Župni listić Jelsa Br. 29 / 2022 (824)
nedelja 24. 7.:
17. Kroz godinu MISE u 7h , u 9h i u 20h
Na misi u 20h pjeva mješovita klapa SVETI DUH – Vrbanj Poslije mise – u 21h - solističko koncert sakralne glazbe
bariton DARIO BELIĆ i gosti
ponedeljak 25 7.:
Sv. Jakov apostol – Zaštitnik Pitava
misa u 20h
utorak 26. 7.:
Sv. Ana i Joakim (Hvar ih posebno štuje u Dolu, a Brač u D. Humcu)
misa u 20h
srijeda 27. 7.:
Sv. Klement Ohridski, Gorazd i dr
misa u 20h
četvrtak 28. 7.:
misa u 20h
petak 29. 7.:
Sv. Marta, Marija i Lazar
misa u 20h
subota 30. 7.:
misa u 20h
nedelja 31. 7.:
MISE u 7h , u 9h i u 20h
Na misi u 20h pjeva ženska vokalna grupa MIRJAM - Hvar U 21 sat u lapidariju (iza župne crkve) predavanje prof, NIKOLE KUZMIČIĆA: FOR – MATERINA JUBOV I OČEVI ŽUJI
VOZNI RED ZA NEBO
Izlazak: Svakoga trena.
Dolazak: Kad Bog htjedne.
Express: Krsna čistoća, mučeništvo.
obični vlak: neizmjerno ufanje u Boga, izvršavanje dobrih djela (molitva, post, milostinja, istinsko obraćenje).
izvanredni vlak (vozi vrlo rijetko samo u iznimnim slučajevima): Obraćenje u zadnjim trenucima života.
UPOZORENJE: Povratnih karata ne izdajemo!!! djeca koja nisu došla do razuma voze se besplatno u naručju svete Majke Crkve.
Putnike molimo da sa sobom ne nose ništa osim dobrih djela, jer mogu s prtljagom zakasniti ili se zaustaviti na predzadnjoj stanici.
Putna isprava za nebo mora imati žig posvetne milosti,
Čovjek danas mnogo putuje kojekuda. Za svako putovanje on se dobro sprema.
Za ovo posljednje i najvažnije putovanje spremajmo se ozbiljnije!
DESET PRSTIJU – JEDANAEST SAVJETA
Da ne bi izgovarao previše ludosti, Bog je čovjeku dao deset prstiju i na svakome od njih po jedan mudar savjet: 1. tvoja riječ neka bude DOBRA. 2. tvoja riječ neka bude ISTINITA. 3. tvoja riječ neka bude PRAVEDNA. 4. tvoja riječ neka bude VELIKODUŠNA. 5. tvoja riječ neka bude HRABRA. 6. tvoja riječ neka bude NJEŽNA. 7. tvoja riječ neka bude UTJEŠNA. 8. tvoja riječ neka bude ULJUDNA. 9. tvoja riječ neka bude PUNA POŠTOVANJA. 10.tvoja riječ neka bude MUDRA.
I POTOM -ZAŠUTI! „Govoriti je srebro, a šutjeti zlato!“
Ipak, ne uvijek – ni jedno ni drugo!
PRIPJEV:
Kad sam te zazvao, uslišio si me, Gospodine.
DRUGO ČITANJE: Kološanima 2, 12-14 Braćo: s Kristom suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ.
ALELUJA:
Primiste Duha posinstva;u njemu kličemo: „Abba! Oče!“
EVANĐELJE: Luka 11, 1-13 Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite: Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje!
Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!«
I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ’Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ’Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.
I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.
A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«
Nastavljamo nizati odlomke izvrsne knjige fra Ante Vučkovića
„NEOSTVARENA SLOBODA“ U ovom nastavku o odnosu Države i Crkve, tj. o odnosu Crkve i politike:
Progovorimo o kompleksnoj temi odnosa Crkve i politike u Hrvatskoj. Kako vidite tijek toga odnosa u zadnjih tridesetak godina, od uspostave demokracije do danas?
Jugoslavija je za Crkvu bila tuđa država. Bila je najprije izrazito antireligijska, a potom areligijska i neprijateljska prema Crkvi, s povremenim manjim popuštanjima i promjenama. Crkva tu državu nikada nije doživljavala svojom i čeznula je da se to promijeni. Crkva je podržavala stajalište da Hrvati imaju pravo na svoju državu i čekala da se to dogodi. Kad se država naposljetku dogodila, Crkva je smatrala da ima pravo biti priznata, kao i svi drugi, a priznanje znači i materijalno priznanje. Kada je netko priznat, onda dijeli za zajedničkim stolom ono što pripada svima; ako drugi mogu sjesti za taj stol na različite načine dijeleći ono što nam je zajedničko, onda i Crkva to smije i može.
Nadalje, radilo se i o pitanju materijalnih dobara što ih je bivša država Crkvi otela. Bilo je nemoguće sve to vratiti, a da bude pravedno, pa je država preuzela na sebe da će vratiti ono što može, a ono što ne može nadoknadit će redovitim isplatama.
