Župni listić Jelsa Br. 11 / 2024 (911)
NAŠ KORIZMENI HOD 17.3 - 24.3.2024
nedjelja 17. 3.:
5. KORIZMENA - ( Gluha ) – Presv. Sakramenta
MISE u 10h (bratimska kongrega) i u 18h (Put križa)
(Naš zbor izvodi ORATORIJ u Veloj Luci na Korčuli)
ponedjeljak 18. 3.:
misa s večernjom - u 18 sati
utorak 19. 3.:
Sveti Josip - zaručnik Blažene Djevice Marije – svetkovina
Misa s molitvama svetom zaštitniku u 9 i u 17 sati
srijeda 20. 3.:
misa s večernjom - u 18 sati
četvrtak 21. 3.:
misa s večernjom - u 18 sati
poslije mise: KLANJANJE
petak 22. 3.:
misa s večernjom - u 18 sati
Primopredaja svetig križa na kraju mise
ISPOVIJED (don Toni)
subota 23. 3.:
misa s večernjom - u 18 sati
nedjelja 24. 3.:
CVJETNICA - (Muke, od Palme)
Bogoslužje započinje u 9 sati blagoslovom palmi ispred Sv. Ivana;
procesija u župnu crkvu: MISA – MUKA – potom:
KLANJANJE PRESVETOME
U 18h završno klanjanje – ZAJEDNIČKA URA i sveta MISA.
MOGUĆNOST ZA ISPOVIJED PRED CVJETNICU
U petak od 17 sati;
U subotu 10h - 11h i 17h - 18h, te za mlade od 18 sati.
( ISPOVIJED-aju don Stanko i još koji svećenik )
OVOGODIŠNJE KRIŽONOŠE
JELSA - Ivan Ivanišević,
PITVE - Hrvoje Duboković,
VRISNIK - Zoran Gurdulić,
SVIRČE - Petar Lučić,
VRBANJ - Ivan Pavičić Ivelja
VRBOSKA - Mihovil Šišejković.
ŽUPNI VJERONAUK
OSNOVCI
1. razred u ponedeljak 9,00h
2. razred u ponedeljak 9,45h
3. razred u ponedeljak, srijedu i petak u 10,30h ( prvopričesnici )
4. razred u srijeda u 9,00h
5. razred u srijeda u 9,45h
6. razred u srijeda u 10,30h
7. i 8 . razred u srijeda u 11,15h
SREDNJOŠKOLCI
po mogućnosti svi u petak u 18h ( primopredaja Križa )
te u subotu na ispovijed – od 18 sati pa nadalje
Grijanje na hrvatski način – čak i centralno:
Možemo se grijati samo na jednu oveću cjepanicu tijekom cijele zime (osobito ove!). Kako? Nabaviti oveću cjepanicu, oko metar dužine, ili pravi panj. Postaviti ga nasred sobe i onda ga preskakati sa jedne na drugu stranu. Poslije nekoliko minuta osjetiti će se vrlo ugodna vrućina. Korisno je zbog više stvari: kondicijska pripremljenost, dobra linija, oslobađanje nagomilanog stresa... Ako se taj panj, tj. cjepanica postavi u sami centar sobe, možemo smatrati da imamo CENTRALNO GRIJANJE.
Služba riječi
Nedjelja 10. 3.
5. Korizma
PRVO ČITANJE
Čitanje Knjige proroka Jeremije (Jr 31, 31-34)
»Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – govori Gospodin. Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – govori Gospodin:
Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ’Spoznajte Gospodina!’ jer svi će me poznavati, i malo i veliko – govori Gospodin – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«
PRIPJEV
Čisto srce stvori mi, Bože!
DRUGO ČITANJE
Iz Poslanice Hebrejima (Heb 5, 7-9)
Braćo: Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bī uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.
PJESMA EVANĐELJA
Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom, govori
Gospodin; i gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.
EVANĐELJE
po Ivanu (Iv 12, 20-33 )
U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.
Tko ljubi svoj život izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti,neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
Papa Franjo je nedavno rekao: „Mala djeca plaču, prave buku, šetaju. Ali živcira me kada dijete plače u crkvi i onda neki kažu da ono mora ići van. Plač djeteta je Božji glas: nikada ih ne udaljavajte od crkve!“
Roditelji se često osjećaju zbunjeni po pitanju kako voditi malu djecu u crkvu. Brinemo se da će naši najmanji smetati drugima ili da zbog njih nećemo moći biti koncentrirani na sv. Misi.
