Župni listić Jelsa Br. 44 / 2024 (943)
nedjelja 20. 10.:
29. Kroz godinu - (Presv. Sakramenta)
MISE u 9h i u 18h - MISIJSKI PROGRAM DJECE
(MISIJSKI PROGRAM: u 17,30h misijska krunica)
misa Poljica u 11h
ponedjeljak 21. 10.:
misa u 8 i u 18h ( krunica u 17,30h )
utorak 22. 10.:
Sv. Ivan Pavao II., papa
misa u 8 i u 18h ( krunica u 17,30h )
srijeda 23. 10.:
Sv. Ivan Kapistranski
misa u 8 i u 18h ( krunica u 17,30h )
četvtak 24. 10.:
misa u 8 i u 18h ( krunica u 17,30h )
petak 25. 10.:
OBLJETNICA POSVETE VLASTITE CRKVE
misa u 8 i u 18h ( krunica u 17,30h )
subota 26. 10:
misa u 8 i u 18h ( krunica u 17,30h )
nedjelja 27. 10.:
30. Kroz godinu - (Presv. Sakramenta)
MISE u 9h i u 18h
Poljica u 11h
RASPORED ŽUPNOG VJERONAUKA
OSNOVCIMA
Župni vjeronauk zamjenjuje obveza na listopadsku pobožnost
(krunica i misa) u 17,30h po rasporedu kako slijedi:
1. razred: ponedjeljak
2. razred: utorak
3. razred: srijeda
4. razred: četvrtak
5. i 6. razred: petak
7. i 8. razred: subota
SREDNJOŠKOLCI U SUBOTU:
1. razred: subota u 10h
2. razred: ponedjeljak u 11h

Caritas Hvarske biskupije prikupio 35 tisuća eura za pomoć stanovništvu pogođenom poplavama u Bosni i Hercegovini
Caritas Hvarske biskupije je u sklopu humanitarne akcije za pomoć stanovništvu pogođenom poplavama u Bosni i Hercegovini usmjerio 35 tisuća eura novčane pomoći prikupljene u župama Hvarske biskupije.

Nakon vijesti o razmjerima ljudskih i materijalnih šteta nastalih uslijed razornih poplava koje su najviše pogodile područje Jablanice, Hadžića, Konjica, Kiseljaka i Fojnice, Caritas Hvarske biskupije je u sklopu humanitarne akcije Hrvatskog Caritasa danas usmjerio 35.000,00 eura novčane pomoći stanovništvu pogođenom poplavama u Bosni i Hercegovini.
Prikupljanje pomoći je u župnim zajednicama Hvara, Brača i Visa organizirano prikupljanjem priloga u tjednu od 7. do 13. listopada, te prikupljanjem kolekte u nedjelju 13. listopada na svim euharistijskim slavljima u Hvarskoj biskupiji.
Hvala svima koji su svojom molitvom, blizinom i novčanom pomoći pružili ruku braći i sestrama želeći pokazati da, i u ovoj katastrofi, ”mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti” (Pj 8,7).
Hrvatski Caritas, koji već 8. listopada uputio 170 tisuća eura Caritasu Bosne i Hercegovine i dalje prikuplja novčanu pomoć kako bi usred stradanja brojnih stanovnika, domova i infrastrukture putem Caritasove mreže u Bosni i Hercegovini pomoć čim prije i učinkovitije stigla u poplavom pogođena područja.
Donaciju je moguće učiniti na slijedeće načine:
uplatom na račun: IBAN: HR5623400091511298894
svrha uplate: Poplave BiH
za uplate iz inozemstva: BIC/SWIFT: PBZGHR2X
pozivom na humanitarni broj: 060/9010 (0,83 €/poziv, PDV uključen)
U stupcima možete vidjeti kako su za poplavljene u BiH „glasovali“ po pojedinim župama na naša tri otoka.