Crkva je dakle dobila priznanje i državu koju je mogla smatrati svojom. Motivirala je ljude da iziđu na izbore i glasaju. Na početku je bilo razumljivo motiviranje za HDZ, poslije je lobiranje ipak prestalo, uz povremene ispade.
Sadašnje nam stanje pokazuje da se država koju je Crkva osjećala svojom počinje ponašati drukčije i više ne daje prednost Katoličkoj crkvi zato što je najbrojnija vjerska zajednica. Država je sve više sekularna i pokazuje da se ne želi ravnati prema očekivanjima Crkve. Uostalom, ishodi izbora često su pokazivali da vjernici ne žele glasati kako se činilo da Crkva očekuje. Imali smo predsjednike koji nemaju nikakve veze s vjerom. Vremena kada su političari pokazivali svoju vjeru da bi dobivali dodatne glasove dobrim su dijelom iza nas, sada mnogima javno deklariranje vjere u političara postaje iritantno, pa je često i politički štetno. U fazi smo kada riskiraju glasove oni koji napadno pokazuju vjernost Crkvi. Politika i političari ne ravnaju se ni prema zahtjevima crkvenih dokumenata ni prema očekivanjima biskupa.
Ipak, politika ne želi ulaziti u neprijateljstvo s Crkvom, nego odvaguje do koje granice može ići, a da se odnosi ne ugroze. Koliko god lojalnost Crkvi više nije politički unosna, i dalje postoji strah od otvorena neslaganja s njom i od mogućnosti javnog i otvorenog sukoba.
Sjetimo se samo izjave sisačkog biskupa Vlade Košića koji je za SDP-ovu vlast rekao da je „nenarodna". To je jako odjeknulo i zvučalo je doista ubojito.
U sadašnjem oblikovanju odnosa Crkve i politike ključna su dva pitanja po kojima se taj odnos mjeri: prvo je vjeronauk u školama, a drugo su tzv. vatikanski ugovori, rađeni sa širokogrudnim odnosom države prema Crkvi.
Jesu li ugovori naštetili? Jesu, u smislu stvaranja mogućnosti napada na Crkvu. No takvi napadi ne će nikada prestati, oni dolaze iz krugova kojima ne smeta samo financiranje Crkve, nego i njezina opstojnost.
Pater Ike Mandurić
Bolno sam žalostan, i tuga me ne prolazi. Osjećam se poniženo, prodano, izdano. Većinu u Saboru skovati s manjincima čijih osam mandata po glasovima ima težinu tek dva mandata, koje im je hrvatski narod dobrohotno darovao kako bi se čuo njihov glas. Ali ne da bi oni tim glasovima poklopili taj isti narod.
Nekad sam, kao dijete, ovako teško proživljavao neke nepravde u sportu. Ali to svedeš na nižu razinu i prekrižiš.
Ali kako Hrvatsku svesti na nižu razinu? Kako mater svesti na manje važno?
Nakon svih onih krvavih Vukovara, nestalih vitezova i junaka, proživljenih strahova, podmetanja, nenaplaćenih i nepronađenih kostiju, neutješenih udovica i matera… Kako, kako?
Ne želim uspješnu, moćnu i bogatu Hrvatsku bez duše. Otpišite me odmah! Što će mi takva? Ne želim sigurnost i stabilnost bez identiteta. Ne želim ugled i reputaciju bez pijeteta prema svetim žrtvama branitelja.
Ne želim Hrvatsku bez svetinja. Ne želim neku Hrvatsku koja se udaljila od sebe i svoje duše. Ne želim trgovinu dostojanstvom, legitimitetom, svime i svačim.
Ne želim uspjeh u prvom planu. Ne želim Hrvatsku skrojenu bez mene i nas. Ne želim neku drugu Hrvatsku. Ne želim Hrvatsku koja me ne treba, ni moje branitelje, ni moje domoljube, ni moje mlade, ni moje zanesenjake, ni moju braću svećenike…
Neću takvu Hrvatsku, što će mi? – Jer takva, to nije Hrvatska.
Ja hoću onu Hrvatsku što istječe iz duše duša, Iz krvi branitelja, snivana u sjeni spomenika, čitana u pričama heroja, učena od svjedoka, plakana od boli s trpećima, pjevana u ljubavi i srcu.
Onu što me zarobila i neće da me pusti…
Neću ja gotovu Hrvatsku, da mi je k'o mrtvaca s celofanom dovezu.
Hoću domaću, našu, s dušom. Onu živu, što diše, živi, osjeća… onu iz mog, iz našega srca. Jer sve drugo ona nije. A ovo je.
Pa, ako mi i ne date onu moju, ako mi je otimate, skivate i ne date, NIšta! Ne bojim se ja. Samo će i dalje ostati u krletki ljubavi, i čekati nove sanjare, i nova obećanja, i nove prisege dane nad suzama očeva….
Uostalom, možda to i je ona – ona kojoj se ne da biti. Ah, ta Hrvatska… Krvatska.. Krvava… Baš si k'o ni jedna… O, ti Hrvatska…
Zašto si, iako si uvijek tu, zašto si ipak tako - tako daleko…?!
Comments