Iako moramo poštivati ljude oko nas te ponekad može biti teško pratiti Misu dok pokušavamo utješiti plačljivu bebu ili neumorno dijete, činjenica je da su naša djeca vrijedni članovi naše vjerske zajednice. Kao kršteni članovi Tijela Kristova, ne samo da je dobro da bebe i djeca dođu na Misu, nego oni tamo imaju pravo biti. Papa Franjo je nedavno rekao: „Mala djeca plaču, prave buku, šetaju. Ali živcira me kada dijete plače u crkvi i onda neki kažu da ono mora ići van. Plač djeteta je Božji glas: nikada ih ne udaljavajte od crkve!“
Vjerski mozak
Roditelj koji ostavlja dijete kod kuće „dok nije dovoljno staro“ propušta važnu fazu djetetovog vjerskog odgoja. Odgoj počinje nesvjesno. Vašoj bebi ili djetetu treba dati priliku da nauči ritam, prizore, zvukove i mirise Mise prije nego što postane dovoljno svjesno za razumijevanje Mise. Duhovnost počinje kao Božji osjetni poziv koji s vremenom prelazi u odgovor koji mijenja osobu. Ako uskratimo djetetu ovaj osjetni odgoj, možemo jako otežati vođenje djece prema njihovom osobnom susretu s Kristom.
Ne ometaj
Naravno, postoji razlika između djeteta koje vrišti i onoga koje se meškolji. Iz poštovanja prema drugim vjernicima, roditelji bi trebali uvijek udaljiti dijete koje je glasno i ne može se utješiti nakon otprilike minute. Imajući to na umu, svi ostali oko te obitelji s nemirnim djetetom imaju obavezu pokazati razumijevanje, osmijeh i vjeru da će roditelj „to srediti“. I Isus je ukorio apostole koji su odgurivali djecu od njega.
Savjeti za uspjeh
Priznajem da voditi djecu u crkvu može biti izazov. Evo nekih savjeta:
Sjedite u prednje redove: Da, iako tako ne biste pomislili, djeca se bolje ponašaju ako mogu dobro vidjeti što se događa.
Nemojte odmah otići u sakristiju ili vani: Budite tamo samo dok ne smirite dijete, a onda se vratite na svoje mjesto.
Procijenite kad ih trebate nositi; Ako morate udaljiti dijete van iz crkve, nosite ga cijelo vrijeme. Ako mu vani dopustite da se igra i trči, zapravo ga učite – kroz jednostavno Pavlovljevo uvjetovanje – da on MORA plakati i biti nemiran kako bi se mogao igrati. Neka vaše dijete ima malo slobode kretanja dok je u klupi, ali nikakvu slobodu ako ga trebate udaljiti. Je li dijete uistinu uznemireno? Znanost o mozgu dokazala je kako djecu treba maziti da bismo im pomogli da se smire. Ako vas tjeraju na odlazak, budite ljubazni, puni suosjećanja, milosrdni i nježni, ALI IH NIKAKO NE SPUŠTAJTE DOLJE. Kad se umire, vratite se u klupe.
Zabavite ih: Djeci ispod 4 godine možete ponijeti tihe, mekane igračke ili knjige, po mogućnosti vjerske tematike. Čuvajte ih u posebnoj torbi za sv. misu. To će učiniti te igračke posebnima. Ipak, prije same pretvorbe pokušajte maknuti igračke. Za vrijeme podizanja pokažite na hostiju i kalež i šapnite nešto u stilu: „Pogledaj čudo! Pogledaj Isusa!“ Reci: „Volim te, Isuse.“
Ne idite na misu odvojeno: Ako se bojite da nećete „imati koristi” od Mise ako povedete malu djecu u crkvu, promašili ste glavni smisao. Dobit ćete radost prenošenja vjere na njih. Na to ste pristali kad ste postali katolički roditelj. Da, može biti teško, i da, možete učiniti i neke druge stvari da upotpunite svoj duhovni život, ali nedjeljna misa je za vašu obitelj. Idite na nju kao obitelj. Obiteljski odlazak na sv. Misu može biti izazov, ali zapamtite, Bog će obilno blagosloviti one koji mu donesu najmanje među nama. „Jer takvih je kraljevstvo nebesko!“ (Mt 19,14)
(Više na ovu temu možete naći na posebnom listiću na polici za tisak pri dnu crkve)
ZRNO ZA SVAKI DAN
ISUSOVA SJEDALICA
Jedan starac teško je obolio. Njegov župnik došao ga je posjetiti Tek što je stupio u bolesnikovu sobu, spazio je praznu stolicu, postavljenu uz krevet na kojem je starac počivao. Bila je čudno okrenuta. Upita ga, stoga, čemu služi. Čovjek slabašnim glasom odgovori: "Zamišljam da Isus sjedi na stolici, s njim sam pričao prije nego što ste vi došli... Godinama sam se mučio s molitvom, sve dok ml jedan prijatelj nije rekao da moliti znači razgovarati s Isusom. Tako ja zamislim Isusa da sjedi tu ispred mene i govorim mu, onda slušam njegove odgovore. Od tada nemam više problema s molitvom". Nekoliko dana kasnije, došla je kćerka onog starca u župni ured, javiti svećeniku da je njezin otac umro. Rekla je: "Ostavila sam ga samo par sati. Kad sam se vratila u sobu, našla sam ga mrtva s glavom naslonjenom na praznu stolicu koja je uvijek stajala uz njegov krevet".
