ŽUPNE OBAVIJESTI 13.7.- 20.7.2025

Župni listić Jelsa Br. 29 / 2025 (984)

nedjelja 13. 7.:  

15. KROZ GODINU – Prva u mjesecu

mise u u 7h, 9h i u 20h

Poljica u 10h 

---

ponedeljak 14. 7.:  

mise u 8h i u 20h

---

utorak 15 .7.:  

Sv. Bonaventura, biskup i crkveni naučitelj

mise u 8h i u 20h

---

srijeda 16. 7.:  

Bl. Dj. Marija od Brda Karmela – GOSPA KARMELSKA

(slave je na Braču kao svoju glavnu godišnju feštu Selca, Postira i Milna)

mise u Jelsi u 6h u Svetištu GOZ na Račiću te u 20h u župnoj crkvi

---

četvtak 17. 7.:

mise u 8h i u 20h

---

petak 18. 7.:

mise u 8h i u 20h

u 21h u lapidariju –  crkvenom dvorištu Predstava

(zanimljiva posebno za djecu)  PRINCEZINA KNJIGA

---

subota 19. 7.:

mise u 8h i u 20h

---

nedjelja 20. 7.:  

16. KROZ GODINU – Presv. Sakramenta

mise u u 7h, 9h i u 20h

Poljica u 11h 

---

Oko škole:       

Student se nakon napornog vikenda na nastavi ne može othrvati drijemežu, a  profesor ga uzalud pokušava razbuditi nakašljavanjem, te ga napokon prekori:

Ne možeš mi spavati preko predavanja! - A mogao bih da Vi manje kašljete!

  - Milicioneru Milanu omiljela mlada učiteljica pa je stalno tražio razloge da se vrzma oko škole i nalazio izlike da je može vidjeti. Jednu mu je takvu priliku dala  velika vika koja je dopirala iz škole. Milan „po pravilu službe“ uleti u razred; vidi učiteljicu zajapurenu od srdžbe na učenika kojega upravo ispituje, pa je Milek zaštitnički zabrinut upita: „Šta je bilo, drugarice?“ – Ma, ne pitajte; ja ga lijepo pitam tko je napisao Gorski vijenac, a on mi, balavac, drsko odgovara da on nije! Milicioner neko vrijeme iskusnim okom proučava dječaka da bi napokon umirio učiteljicu: „A more bit, drugarice, da dite i nije!“

Nekoliko aforističko-satiričkih:

• Medicina je toliko napredovala da više niti jedan čovjek nije potpuno zdrav.

• Država je toliko moćna da više nitko nije slobodan.

• Oko nas caruje demokracija, što znači da puno nekompetentnih bira malo korumpiranih.

• Raste broj stručnjaka i neriješenih problema. Obrazovaniji smo, ali ne i mudriji. Više znamo, a slabije prosuđujemo.

---

Služba riječi

15. KROZ GODINU 

( 13. 7. 2025)

PRVO ČITANJE

iz  Knjige Ponovljenog zakona  (Pnz 30,10-14)

Mojsije je govorio narodu: »Poslušaj glas Gospodina, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona! Obrati se Gospodinu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom.

Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. Nije na nebesima da bi rekao: ’Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je i objaviti da je vršimo!’ Nije ni preko mora da bi mogao reći: ’Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je i objaviti da je vršimo!’ Jer blizu ti je riječ, u tvojim ustima i u tvome srcu, da je vršiš.

---

PRIPJEV

Tražite, ubogi, Gospodina i oživjet će vam srce.

---

DRUGO ČITANJE

Iz Poslanice svetoga Pavla Kološanima  (Kol 1,15-20)

Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, prvorođenac svakog stvorenja.

Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu.

On je glava tijela, Crkve; on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

---

ALELUJA

Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život;

ti imaš riječi života vječnoga!                  

---

EVANĐELJE   

po Luki (Lk 10,1-12.17-20)

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?«

A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.« Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?«

     Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«

»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!

---

       Vrijeme odmora za mene je svake godine sve­to vrijeme. Pri tom se ne radi samo o odmara­nju već i o unutarnjoj slobodi i jasnoći. Stoga na odmoru ne mogu podnijeti puno ljudi. Trebam mir i osamu. Puno hodam, uzimam si vremena za čitanje ili jednostavno sjedim i promatram kra­jolik. Večernje zvjezdano nebo mi je važno. Tad se moje srce širi. Mogu slobodno disati. Vrijeme odmora za me je i vrijeme kad jedem jednostavni­je nego tijekom godine.

       Riječ »odmor« (Urlaub) u njemačkom dola­zi od riječi »dopustiti« (erlauben). Dakle, Izvorno riječ » odmor - Urlaub“ dolazi od »dopuštenja« (Erla- ubnis) kojim mi nadređeni dopušta da mogu ići. Tad odmor znači oslobođenje od službe. Ali, ako podrobnije promotrimo značenje riječi odmor, i odmor i dopuštenje  su u vezi sa starom njemačkom književnom riječi Liob. Liob znači »voljeti, željeti, drag, prijazan, dobar«. Odmor tada znači vrijeme u kojemu sebi dopuštam biti onakvim kakav jesam. Odvajam se od službe, od pritisaka ljudskih očekivanja. Svejedno mi je što drugi žele od mene. Smijem sebi dopustiti da živim svojim vlastitim životom, da ispunjavam svoje želje bez osvrtanja na to što je korisno i što donosi novac. Čovjeku treba ovo dopuštanje da bude jednostavan i da jednostavno živi. Inače je određen samo svojom službom, svojom funkci­jom i ulogom koju igra u društvu.

