Župni listić Jelsa Br. 24 / 2022 (819)
nedelja 19. 6.:
12. Kroz godinu – Presv. Sakramenta
mise u 9h i u 19h na večernjoj misi pjevaju udruženo dječji zborovi župa Jelse i Hvara.
ponedeljak 20. 6.:
misa i Zlatna krunica u 19h
utorak 21. 6.:
Sv. Alojzije Gonzaga
misa i Zlatna krunica u 19h
srijeda 22. 6.:
misa i Zlatna krunica u 19h
MINISTRANTI OTOKA HVARA imaju organiziran izlet
na Brač (umjesto u Vepric)
polazak iz Jelse brodom „Đani“ u 9 sati
četvrtak 23. 6.:
sv. Ivan Krstitelj ( prenosi se )
misa u 8h u crkvi sv. Ivana
petak 24. 6.:
PRESV. SRCE ISUSOVO misa u 8h i u 19h ( potom PROCESIJA – kratka)
subota 25. 6.:
BEZGRJEŠNO SRCE MARIJINO
MISA u 8h ( na Gradini )
u 19h misa i Zlatna krunica
nedelja 26. 6.:
13. Kroz godinu – Presv. Sakramenta
(Sv. Ivan i Pavao na Humcu)
MISE u 9h i u 19h (zahvalnica na završetku školske godine)
Jeruzalem, 27. 10. 2009. - Jedna od najdražih mi fotografija s mojih hodočašća u Svetu zemlju, snimljena u predvečerje povratka pred jednim jeruzalemskim vratima, gdje smo se spontano, bez dogovora, okupljali ko laste pred seobu...
Oh, kako mi nedostaju tri osobe s ove slike: don Jurica, Seka iz Selaca i Mirjana iz Hvara (Selaca Starogrojskih) - koja je na snimci „nevidljiva“ jer je bila – s one strane objektiva!
PRVO ČITANJE: (Zah 12, 10-11; 13,1)
Čitanje Knjige proroka Zaharije
Ovo govori Gospodin: »Na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. U onaj dan plač velik nastat će u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj.
U onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće.«
PRIPJEV:
Tebe žeđa duša moja,
Gospodine, Bože moj!
DRUGO ČITANJE: (Gal 3, 26-29)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima
(Gal 3, 26-29)
Braćo: Svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.
ALELUJA:
Ovce moje slušaju glas moj, govori Gospodin, ja ih poznajem i one idu za mnom.
EVANĐELJE: ( Lk 9, 18-24) Iz Evanđelja po Luki Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on će im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist –- Pomazanik Božji!«
A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«
A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.«
Nastavljamo zajedno čitati odlomke izvrsne knjige fra Ante Vučkovića
„NEOSTVARENA SLOBODA – od pada komunizma do vladavine korone“:
O POSTU – nastavak: Post nam pokaže što sve čuči u nama, što vlada našim umom. Isus je dugo postio i nakon toga se javio đavao, neprijatelj, kušajući ga…
Neprijatelj ima jak duhovni utjecaj.. Isus na jednome mjestu kaže kako postoje demoni koji se izgone samo postom, dakle post je iskustvo u kojemu ima manje mene i mojih snaga, a više Boga. Post je čin oslobađanja sebe od vlastite snage i otvaranja u sebi mjesta za Boga. U tom je smislu post sličan molitvi. U Očenašu molimo da bude volja Očeva, a ne moja, dok postom to pokazujmo na svom tijelu - ne moja snaga, nego Božja; ne tjelesna, nego duhovna.
Međugorje vraća svijest o postu. Fra Slavko Barbarić često je tumačio ljudima što je post i vodio ih kroz iskustvo posta. Predlagao je post onako kako je Gospa tražila - postiti srijedom i petkom. Zanimljivo je dase to poklapa s kršćanskim postom prve Crkve. To je važna činjenica - Međugorje vršenjem posta oživljava duh prve Crkve, vraća natrag u svijest i praksu ono što smo zaboravili, podsjeća nas da je kršćanstvo neodvojivo od discipline života. Ako se izgubi svijest da treba raditi na sebi, vježbati, onda disciplina ostaje samo simbol. Tako nam je post ostao tek simbol i pretvorio se u nemrs petkom. Čak je i katekizam definirao da se post može zamijeniti drukčijim odricanjima. Neke pokrajinske Crkve načelno su zamijenile post drugim dobrim djelima, a u nekim zemljama među kršćanima nema ni svijesti o postu. Nije li neobično da vjernici nemaju iskustvo posta, a u susjedstvu im postoji klinika koja liječi postom?
U istočnoj Crkvi, za razliku od zapadne, postoji vrlo razrađen sustav posta. Detaljno se zna kada se smije jesti jelo spremljeno s uljem, a kada bez njega; kada kuhano, a kada samo sirovo. Detaljna skrb o postu stvara pozadinu da pojača proslavu koja dolazi nakon posta, ne samo u intenzivnosti okusa nego i u svečanosti i svjetlu svijesti o dobroti svijeta koja se pokazala u liturgiji riječi i u zajedništvu za stolom.
