Župni listić Jelsa Br. 23 / 2022 (818)
nedelja 12. 6.:
PRESVETO TROJSTVO MISE u 9h i u 19h
ponedeljak 13. 6.:
SVETI ANTE PADOVANSKI
MISE: u 8h u župnoj crkvi; te s blagoslovom djece i ljiljana u 19h u Bočiću
utorak 14. 6.:
misa u 19h
srijeda 15. 6.:
Sv. Vid mučenik (kao Zaštitnika slavi ga Rijeka, Brač… i mnogi drugi)
četvrtak 16. 6.:
TIJELOVO
SVETKOVINA PRESVETOG TIJELA I KRVI KRISTOVE – zapovjedni blagdan misa u 9h
u 18,30h - MISA I PROCESIJA
U procesiji sudjeluju PRVOPRIČESNICI u haljinama s košaricama cvijeća, ali i sva ostala djeca, i ona najmanja, sa cvijećem, te vatrogasci, folklor… Procesiju će nam dodatno ukrasiti – ponovno – slikom i tonom zbratimljeni prijatelji Jelse glazbari Sankt Andrä iz Austrije
petak 17. 6.:
misa u 19h
subota 18. 6.:
misa u 19h
nedelja 19. 6.:
12. Kroz godinu – Presv. Sakramenta
MISE u 9h i u 19h na večernjoj misi pjevaju udruženo dječji zborovi župa Jelse i Hvara.
MINISTRANTSKI IZLET
HODOČAŠĆE U VEPRIC - U SRIJEDU 22. 6:
svi zainteresirani obvezno se trebaju prijaviti don Stanku. Troškove snosi župa
VINO: U tri sata ja se budim Od pijanstva glava ludi. Žena kući, a ja vani, Penzija mi u kavani. Alkohol, alkohol Za glavobolju i bol! Alkohol, alkohol Ako hoćeš ispast vol!
PODRUM Žena prijekorno veli mužu: Ti, pijanice, morao bi se od stida zavući pod zemlju. Muž odgovori: - Imaš pravo, ženo! Daj mi ključ od podruma.
AFORIZMI: Oplovio je sva svjetska mora, a utopio se u čaši.
• U gostionici su svi prijatelji, jedino im je alkohol svima zajednički neprijatelj.
• Jelo i šalu treba odmjereno osoliti jer neslani i preslani ne bi smjeli biti.
* Željezo se kuje dok je vruće, a muž kad se ohladi.
ŠEF PREBLIZU: Domaćica u zrakoplovu upita svećenika: - Biste li, velečasni, popili jedno žestoko piće? Svećenik zašuti, promisli, a onda reče: Hvala lijepa, radije sok. Znate, šef je ipak preblizu - i pokaže prstom prema gore.
PRVO ČITANJE: Izr 8, 22-31
Čitanje Knjige mudrih izreka
Ovo govori Mudrost Božja: »Gospodin me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubinâ; kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju
preko obala, kad je polagao temelje zemlji: bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme; igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.«
PRIPJEV:
Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji!
DRUGO ČITANJE: (Rim 5, 1-5)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!
ALELUJA:
Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu, Bogu koji jest, i koji bijaše, i koji dolazi!
EVANĐELJE: ( Iv 16, 12-15)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«
Nastavljamo zajedno čitati odlomke izvrsne knjige fra Ante Vučkovića
„NEOSTVARENA SLOBODA – od pada komunizma do vladavine korone“:
ZNADEMO LI MI KATOLICI JOŠ UVIJEK - ŠTO JE POST?!
Kada smo ranije razgovarali, spominjali ste i važnost posta u duhovnosti Međugorja?
Da, post je, koliko znam o tome, u kleričkom svijetu priije Međugorja bio praktički nestao. Ostao je u tragovima, i to ne posvuda, u nemrsu petkom. Ostala je tek daleka ideja o tome što bi post uopće mogao značiti, ideja koja bi sinula na Čistu srijedu i Veliki petak. Post je bila gotovo zaboravljena praksa koju je Međugorje oživjelo. S postom su započeli laici, a kasnije su im se pridružili i neki svećenici i redovnici.
Sjećam se kako sam u jednom trenutku donio odluku postiti u skladu s međugorskom duhovnošću. Dakle, srijedom i petkom, na početku kruh i voda, a kasnije samo voda. Bilo je to važno iskustvo. Najprije sam otkrio da mi je post puno lakši nego što sam očekivao. Bio je povezan s mehanizmom koji sam, i ne znajući, usvojio još kao malo dijete. Odrastao sam u teškim materijalnim uvjetima. Roditelji su morali raditi i ostavljali bi me samoga. Dok se netko od njih ne bi vratio kući, ja ne bih jeo. Post je u meni ponovno oživio tu naviku. Postio bih petkom, samo bih pio vodu. Tada sam često vikendom odlazio u planine i post mi nije nimalo smetao u penjanju.
Moje iskustvo posta bilo je, dakle, ne samo duhovno nego i tjelesno. Otkrio sam kako radi moj organizam, otkrio sam čudesnost okusa nakon posta, shvatio sam važnost takve duhovne prakse.
Otkrio sam još nešto - kada bi ljudi oko mene doznali da postim, uvijek sam bio izložen
nagovaranjima da prekinem post. Govorili bi mi da ću se razboljeti, da ću klonuti, da to nije zdravo i slično. Davali su mi savjete o postu oni koji nikada nisu postili. Među njima je bilo i moje braće franjevaca.
