Župni listić Jelsa Br. 44 / 2023 (889)
LISTOPADSKA POBOŽNOST
nedjelja 22. 10:
29. KROZ GODINU - MISIJSKA
(Sv. Ivan Pavao II. papa)
mise: u 9h i u 18h ( 17,30h krunica )
ponedjeljak 23. 10.:
Sv. Ivan Kapistran
krunica / misa u 17,30h
utorak 24. 10.:
krunica / misa u 17,30h
srijeda 25. 10.:
OBLJETNICA POSVETE ŽUPNE CRKVE
krunica / misa u 17,30h
četvrtak 26. 10.:
krunica / misa u 17,30h
petak 27. 10.:
krunica / misa u 17,30h
subota 28. 10.:
Sv. Šimun i Juda Tadej, apostoli
krunica / misa u 17,30h
PRELAZIMO NA „ZIMSKO VRIJEME“ - SAT UNATRAG JEDNU URU
nedjelja 29. 10:
30. KROZ GODINU
MISE: u 9h i u 18h ( u 17,30h krunica)
ŽUPNI VJERONAUK
OSNOVCI
Osnovci na krunicu u 17,30 sati
1. i 4. razred u ponedjeljak
2. i 5. razred u utorak
6. razred u srijedu
3. razred u četvrtak
7. i 8. razred u petak ili u subotu
SREDNJOŠKOLCI
U SUBOTU:
1. razred u 19h
2. razred u 20h
Malo vremeplova:
O, kad je ovo bilo?! A di je ovo bilo – saznali smo: u Hvaru.
Služba riječi
Nedjelja 21. 10.
29. KROZ GODINU
PRVO ČITANJE
Iz Knjige proroka Izaije (Iz 45, 1.4-6)
Ovo govori Gospodin o Kiru, pomazaniku svome: »Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena. Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi. Ja sam Gospodin i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: nek se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo: Ja sam Gospodin i nema drugoga!
PRIPJEV
Dajte Gospodinu slavu i silu!
DRUGO ČITANJE
Iz Pavlove poslanice Prve Solunjanima (1Sol 1, 1-5b)
Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjanâ u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir! Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini.
ALELUJA:
Svijetlite kao svjetlila u svijetu držeći riječ Života.
EVANĐELJE
po Mateju (Mt 22, 1)
U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?«
Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«
IZ PORUKE PAPE FRANJE ZA 97. SVJETSKI DAN MISIJA
„Žar u srcu, noge na putu“ (usp. Lk 24, 13-35)
Draga braćo i sestre!
Ove sam godine za Svjetski dan misija izabrao temu nadahnutu izvješćem o učenicima iz Emausa, iz Lukina Evanđelja (usp. 24,13-35): »Žar u srcu, noge na putu«. Ta su dva učenika bila zbunjena i razočarana, ali susret s Kristom u Riječi i u razlomljenom Kruhu probudio je u njihovu srcu ushit da ponovno krenu put Jeruzalema i navijeste da je Gospodin doista uskrsnuo. U tom evanđeoskom izvješću duboku promjenu kod učenika vidimo iz nekih sugestivnih slika: žar u srcu zbog Pisama koje je Isus tumačio, otvorene oči kojima ga prepoznaju i, kao vrhunac, noge na putu. Razmišljajući o ta tri vida, koji opisuju putovanje učenika misionara, možemo obnoviti svoj žar prema evangelizaciji u današnjemu svijetu.
1. Žar u srcima »dok nam je otkrivao Pisma«. Božja riječ prosvjetljuje i preobražava srce u poslanju.
Na putu iz Jeruzalema do Emausa, srca dvojice učenika bila su obuzeta žalošću - što se vidjelo na njihovim licima - zbog smrti Isusa, u kojega su povjerovali (usp. r. 17). Suočeni s neuspjehom razapetog Učitelja, njihova se nada da je On Mesija srušila (usp. r. 21).
I gle, »dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima« (r. 15). Kao na početku poziva učenika tako i sada, u času njihove izgubljenosti, Gospodin preuzima inicijativu: pristupa svojima i hoda uz njih. U svom velikom milosrđu, On se nikada ne umara biti s nama, usprkos našim pogreškama, sumnjama, slabostima, usprkos žalostima
i pesimizmu koji nas dovode do toga da postajemo »bezumni i srca spora« (r. 25), malovjerni.
I danas, kao i nekoć, Gospodin je blizu svojim učenicima misionarima i hoda uz njih, posebno kad se osjećaju izgubljenima, obeshrabrenima, prestrašenima pred otajstvom bezakonja koje ih okružuje i želi ih ugušiti. Stoga, »ne dopustimo da nam se ukrade nada!« (Apost. pob. Evangelii gaudium, 86). Gospodin je veći od naših problema, poglavito kad na njih nailazimo u naviještanju evanđelja svijetu, zato što je to poslanje, u konačnici, njegovo, a mi smo samo njegovi ponizni suradnici, »beskorisne sluge« (usp. Lk 17,10).
