroz stvarnost ovozemaljskog vrta, koji sve više postaje zakrčeniji i mračniji, jer njegovo plodno tlo čovjek ljubomorno pomlađuje sadnicama uobraženosti, nametljivosti i nedosežnosti, pokazujući tako svoju pohlepnu i nepopravljivu čežnju iskorištavanja Božje dobrote.

Probijajući se kroz razne ponude primamljivih plodova, lako se izgubiti u mraku neumjerenosti, ali i iscrpljenosti. Tu umornom čovjeku ponestaju snaga i volja za traganjem Svjetlosti te se u sebi lomi i pada. U trenutku kada ponovno dolazi k sebi, pridiže se okružen mrakom, tragajući za materijalnom sigurnošću koju nalazi u blizini i o kojoj postaje ovisnik. Ako gleda samo na sebe, nema potrebu za izlaskom iz vrta mraka, u čijim plodovima uživa, no čovjek, stvoren na sliku Božju, nije stvoren za mrak i da ga tama obuzme, nego od Svjetlosti, da hodi za Svjetlošću.


Korizmeni hod nije šetnja ovozemaljskim vrtom i upoznavanje njegovih loših sadržaja, bez ikakvih inicijativa za promjenama, nego krčenje zaraslog i grijehom tretiranog životnog prostora pojedinca i zajednice, kako bi do svakog slomljenog i pod teretom palog čovjeka doprla Svjetlost Života. Kako i sami ne bismo oslabili te pali pod težinom izazova, pomažući u borbi protiv tame, potrebna nam je snaga molitve po kojoj nas Duh Sveti prosvjetljuje te daje svoju moć hrabrog i nepokolebljivog djelovanja i brige za spas dušâ… Molitva nije samo glas koji upućujemo Bogu, nego i glas Božji koji u čistom srcu odzvanja melodijom ljubavi, koja čovjeku omogućuje da iziđe iz sebe te ga još više čini spremnim na post, na put siromaštva, odricanja i oslobađanja života od svega što ga opterećuje i prezasićuje. Takvo iskustvo žive vjere u odanom predanju Bogu, dušom i tijelom, u molitvi i postu, omogućuje živjeti djelatnu ljubav. Lijepo je hodati po uređenom ovozemaljskom vrtu do kojeg dopire svjetlost vječne Božje ljubavi.




347 views0 comments

Recent Posts

See All

ŽUPNE OBAVIJESTI 18.2. - 25.2.2024

Župni listić Jelsa Br. 8 / 2024 (907) nedjelja 18. 2.: 1.  KORIZMENA – Presv. Sakramenta mise u 10h (kongrega) i u 17h (Put križa) ponedjeljak 19. 2.: misa u 18h utorak 20. 2.: misa u 18h poslije mi

ŽUPNE OBAVIJESTI 11.2. - 18.2.2024

Župni listić Jelsa Br. 7 / 2024 (906) nedjelja 11. 2.: 6. KROZ GODINU mise u 10h i u 17h SVJETSKI DAN BRAKA Na drugu nedjelju veljače obilježava se u našoj domovinskoj Crkvi Svjetski dan braka, posveć

ŽUPNE OBAVIJESTI 3.2. - 11.2.2024

Župni listić Jelsa Br. 6 / 2024 (905) nedjelja 4. 2.: 5. KROZ GODINU - 1. u mjesecu mise u 10h i u 17h u 16h SUSRET S  RODITELJIMA PRVOPRIČESNIKA u 16,30h krunica za obitelji i duh. zvanja U 18,45 sat

bottom of page