Ako netko hoće polagati „popravni“, može to učiniti DANAS:
MILOSTINJA JE ZA MISIJE tj. osobito za gladnu djecu i ine siromahe.
Služba riječi
29. Nedjelja kroz godinu
( 20.10. 2024)
PRVO ČITANJE
Iz Knjige proroka Izaije (Iz 53, 10-11)

Svidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima. Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.
Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.
PRIPJEV
Neka dobrota tvoja, Gospodine,
bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!
DRUGO ČITANJE
Iz Poslanice Hebrejima (Heb 4, 14-16)
Braćo: Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!
ALELUJA
Sin čovječji došao je da služi
i život svoj dade kao otkupninu za mnoge
EVANĐELJE
Iz Evanđelja po Marku ( Mk 10, 35-45 )

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im:
»Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
ZVONA MOGA SRCA
Anton Šuljić – Duhovna misao na Hrvatskom radiju
Proteklih sam dana, slučajno ili ne, ponovno bio u prilici slušati čuvenu pjesmu Stara zvona moga grada. Nju je, da mi stariji podsjetimo mlađe, davne 1970. na Splitskome festivalu pjevao nezaboravni i jedinstveni pjevač Vice Vukov. Ta me pjesma ponovno vratila zvonima djetinjstva, ali i zvonima općenito; njihovu značenju, povijesti i jedinstvenosti. Smatra se da su crkvena zvona nastala u 5. stoljeću, a u uobičajenoj su upotrebi od srednjeg vijeka. Naročito su bila korištena u monaškim zajednicama kako bi pozivala monahe, koji bi tijekom dana obavljali različite poslove u samostanu i na samostanskim imanjima, da se okupe na zajedničku molitvu u crkvi ili kapeli. Potom su zvona u uporabu bila uvedena u katedralnim crkvama i zatim u župnim crkvama te su pozivala vjernike na slavljenje euharistije, a također i na molitvu Anđeoskog pozdrava tijekom dana (ujutro, u podne i uvečer), podsjećajući ih na temeljnu istinu kršćanske vjere - utjelovljenje Boga u naš svijet.
Zvona su kršćanima trajni podsjetnik da je Bog blizina ili kao što bi rekao A.B. Šimić, da nam je on „najbliži od svega“. Ona nas podsjećaju na našu budućnost ili na činjenicu da je Bog savršeno dobar, a da smo mi, kako bi rekao sv. Augustin, stvoreni za njega te da ne živimo samo za ovaj svijet. Zvona svojim neponovljivim zvukovima u naše uši i u naše duše unose dah transcendencije. Ona nam govore da smo ljubljeni i da je naš život „skriven s Kristom u Bogu“. Stoga zvona imaju moć razgraditi naše uobrazilje i varke kojima svjetovnim atributima dajemo važnosti koje oni nemaju. Da, zvona nas podsjećaju da sve prolazi i da svi s ove zemlje odlazimo. Zato su zvona znak našeg saveza s Bogom. Govore nam da smo mi njegov pravi hram i da mu se možemo pokloniti i služiti mu u drugim bićima. Ona u ove naše nemire i nespokojstva unose razloge božanskoga reda i božanskog smisla. Raspored stvari i stvarnosti sačinjenih od ovozemaljskih etiketa zvona razgrađuju do mjere njihove ograničene važnosti te ih stavljaju na njihovo pravo mjesto. Osim toga, zvona na svoj neki zvonak način poručuju da posao nije najvažniji i da je važnije od toga, poput Marije a za razliku od Marte, sjesti do nogu Gospodinovih i slušati. Slušati odbrojavanje naših dana i godina i vjerovati u vječnost. Pa i odmoriti se od užurbana letenja, grozničave zabrinutosti, sunovratnih trčanja za zabavama, poslovima ili nepotrebnim obvezama. Zvona su poziv. I ne samo u crkvu, nego su poziv na duhovnu budnost, na odluku za dobrotu, na nužnost da budemo jednostavni i nježni, da budimo vlastitu djetetost i da ju živimo. Zvona u ovome našem tmastom vremenu, satkanom od ratnih opasnosti i premreženih manipulacija velikih korporacija – baš u takvu kompliciranu svijetu i vremenu u prostore naših još živih duša unose mir i pozivaju na mir. U mome djetinjstvu zvonima su se rastjerivale nevere i prijeteće tuče, pozivalo se mjesto ako je izbila kakva kataklizma, zvonilo se za odlaske i za velika slavlja. Zvona, da – ona su, kako to pjeva Vice, „kao neka vječna glazba“. Ima u toj glazbi i, da se ponovno vratimo toj divnoj pjesmi, „naše slave, našeg jada“ ali i ljepote jer ta zvona zvone „za živote“, „za vjenčanja“ i dakako, za „zadnja putovanja“. Ona su zvonila „za trabakul koji tone“ ali i za „gromače i balkone“, „skupljala naše lađe“ i pričala „našu povijest, brižno kao otac sinu“ i još uvijek izlijevaju „svu toplinu“. Zvona moga grada su ustvari zvona moga i tvoga srca – ako još uvijek znamo slušati – stvorimo riječ – odzvuke njihovih skrivenih slova. A volio bih da znamo!
POLJICA
Župna crkva svetog Ivana Krstitelja u Poljicima