Izražavam svoju blizinu u Kristu svim misionarima i misionarkama u svijetu, posebno onima koji prolaze kroz teške trenutke: predragi, uskrsli Gospodin je uvijek s vama i vidi vašu širokogrudnost i žrtve koje činite u evangelizacijskom poslanju u dalekim krajevima. Nije svaki dan u životu obasjan suncem, ali uvijek imajmo na pameti riječi koje je Gospodin uputio svojim prijateljima prije muke: »U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!«
(Iv 16,33).
NOVI MISIONAR DON JAKOSLAV BANIĆ
Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Jakoslav Banić primio je u nedjelju, 19. veljače 2023., misionarski križ kao znak misijskoga poslanja i službe koju započinje u Ugandi. Svečano euharistijsko slavlje, u crkvi Svete Obitelji u Solinu, predvodio je biskupski delegat za pastoral mons. Nediljko Ante Ančić. Nakon službe riječi uslijedio je obred blagoslova misionara. Potom je župnik i upravitelj prasvetišta Gospe od Otoka don Ante Čotić predstavio okupljenima don Jakoslava i njegove planove:
Rođen je 17. srpnja 1978. god. u Splitu. Potječe iz Poljica, a djetinjstvo i mladost proveo je u Kaštel Gomilici. Za svećenika je zaređen 2004. godine.
Pred kraj misnog slavlja prigodnu riječ izrekla je ravnateljica Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj s. Ivana Margarin, „lako rastanak nikad nije lagan i u nama neminovno budi osjećaj tuge, ipak je jači osjećaj radosti i zahvalnosti za još jedan Božji zahvat u životu don Jakoslava. Čitav njegov svećenički život obilježen je željom za odlazak u misije, a Gospodin je dao da ta njegova želja raste i zori do trenutka kad je On odlučio da će don Jakoslav u punoj mjeri staviti na raspolaganje sve svoje talente i svećeničko iskustvo za izgradnju Njegove Crkve među narodom Ugande.
Okupljenima se potom obratio ravnatelj Papinskih misijskih djela u Bosni i Hercegovini mons. Luka Tunjić koji je don Jakoslavu čestitao na vjeri i hrabrosti da napusti svoj narod i lijepi kraj iz kojeg je ponikao te ode među najsiromašnije. Afrikanci kada vide bijeloga misionara, vide simbol moći i bogatstva i fascinira ih zašto bi netko iz takvog blagostanja došao među njih, u njihove skromne životne uvjete, dijeliti s njima dobro i zlo. Afrički kardinal Sarah posvjedočio je kako su njegovi roditelji postali katolici gledajući upravo s kojim im zanosom i ljubavlju dolaze bijeli misionari….
Završnu riječ izrekao je don Jakoslav koji je zahvalio dragom Bogu i svojoj obitelji, rodbini i prijateljima, svojim župljanima, mons. Ančiću i svećenicima, ravnateljima i suradnicima Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te svima okupljenima. Pokazujući svoj misionarski križ uskliknuo je da mu je to najsjajnija medalja jer se na njoj nalazi najveće bogatstvo koje netko može posjedovati… „Radost je glavna odrednica ljudi kojima odlazim. Oni jesu najsiromašniji među siromašnima te upravo zbog toga fascinira radost koju svakodnevno žive. I ja osjećam radost što dolazim upravo među njih i molim Gospodina da i mene učini njihovim siromahom kako bi ta njihova radost ispunila moj život i moje poslanje jer jedino blago kojeg želim posjedovati je Isus Krist. Ako Njega imam, imam sve. Hvala vam i preporučam se u vaše molitve - zaključio je don Jakoslav, novi misionar.
Sveti Šimun i Juda Tadej
28. listopada Crkva slavi spomendan svetih apostola Šimuna Revnitelja i Jude Tadeja, koji su, kao i gotovo sva ostala Dvanaestorica, posvjedočili svoju vjernost Kristu položivši svoj život za njega, i to sv. Šimun tako što su ga prepilili, a sv. Tadej tako što su ga zatukli toljagom.