-Bruno Ferrero-
Svi ga ostaviše i pobjegoše.
Povjerovali smo u nj, jer je naviještao kraljevstvo istine, oduševljeno smo ga slijedili, jer smo vjerovali u njegovu pobjedu. Ali otada je prošlo mnogo vremena. Triumfalna povorka raspršila se na sva četiri vjetra.
Ogledavamo se za sudrugovima i s čuđenjem ustanovljavamo, da su zaposjeli ugodne položaje u zemaljskom kraljevstvu, a mi još uvijek živimo kao poljska trava i ptice nebeske. Osjećamo se prevarenima.
No reci, na što si računao, što si očekivao?
Neću vas ostaviti siročad. Često mi dolaze na san moji najbliži: majka, otac, brat. Jednom su žalosni, drugi put veseli. Nešto govore. Probudim se — i još uvijek čujem njihov glas. Koji put me to smiruje, drugi put me hvata jeza.
Naši su nam rođaci blizu. Puno bliže nego što je nekoć bila njihova prisutnost. Sad više nisu ovdje ili ondje, sad su uvijek s nama.
Biskup Ranko Vidović predvodio misu na završetku Planinarskoga križnog puta Hvarske biskupije
Nerežišća (IKA) 16.03.2024
Euharistijsko slavlje na završetku Planinarskoga križnoga puta Hvarske biskupije koji je održan u subotu 16. ožujka predvodio je hvarski biskup Ranko Vidović u Župi Gospe Karmelske u Nerežišćima gdje je i završila korizmena pobožnost.
Cjelodnevni biskupijski Planinarski križni put u duljini od 16 kilometara održan je ove godine na otoku Braču, i to na trasi Pražnica – Trolokve – Nerežišća, s neposrednom pripravom u molitvenom bdjenju koje je upriličeno u Župi sv. Ivana Krstitelja u Postirima.
Na misi zahvalnici kojom je zaključen ovogodišnji biskupijski križni put, uz biskupa mjesne Crkve suslavili su: generalni vikar Hvarske biskupije mons. Stanko Jerčić, dekani triju dekanata: bračkoga Ivica Huljev, hvarskoga Toni Plenković i viškoga Milan Šarić te više svećenika koji su svoje vjernike pratili u korizmenoj pobožnosti. Među njima bili su i dominikanci iz Samostana svete Marije Milosne u Bolu koji duhovno skrbe za vjernike u Bolu i Gornjemu Humcu, kao i franjevci iz Samostana svetoga Martina u Sumartinu koji poslužuju župe u tom dijelu otoka Brača. Kod euharistijskoga stola bili su i đakoni Hvarske biskupije: umirovljeni trajni đakon Frane Beroš te Tonči Prugo i Domagoj Babić koji će ove godine biti zaređeni za prezbitere trootočke biskupije.
Pozdravljajući sudionike biskupijskoga Planinarskoga križnoga puta biskup Vidović izrazio je radost zbog velikoga odaziva među vjernicima trootočke biskupije. Istaknuo je kako je euharistija najbolja zahvala na kraju pobožnosti Križnoga puta. „U euharistiji slavimo Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Naglašavam i uskrsnuće koje je zadnja postaja, uskrsnuće koje daje smisao Isusovu križnomu putu. Uskrsnuće daje smisao i našemu križu i čitavome žvotu”, rekao je mons. Vidović, poručivši kako euharistiju slavi za sudionike ovogodišnjega križnoga puta i za čitavu biskupiju. „Molim Gospodina da primi vaše nakane te vas ispuni puninom svoje milosti kako biste se za životnom snagom vratili u svoju stvarnost”, rekao je hvarski biskup uvodeći u misno slavlje.