Pvi se put spominje povodom posjeta Augustina Valiera 1579. godine. Godine 1603. posvećena je crkva i novi oltar. 1734. crkva je imala krstionicu. Prozor iznad vrata bio je ugrađen kako bi dobili više svjetla. Crkva je 1769. godine bila oštećena vlagom, ali obnovljena naporima stanovnika.
Stara crkva je u velikoj mjeri zadržala svoju izvornu veličinu sve dok nije obnovljena 1940. godine. Godine 1897. imao je ove unutarnje dimenzije: brod 5,50 x 7 m, visina 4,20 m; Apsida 3,20 x 4,90 m, visina 3,90 m. Nova, dvostruko veća crkva izgrađena je prema natpisu na pročelju 1940. godine.
PRIGODNA RIJEČ MILOJKE TEREZIJE BABIĆ NA OPROŠTAJU ŽUPNIKA DON JOSIPA FRANULIĆA * 8. 9. 2024.
Dragi don Bepo,
Evo nas, tu smo, vaše malo stado. Želimo vam zahvaliti na svim godinama koje ste proveli s nama u našim Plamama. Na jedinstvenim propovijedima, izgovorenim na razumljiv način, kako starijima tako i mladima. Na podukama o nastajanju ove crkve, od male kapelice do Poljičke ljepotice. Na poukama o svećenicima koji su se svim srcem predali našim mještanima, a koji su zaslužni za to št0 naša crkva danas stoji ovakva kakva jest.
Don Zore, don Drago, a u budućnosti ćemo s ponosom spominjati i vaše ime, don Bepo, jer služiti Bogu, vjeri i ovom malom stadu sve ove godine zaslužuje priznanje. Biti čovjek i svećenik kojeg ćemo se rado sjećati.
Trudili ste se da naša crkva bude u dobrom stanju, organizirali brojne popravke s ne baš velikim sredstvima i mogućnostima.
I kada ste bili ljuti, i kada ste ponavljali ono što smo već znali, i kada smo pričali, a vi nas ukorili — to je bio naš don Bepo, poseban i drugačiji, s jedinstvenim izričajem. Vaše mnoge pametne životne uzrečice ostale su nam urezane u sjećanje, a neke smo čak i zapisali:
'Čini dobro, ne boj se; čini zlo, nadaj se."
'"Dici na voju, sebi na tugu i nevoju."
"U Božjoj gostionici ništa nećeš popiti, a kad-tad ćeš platiti."
„Prije svega, budi čovjek, jer sutra ti je umrijeti."
* i još mnogo toga što ćemo pamtiti, što je obilježilo vaše poslanje i život u našim Plamama. Bili smo sretni što vas imamo!
Želimo vam dug život i dobro zdravlje, da i dalje pišete poučne knjige kako se ne bi zaboravili ljudi i običaji, kako se ne bi zaboravila vjera i Božja ljubav Vole Vas i srdačno pozdravljaju svi Vaši župljani.
Vaši Pojičani
ŽUPA UZNESENJA MARIJINA
21465 JELSA 671
MB 1247948
IBAN: HR042340009-1100140304
Tel/fax: 021/761-839; Internet: www.zupajelsa.com
Župnik: don Stanko Jerčić: 091/895-6751
Kapelan: don Domagoj (091/768-6759)
E-mail: stanko.jercic@gmail.com
Comments