Iako o svetim Šimunu i Judi nemamo puno podataka, ni u Svetom pismu, ni u kasnijoj predaji, ipak iz njih možemo ponešto saznati o tim značajnim Isusovim suradnicima i prvim najvjestiteljima Radosne vijesti. Šimuna tako spominju sva četvorica evanđelista, a s obzirom da ga Marko naziva Kananajac (3,18), Matej Kananaj (10,4), a Luka Revnitelj (Lk 6,15; Dj 1,13), možemo iz toga iščitati da je vjerojatno bio rođenjem ili podrijetlom iz Kane Galilejske, te da je prije no što je pošao za Isusom politički djelovao kao zelot, odnosno kao pripadnik borbene stranke koja se izravnim napadima iz zasjede borila protiv rimske okupacije Izraela. S obzirom da su zeloti napadali Rimljane u trojkama i nasmrt bi ih izboli bodežima, opravdano je pretpostaviti da je po naravi bio žestok, odnosno da je u susretu s Isusom morao doživjeti snažnu promjenu srca i bitno promijeniti način svoga razmišljanja i djelovanja.
Samo ime Šimun je hebrejskog porijekla i znači Bog je čuo, Bog je uslišao, ili prema drugom tumačenju – slušatelj, a dodavanje drugog dijela imena – Kananajac ili Revnitelj – bilo je s ciljem da se razlikuje od drugog Šimuna, prvaka apostola – svetoga Petra.
Prema predaji, sveti je Šimun zajedno s Judom Tadejem naviještao Radosnu vijest u Siriji, Egiptu, Armeniji i Perziji, a u perzijskom gradu Edessi su obojica podnijela mučeničku smrt. Legenda tako kaže da su na sebe navukli bijes tamošnjeg kralja, kojemu su donijeli Kristovo pismo i Kristovu sliku i nakon čega je kralj organizirao javnu polemiku između njih dvojice i njegovih vračeva. Kako su vračevi pokazali slabiju snagu polemiziranja, iz bijesa su pustili zmije na apostole, ali su se one okrenule protiv vračeva, a kad je to kralj vidio dao je apostole pogubiti. Sveti Šimun je ubijen tako što su ga prepilili, a sveti Juda Tadej tako što su ga zatukli toljagom. Razumljivo je stoga da se sveti Šimun u ikonografiji prikazuje s pilom ili s klupkom zmija, kao i da se štuje kao zaštitnik drvosječa i pilara.
I sv. Juda se obično spominje s još jednim imenom, kao Juda Tadej, da bi se na takav način razlikovao od Jude Iškariotskoga, apostola koji je izdao Isusa za 30 srebrnjaka. Da je bio hrabar svjedoči upravo to njegovo drugo ime, koje na aramejskom (taddaj) znači odvažan. U nekim se kodeksima naziva i Juda Lebej, a općenito se smatra kako je bio brat Jakova Mlađeg, na što upućuje i njegova poslanica (Jd), kratki spis od jednog poglavlja (25 redaka), a koji započinje riječima: “Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev: ljubljenima u Bogu, Ocu, čuvanima za Isusa Krista – pozvanima…” (1,1). Kao Judu Jakovljevog spominje ga i Luka u Djelima apostolskim (1,13), dok ga Marko (3,18) i Matej (10,3) spominju pod imenom Tadej. Ivan ga spominje pod imenom Juda, ali da bi ga razlikovao od drugog istoimenog apostola, naznačuje ne Iškariotski (14,22).
Ivan također u istom retku navodi da je Juda upitao Isusa kako to da će se objaviti apostolima, a ne svijetu, na što mu je Isus odgovorio vrlo snažnim i obećavajućim riječima koje upućuju na nužnost ljubavi po kojoj se ostvaruje jedinstvo s Bogom i otvara put vječnom životu: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti…” (14,23).
Kao što je već rečeno, prema predaji, Juda Tadej je zajedno sa Šimunom Revniteljem podnio mučeničku smrt, i to tako da su ga zatukli toljagom, pa se obično u ikonografiji prikazuje s toljagom, a ponekad i s helebardom[1], slikom s Kristovim likom (jer ju je dao kralju u Edessi), kutomjerom ili križem na dugoj motki. Štuje se kao zaštitnik bolničara, bolnice i Armenije, a posebno je njegov kult raširen u Poljskoj, ali i u drugim dijelovima sjeverne Europe.
Uz to valja napomenuti kako se časti i kao zaštitnik dobre smrti i očajnika, a iz razloga jer mu se, prema predaji, Krist potužio na svoju muku koja je uskoro uslijedila. S obzirom da je sveti Juda Tadej sa svetim Šimunom podnio mučeničku smrt, liturgijski se ta dvojica apostola časte istoga dana – 28. listopada, a stavljaju nam se za uzor kao odvažni svjedoci vjere, odnosno kao oni koji su za uskrslog Krista i Istinu bili spremni podnijeti svaku patnju i svako zlo.
Autor: Snježana Majdandžić-Gladić
ZUPA UZNESENJA MARIJINA
Comments