S druge strane, kada bih se susretao s hercegovačkim franjevcima, moj je post bio prihvaćen kao nešto uobičajeno. Shvatio sam da je to zasluga duhovnosti koja se razvijala u Međugorju. Nije dakle riječ o nečem površnu ako se i franjevci mijenjaju. Post je duhovna praksa koja ljudima pomaže oživjeti i produbiti odnos s Bogom.
Od otkrića posta kroz događanja u Međugorju nisam se prestao baviti njime. Često na fakultetu imam kolegije o različitim filozofskim praksama pa, između ostaloga, govorimo i o postu.
Post je kao duhovna praksa jedno vrijeme na zapadu bio gotovo pao u zaborav. Sada je ta praksa ponovno oživjela i ima dosta ljudi koji poste. Ne mislim da je samo Međugorje zaslužno za oživljavanje posta, postoji i jaki utjecaj new agea i suvremenih duhovnih strujanja koja su otkrila važnost posta. Naravno, ne možemo zaboraviti ni velik problem pretilosti zapadnih ljudi, u njemačkom govornom području niču klinike u kojima ljudi provode neko vrijeme u postu pod nadzorom liječnika.
U zadnje je vrijeme vrlo popularan športski, periodični post. To je svakodnevna praksa posta od 16 do 18 sati, kada se ne jede ništa, a u ostalo se vrijeme, dakle šest do osam sati, jede uobičajeno. U pozadini stoji otkriće autofagije (održavanje života bez hranjenja izvana, kao npr. kod zimskog sna).
U svakom slučaju, znanost pokazuje da nismo stvoreni kako bismo stalno nešto jeli. Možemo i gladovati. Gladovanje nam ide u prilog i važno je zbog ravnoteže našeg metabolizma, Ruski znanstvenici otkrili su da post ima pozitivan učinak na naše tjelesne funkcije. S gubitkom prakse posta izgubili smo i značenje posta, a time i dodir sa znanjem i iskustvom prve Crkve i židovstva. Zaboravili smo da postoji vrijeme obilovanja i vrijeme oskudice, vrijeme sitosti i vrijeme gladi, a to nam je bitno za iskustvo zbilje i za duhovno snalaženje u svijetu. Iskustvo oskudice važno je za cjelovit život. Vrijeme posta uči nas neke druge stvari nego vrijeme obilja. Uči nas da se ne živi samo od kruha. Svijest i osjetljivost drukčiji su u vrijeme posta, tijelo radi drukčije.
Post nam pokaže što sve čuči u nama, što vlada našim umom. Isus je dugo postio i nakon toga se javio đavao, neprijatelj, kušajući ga. Post dakle otkriva tko sa mnom gospodari ili tko želi zagospodariti.
NEPRISTRANO SLUŽENJE
(s. Valentina Mandarić – Duhovna misao na HR - 8. 6. 2022.)
Mjesec svibanj u našem gradu bio je veoma dinamičan. Mnoštvo malih i velikih događaja: prosvjedi, smotre, festivali, koncerti, procesije, povorke, norijade. Svega smo se nagledali i naslušali. S nečim se slažemo, drugo u startu odbacujemo. Ipak, sve je to plod bogatstva različitosti društva u kojem živimo. I samo društvo doživljavamo različito. Za jedne je to demokratsko društvo s tradicijskim i kršćanskim korijenima, za druge je sekularno i laičko, u kojem nema mjesta za religiju i kršćansku tradiciju. Ipak, društvo čine ljudi koji su po svojim uvjerenjima i životnim stilovima veoma različiti, ali koji imaju potrebu za vrijednostima, uvjerenjima, običajima – kulturom - koja je u temeljima svake civilizacije.
U nedjelju je u Katoličkoj Crkvi proslavljena svetkovina Duhova. Riječ je o Duhu Božjem koji stvara jedinstvo u različitosti ljudskih srdaca. To je Božji dar koji srce i pamet oslobađa od straha, od sebičnosti, od zatvorenosti i pristranosti. Svima nam je potreban Duh koji će nas osposobiti da razumijemo i prihvaćamo druge, neovisno kojim jezikom govore, kojoj vjeri i rasi pripadaju i iz koje kulture dolaze. Taj dar svima je potreban, osobito onima koji su u službi građana - i na čelu gradova. Biti gradonačelnik osobito znači zagovarati, zastupati i služiti svim građanima. U nastupnim izbornim govorima načelnici i gradonačelnici uvijek obećavaju da će biti gradonačelnici svih građana. Iskustvo pak pokazuje da ova rečenica spada u red narodne poslovice: obećanje, ludom radovanje.
Onaj tko je na čelu grada ne smije smetnuti s uma da mu je upravljanje povjereno, a nije stečevina kojom može samovoljno raspolagati i upravljati. Stoga u raspodijeli gradskih dobara, koja pripadaju svim građanima, ne smije jednima biti majka, a drugima maćeha. Građane se ne smije dijeliti po nijednoj osnovi. Grad, sa svojim materijalnim, kulturnim i duhovnim sadržajima, nije u vlasništvu onoga koji trenutno obnaša gradsku vlast. Grad je opće dobro koje pripada svim građanima. U raspodijeli zajedničkih dobara grada ne smije biti kriterij naši-njihovi; lijevi-desni/ crveni-plavi-zeleni. Osobni svjetonazor i ideološko opredjeljenje prvog čovjeka gradske uprave ne smije biti kriterij u odlučivanju boje zastava koje će slobodno vijoriti na glavnom gradskom trgu; koji projekti će biti financirani, a koji neće; koje manifestacije će se promicati, a koje osporavati. Gradska, kao i bilo koja druga vlast, bit će uspješna ako odgovorno i nepristrano služi svim svojim gr ađanima.
Comments