Euharistija je gozba, i to gozba koju se može iskusiti pripremajući se za nju postom. U Katoličkoj crkvi postoji euharistijski post koji zabranjuje jelo sat vremena prije svete mise, ali to je danas tako zanemareno da svi misle kako se taj post odnosi na sat vremena prije pričesti.
No riječ je o minimalnom, simboličkom postu sat vremena prije početka slavlja. Prije Drugoga vatikanskog koncila na snazi je bio post od ponoći do pričesti, i to potpuni post.
Želim reći kako se izgubila svijest o postu čak i tamo gdje je post ostao prisutan na simboličkoj razini pa ipak čuva neki trag značenja. Euharistija se shvaća kao lijek, a u antici se svaki lijek uzimao natašte. Potrebno je stoga postiti da bi euharistija djelovala kao lijek duše i tijela. Kako smo izgubili svijest o tome da se lijek uzima natašte, izgubili smo i svijest o postu kao pripremi za slavlje euharistije, a s time je u zaborav otišla i svijest da je euharistija lijek.
Posteći čovjek shvati da mu post omogućuje drukčije iskustvo tijela, da ima snažan utjecaj na duhovnost, da otvara drukčije iskustvo vremena… Molitva, za koju tijekom posta čovjek ima više vremena, postaje dublja, otvorenija, proživljenija i jasnija. Tako se postom produbljuje i odnos s Bogom.
ZAŠTO TRAŽIŠ DA BOG VRŠI TVOJU VOLJU?
Možda često pomisliš da te Bog ne čuje, i tužiš se što te nije uslišao. Kojim pravom izvrćeš uloge? Ti bi htio da Bog izvršava tvoju volju, da On tebi služi prihvaćajući tvoje nacrte, tvoje ljudske naloge i hirove.
Molitva je nešto sasvim suprotno. Molitvom prosiš da Bog vrši svoju volju, da ostvaruje svoj naum, a mi da budemo njegovo sredstvo.
Nije ispravno i nije nam u korist kad tražimo da Bog sve mijenja, ili kad hoćemo Bogu zapovijedati. Da se Bog do sada pokoravao našoj volji, već bismo bili uništeni. Jer smo počesto slični djeci: žele okušali uzbudljivost letenja a zapravo skaču u ponor, u pogibelj. To ćemo uvidjeti tek onog dana kad nam Bog dopusti da ugledamo njegov divan nacrt što ga je zamislio o našem životu kad nas je stvorio.
Kad ne bi bilo Boga, ne bismo nikada doznali što je sreća. Bili bismo sami jer samo On može ući u našu dušu i unijeti svjetlo i vjeru.
Samotan život sliči životu psa lutalice. Tužan je i mora se zadovoljiti mrvicama što mu ih zemlja nudi. A mi smo zapravo stvoreni za nebeska bogatstva i život u nebu.
NEĆEMO NIKAD SASVIM UMRIJETI
Često vidim svoje prijatelje. Susretnem ih uvečer i upitam: kako ste? To je građanska dužnost. Pristojnost i dobar odgoj traže da ih uvijek upitaš za zdravlje. Najradije bih izostavio ovakve upite jer time priznajem prolaznost vremena. Vidjesmo se jučer, ipak ga opet moram upitati jer mu se kroz par sati moglo koješta i svašta dogoditi: dobitak na lutriji, ili ubod stršljena. Sve može čovjeka, unatoč njegovoj snazi i otpornosti, oboriti u krevet.
Nije to neki usputni običaj. Srdačan, uljudan pozdrav, dokaz je naše nemoći, priznavanje da nas vrijeme može pobijediti. Vrijeme pregazi i sitan pijesak i stijenje, i oranice, i lišće, i ljude. Pronađoše ljudi mnoge lijekove, uskoro ćemo svladati rak, ali sredstva za pomlađivanje i za borbu protiv zuba vremena — uzalud se trudimo. Nespokojan se život ponavlja, umnaža, raste i pada poput riječne vode ... teče, teče dalje...
Tu i tamo se netko uzdigne iznad mnoštva, umišlja da je pobjednik vremena. A vrijeme zatim uzima pero i upisuje njegovo ime u povijest. I on je već prošao, zašao.
Sat je opomena. Kazaljka mu je kao kažiprst: pokazuje trenutak za trenutkom. Ne možeš ih ni bro- jiti. Ples satova. Ples neumorna hoda. Smireno i neumoljivo odmiče, ne luduje, ne uzbuđuje se, ne znoji se, ne zastaje.
Zapisuje dane i godine. Da se odreknem sata? Zamijenit će ga zore, sumraci, sunce i mjesec; sav svemir: savršeni sat, stalno u hodu. Jedino čovjek — vjernik znade da je vrijeme samo čekaonica za besmrtnost. Znade da smo rođeni, također znade da nikada više nećemo umrijeti, kao što nikada ni Bog ne umire.
Opmerkingen