       Odmor znači i to da sam sebe volim i sa so­bom dobro postupam, da sebi priskrbljujem nešto dobro. Mnogi danas ne idu na odmor jer sami sebi nisu dragi, jer sami sebe ne vole. Za njih je odmor zapravo stres. Moraju puno toga proživje­ti u tom razdoblju jer nisu sposobni uistinu živje­ti, jer nisu pri sebi. Ne mogu živjeti trenutak. A sposobnost živjeti u vezi je sa sposobnošću da bu­demo u ovom trenutku, sasvim pri sebi i u sebi. Mnogi na odmoru bježe sami od sebe. Ne vole sami sebe nego se mrze. Zato su i na odmoru ne­mirni. Jure od jednog mjesta do drugog kako bi pobjegli od sebe samih.

       Prvi monasi nazivali su ovaj stav akedia. To je nesposobnost da se živi trenutak. Akedia je odbi­janje upustiti se u ono što upravo jest. To su ljudi koji se tuže da imaju previše posla. Kad rade, naj­radije bi bili na odmoru. Ali, kad su na odmoru, onda im je dosadno. Ne mogu uživati ni u radu ni u molitvi, pa ni u tome da ništa ne rade. Uži­vati u tome da ne radim ništa je preduvjet da se sasvim predam trenutku. Uživam u tome što sam slobodan, što ništa ne moram činiti, što ne mo­ram kod kuće pokazivati slike s odmora. Ne zadr­žavam trenutak, nego uživam u njemu.

Mnogi se ljudi s odmora vraćaju pod stre­som. Nisu se odmorili. Nisu dobili ono što im treba. Njihov odmor nije bilo vrijeme dopusta. Dopust obilježavaju neradni dani, dani bez pro­suđivanja, dani mira. Kod mnogih odmor ne prolazi bez posla. Stalno su nečim zaposleni. Daju dojam zaposlenosti i nesposobni su uisti­nu se smiriti. Dopust nije vrijeme prosuđivanja. Oni stalno sude i prosuđuju ili sebe ili druge. Neki moraju prosuditi svako jelo koje im ponu­de u inozemstvu. Sude ljudima koji se razlikuju od njih. Nisu sposobni opaziti ono što je novo i time se obogatiti. Jer sude sebe ili druge, jer sve procjenjuju, boje se trenutka u kojem ne mogu pričati o drugima, već su suočeni sa samima so­bom i istinom o sebi.

       Drugi teže za tim da jedan cijeli tjedan odmo­ra provedu sami u kolibi ili na nekom osamlje­nom otoku. Žele se osloboditi svega onoga što ih je opteretilo tijekom godine. Takvi trenuci samo­će u jednostavnim uvjetima uvijek su trenuci či­šćenja. U tišini osame može se razriješiti zapletenost nejasnih misli. Odjednom mogu opet jasno vidjeti o čemu se ustvari radi i što se u biti želi. Odmor bi bio dobro vrijeme da se oslobodimo unutarnjeg i vanjskog tereta. No, odmor valja do­bro planirati. Neki namjeravaju previše. Željeli bi što je više moguće iskoristiti odmor i iskoristiti sve ponude koje su im na raspolaganju. Ali tako zaposlenošću prenatrpavaju i slobodno vrijeme. Takav odmor ne može očistiti dušu. Stoga ima smisla svoje oblikovanje odmora staviti pod po­većalo i zapitati se jesam li zadov oljan time kako je prolazio moj odmor posljednjih godina. Sto bi duši bilo od koristi? Što traži tijelo? Kako bi trebao izgledati odmor da mi omogući čišćenje?

(Anselm Grũn: ZA ŽIVOT U SLOBODI – str. 130)

---

Tugaljivo nasmijani kampaneli

„Nakon vrlo teškog i mučnog života

 Luka Šimić je konačno pronašao svoj mir.

Sprovod njegove supruge Marije

održat će se  u petak…“

Ispričavam se ako će nekoga povrijediti ovaj „crni humor“ ili pre-ne-slana šala, ali služi kao prikladan uvod u poruku:

Dok netko možda sanja ili čezne za ovakvim „odmorom“, evo vam svjedočanstv kako se čak i nemili prisilni „odmor“ može pretvoriti u – blagoslov!

---

---

ŽUPA UZNESENJA MARIJINA

Trg križonoše bb

21465 JELSA

MB 1247948

IBAN: HR042340009-1100140304

Tel/fax: 021/761-839;

Internet: www.zupajelsa.com

Župnik: don Stanko Jerčić: 091/895-6751

Kapelan: don Domagoj (091/768-6759)

E-mail: stanko.jercic@gmail.com