U biskupovoj homiliji koja je bila kratka zbog umora vjernika, ali i organizacijskih razloga vezanih uz povratak hodočasnika, biskup Vidović pojasnio je značenje križnoga puta. Poručio je da je križni put jedna od najljepših pobožnosti koju nam nudi Crkva. Razmišljajući o postajama te omiljene pobožnosti među pukom, ustvrdio je kako bi tim postajama dodao još dvije stalne postaje, i to prizor iz Getsemanskoga vrta, dok bi posljednja postaja bila događaj Isusova uskrsnuća. Biskup je razložio kako se u Isusovu ponašanju u Getsemanskome vrtu ogleda ponašanje svakoga čovjeka. „U Getsemanskome vrtu Isus se znojio krvavim znojem. Kad je pao na zemlju. zavapio je: „Oče, ako je moguće, izbavi me od ove čaše”. Bio je to vapaj mene i tebe, brate i sestro. Isus je vapio našim glasom. To je zapravo vapaj naše nemoći, naše želje da se oslobodimo bilo kakvoga križa. Ali Isus je izvršio svoje predanje. I meni i tebi, nama nemoćnim ljudima, omogućio je da se i mi, oslonjeni na njega, možemo predati u Božju volju u istim ili sličnim životnim trenutcima, rekao je, između ostaloga, biskup Vidović, poručivši kako je predanje u Božju volju početak i temelj bez kojega čovjek ostaje ležati pod svojim križem, nezadovoljan svojim životom.
Nadalje, govoreći o uskrsnuću ustvrdio je kako bez toga događaja Isusova muka i smrt ne bi imali nikakvoga smisla. „Kakav bi smisao imali moj i tvoj križ, brate i sestro? Gdje bismo našli uporišnu točku za životne križeve? Kakva bi smisla imao naš život da Krist nije uskrsnuo? Da Krist nije uskrsnuo uzaludna bi bila naša vjera i naš život, govori nam i apostol”, podsjetio je hvarski biskup, poručivši kako uskrsnuće omogućuje da se svakodnevno u duhu možemo dizati do nebeske slave te iz nebeske perspektive, odnosno uskrsnuća, promatrati postaje životnoga križnoga puta. Homiliju je zaključio riječima: „Neka Gospodin odgovori na vaše potrebe i želje s kojima ste danas prošli križni put na Braču. Neka vas Gospodin ispuni puninom svoje milosti kako biste se vratili svojima kućama osnaženi i spremni nositi svoj životni križ do kraja”, poručio je na kraju biskup Vidović.
Pred kraj liturgijskoga slavlja dekan Bračkoga dekanata Ivica Huljev izrazio je zahvalu svima koji su sudjelovali u organizaciji biskupijskoga Planinarskoga križnoga puta, posebno obiteljima koji su na smještaj prihvatili hodočasnike s otoka Hvara i Visa. Zahvalu je uputio i mjesnom biskupu što je predvodio misno slavlje za hodočasnike kojim je završena korizmena pobožnost te na pastirskoj poruci.
Ovogodišnji Planinarski križni put koji je na Braču održan pod geslom „Gospodine, ti si pastir moj”, okupio je oko 700 sudionika sa sva tri otoka Hvarske biskupije. Dio vjernika, i to Hvarani te Višani, stigli su na Brač u petak, 15. ožujka, i sudjelovali u večernjem molitvenom bdjenju. Dvjestotinjak hodočasnika s Hvara stigli su na Brač uoči početka križnoga puta koji je počeo u 8.30 sati u Župi svetoga Antuna opata u mjestu Pražnica. U pobožnosti su uz pristigle vjernike sudjelovali i njihovi župnici, zatim đakoni Hvarske biskupije te redovnici i redovnice koji pastoralno djeluju na području biskupije.
Biskupijski križni put prošle godine održan je na svetkovinu Navještenja Gospodinova, 25. ožujka, na otoku Visu pod geslom „Daj mi radost spasenja svoga (Ps 51,14)“.
ŽUPA UZNESENJA MARIJINA
21465 JELSA 671
MB 1247948;
IBAN: HR042340009-1100140304
Tel/fax: 021/761-839; Internet: www.zupajelsa.com
Župnik: don Stanko Jerčić: 091/895-6751
E-mail: stanko.jercic@gmail.com
Comments